NEŠTO O ČEMU NE ŽELIM RAZMIŠLJATI.........ALI OPET RAZMIŠLJAM!!!!

ponedjeljak, 17.07.2006.

Zašto nisam pisala ovako dugo? Zato što sam jednostavno ostala bez materijala u svojoj ludoj glavi. Koja ironija!!! Kad idem u školu tisuću stvari mi pada na pamet, a sad ništa, doslovno ništa, a sad imam i više nego dosta slobodnog vremena za pisati. Ali danas znam o čemu ću pisati, zahvaljujući tome što sam sinoć bila na netu i čitala tu rang listu primljenih na FF u Zagrebu, a na taj prijamni ja idem dogodine, i od toga mi se doslovce smučilo u želudcu. Ono, prva stvar što je većina primljenih zapravo superodlikaša, a druga stvar, JA NISAM ODLIKAŠ. A želim upast na FF. Jer ja ne znam, ako me tu ne prime, gdje će me onda primit, jer ja ne želim ništa drugo. Osim naravno, ADU, ali tu nemam nikakve šanse, jer ih prima dvanaest, a u tih dvanaest će ući djeca glumaca, što je naravno, totalno nepošteno, ali jebiga, tko je meni kriv što nemam tatu koji glumi Hamleta. Svijet valjda tako funkcionira. Uglavnom, što se tiče predmeta koje bih uzela na FF, ja sam razmišljala o filozofiji, sociologiji, engleskom i možda etici ili teologiji ako bi je bilo. Ali ono, nema šanse da me tu prime. I što sad da radim??? Da odmah odustanem? E pa NEĆU!!!! E pa bogami ja od danas počinjem lagano učit, skupljat sve informacije koje bi mi mogle koristit, i polako, pa gdje stignem. Nekako sam u zadnje vrijeme uvijek izbjegavala razmišljati o fakultetu i tim stvarima, ali sad vidim da je krajnje vrijeme da se trgnem, samo zato što ja izbjegavam razmišljati o tom, ne znači da TO neće doći. mogu se odmah predati i pustiti sve k vragu jer će ionako prije ili poslije sve otić k vragu, ali kako sad stvari stoje, nekako mi se ne da. Ne želim da zadnja prilika koju imam bude bačena u vjetar. Pokušat ću je zadržati barem nekoliko minuta duže. Možda se čini prerano razmišljati o tome, ali mislim da nije. Pa do prijamnog mi je ostalo možda oko 360 dana, ako u međuvremenu ne umrem. To znači, ako se oduzme recimo deset dana za ekskurziju, tjedan dana za maturalnu večer (pa ipak sam ja žensko, trebat će mi vremena dok pronađem nešto što mogu i želim obuć), deset dana za polaganje maturskog ispita, dvadeset dana na blagdane, rođendane i te stvari, pet dana za spavanje po danu, i još malo vremena za bacanje, ostane mi tristo dana koje eventualno mogu potrošit za učenje. To se možda čini puno, ali uistinu, nije. Doduše, sad sam ja pomalo „nabrijana“ što se toga tiče, a sigurno će biti onih kriznih dana u kojima ću htjeti poslati sve to u pičku materinu i u kojima ću biti totalna flegma što se toga tiče, tako da trebam iskoristit svo moguće vrijeme. A znate što je prava šteta? Ja sam oduvijek bila osoba koja samo priča, priča, priča, priča, priča, priča, priča, priča, priča, priča, i još priča. Malokad su se moje priče pretvorile u djela. A šta ću, to je jednostavno tako. Postoje ljudi koji rade i ljudi koji pričaju. Ja sam ta druga skupina.
I povrh toga, imam još jedan problem. Naime, postoji jedan natječaj u mom gradu, za kratku priču, i ja sam razmišljala o prijavi, ali mislim da ništa neće biti od svega toga jer sam totalno ostala bez smisla, i čak i kad postoji ideja, nekako je ne uspijevam istjerati do kraja, ne uspijevam napraviti ništa od nje. Ne znam koji mi je vrag, ali stvarno sam se htjela tu prijaviti ali sve su manje šanse za to i sve mi se više čini da zapravo ništa od mene neće biti što se pisanja tiče. Dostigla sam jedan stupanj, dovoljno da budem zanimljiva svojim prijateljima, da ih te priče zabave, ali izgleda da više od toga ne mogu ići. Jednostavno ne mogu.
Svejedno, bili su lijepi oni trenuci u kojima sam vjerovala da sam nešto posebno. Pa i sad su lijepi. Trenuci.

17.07.2006. u 23:18 • 6 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

<	srpanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

LINKOVI

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

NEMAM DOVOLJNO PAMETI DA SAMA KAŽEM, ALI TOČNO OVO VAM ŽELIM PORUČITI:

"Ne ovisite o posuđenom znanju. To vas samo opterećuje, čini vas teškim, veže vas u lance, zarobljuje riječima, pa potpuno zaboravljate svoja krila i cijelo nebo koje je vaše. Ali okovani u lance religija i crkava i svetih pisama ne možete letjeti preko sunca u daleko plavo nebo; ne možete postati jedno sa svemirom."
Osho

