sokolova

subota, 29.07.2023.

Čekanja

Naša viđenja nalik su vjeri
koja nikada ne blijedi i ne umire
i mi neprestano jedno za drugo
molimo se,
sve dok se ti nadaš
a ja prema tebi putujem.
Naša čekanja su vjetar
koji nikada ne miruje
raspiren žudnjom i čežnjom
što ne prestaje.
Iako ljubav u mom srcu
u oku suza tuge vječna je,
ja ne žalim dana ni noći
u životu ljubavi i stradanja
kad oluja spod moje haljine
je zora koja budi te
da udahneš mirise najljepše
za naše novo proljeće.
I imam te sobom i kada nemam te
jer znam da u knjigu sjećanja
pišeš moje vrele poljupce
u očima svojim
do novog susreta nosiš me.
Svi puti trnoviti opet slit će se
u samo jednu pjesmu
kad toplim.prstima
napravit ćeš mi razdragane uvojke,
zaroniti očima i tijelom
niz moje neravnine i suzne doline.
Kad dvije ptice na dva kraja svijeta
slete na jednu granu krošnje ljubavne
i zapjevaju istu pjesmu ljubavnika
u kojoj volim te, u kojoj voliš me.

- 18:30 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< srpanj, 2023 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Opis bloga

  • Zar sam ja kriv

    Zar sam ja kriv što mi život nije mio,
    što ujedno volim i mrzim sve ljude.
    Znam budućnost moja kakva će da bude,
    jer to je poklon moje muze bio.

    Zar sam ja kriv što sam pesnik koji
    peva teške muke i gorke nevolje?
    Nisam to postao od sopstvene volje -
    takvu sudbinu usud meni skroji.

    Znam - životna staza ružama ne cveta;
    Ona je buncanje, duše bolne san,
    i pesma moja dosadna je, znam,
    ali ja kriv nisam - takav sam poeta

    S.Jesenjin