Nema naslova
Ja imam pet iz geografije!!!!!! Konačno mi se svo ono učenje isplatilo.... Al neću o školi...
Nekako u zadnje vrijeme sve više i više primjećujem kako su mnogi pronašli nešto što ih ispunjava. Nekakav posao, hobi, neku osobu i ne mogu, a da se ne zapitam kakav je to osjećaj...
Mislim, ima stvari u kojima ja uživam, ljudi koje sam voljela, no nikada se nisam potpuno predala nečemu. Evo, uzmimo ljubav... Mogu reći da sam do sada voljela samo jednu osobu i kada sam shvatila da bi me ta osoba mogla povrijediti, jednostavno sam otišla. Požalila sam to, no povratka nije bilo. Teško je slijepo vjerovati nekome i zato je lakše otići i biti nepovrijeđen... Ljudi su takvi da će ti uvijek pokušati zabiti nož u leđa, no uvijek postoji barem jedna osoba kojoj možeš vjerovati...
Bilo mi je teško zadnje tri godine, jer su me progonile neke stvari, ali jednostavno, jednom shvatiš da ne možeš zauvijek tako i zaboraviš... Pustiš da prošlost tamo i ostane...
Mislim da se ponovno zaljubljujem, opet u nekoga u koga ne bi smjela, ali... Ljubav je prekrasan osjećaj iako i strahovito boli. Ljubav je borba iz dana u dan i ponekad moraš odustati, no kada odustaneš, ne predaješ se, već čekaš novu ljubav koja će doći i prije nego što se nadaš...
Ovaj post nije depresivan, jer sam sretna i želim reći neke stvari koje sam naučila. Suze se osuše, ljutnja nestaje i prazninu koja ostaje uvijek popuni netko drugi, bolji. Kako ironično- ljubav, najljepši osjećaj na svijetu, ujedno je i najtužniji....