„Patnja zadaje bol samo zato što je se bojiš. Ona te proganja zato što bježiš od nje. Ne moraš bježati, ne moraš je se bojati. Moraš voljeti...
Dakle, voli patnju. Nemoj joj se odupirati, nemoj bježati od nje. Okusi kako je ona u dubini slatka, predaj joj se i nemoj je primati s mržnjom. Tvoja mržnja je to što ti nanosi bol i ništa drugo. Patnja nije patnja, smrt nije smrt, ako ih ti ne učiniš time...”
Herman Hesse

“Upamtite da nitko ne može učiniti da se osjećate inferiornim ako mu vi to ne dopustite.”
Eleanor Roosevelt

"U centru sebe imaš odgovor; Ti znaš tko si Ti i Ti znaš što Ti želiš."
Lao-tzu

"Kada si u miru i harmoniji sa sobom, u miru si i harmoniji svugdje; u gužvi, na planini, na tržnici ili sam."
Nahsti

...The rest is silence.
William Shekespeare – Hamlet

I naravno stihovi, iz visoke i pop kulture:

Ravnodušan prema plaču
Riblja čorba

Ravnodušan prema plaču, obožavam ilovaču
Gotova je moja muka, pa se smijem iz sanduka
Oko mene su ustvari, licemjeri i govnari
Svako mi za dušu pije, a znam, lazu drkadžije
Svako ko je tu plakao, poslo bi me u pakao.

Ravnodušan prema plaču i konačno sasvim sam
Obožavam ilovaču, ne može mi ništa šljam.

A gore mi pjevaju popovi i nasljeđuju me lopovi
Šapuću samozvani proroci, upropastiše ga poroci
Dok izjavljuju saučesće, pljuju po meni sve češće i žešće
Na glavu mi stavljaju lovore, drže mi posmrtne govore
Stoka sto laže kako zine, preuveličava moje vrline.

Ravnodušan prema plaču i konačno sasvim sam
Obožavam ilovaču, ne može mi ništa šljam.

Možda nema ko da plače, pa plaćaju narikače
Mnogo sveta, divan sprovod, za pijanku sjajan povod
Ko u svakom dobrom vicu, sreća je na svakom licu
Grobar čeka napojnicu, još po jedna za ubicu
Za presrećnu porodicu i veselu udovicu.

Ravnodušan prema plaču i konačno sasvim sam
Obožavam ilovaču, ne može mi ništa šljam.
...........................................

Samo za mog malog zločestog kojeg ne volim ni približno onoliko koliko zaslužuje...

KAČALOVLJEVOM PSU
(Jesenjin)

Za sreću Jimmy, daj mi šapu ti.
Takve šape nitko neće naći
Hajde da lajemo na tišinu mi
Baš kada će plav mjesec izaći
Za sreću Jimmy, daj mi šapu ti.

Oprosti mili, ne liži se tako.
Shvati bar ono što je najprostije.
Ne znaš ti da živjet nije lako
I da na svijetu često dobro nije.

Tvoj je gospodar i slavan i mio.
Dom mu je pun na priliku svaku.
I svaki gost bi rado pogladio
Tvoju sjajnu i mekanu dlaku.

Baš đavolski ti si lijepo pseto.
Svakom u susret trčiš lakovjerno.
I ne pitajuć' ga, k'o drug pijan, eto,
Grliš ga i ljubiš bezmjerno.

Mili moj Jimmy, kod tebe znam ima
Gostiju mnogo, skoro prava sila,
Al' najtužnija, reci, među njima
Da slučajno nije kada dolazila?

Doći će ona, kunem ti se, prisan,
I kada upreš u nju svoje zjene,
Za sve što sam kriv i za što nisam
Lizni joj ruku ti umjesto mene.
....................................

PJESNICI
(A.B.Šimić)

Pjesnici su čuđenje u svijetu
Oni idu zemljom I njihove oči
Velike I nijeme rastu pored stvari
Naslonivši uho
Na ćutanje što ih okružuje I muči
Pjesnici su vječno treptanje u svijetu.
…………………………….

MY WAY
(Frank Sinatra)

And now, the end is near;
And so I face the final curtain.
My friend, I’ll say it clear,
I’ll state my case, of which I’m certain.

I’ve lived a life that’s full.
I’ve traveled each and ev’ry highway;
And more, much more than this,
I did it my way.

Regrets, I’ve had a few;
But then again, too few to mention.
I did what I had to do
And saw it through without exemption.

I planned each charted course;
Each careful step along the byway,
But more, much more than this,
I did it my way.

Yes, there were times, I’m sure you knew
When I bit off more than I could chew.
But through it all, when there was doubt,
I ate it up and spit it out.
I faced it all and I stood tall;
And did it my way.

I’ve loved, I’ve laughed and cried.
I’ve had my fill; my share of losing.
And now, as tears subside,
I find it all so amusing.

To think I did all that;
And may I say - not in a shy way,
No, oh no not me,
I did it my way.

For what is a man, what has he got?
If not himself, then he has naught.
To say the things he truly feels;
And not the words of one who kneels.
The record shows I took the blows -
And did it my way!
……………………………

BALADA IZ PREDGRAĐA
(Dobriša Cesarić)

…i lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastožutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.

I uvijek ista sirotinja uđe
U njezinu svjetlost iz mraka
I s licem na kojem su obično brige
Pređe je u par koraka.

A jedne večeri nekoga nema,
A moro bi proć;
I lampa gori,
I gori u magli,
I već je noć.

I nema ga sutra, ni preksutra ne,
I vele da bolestan leži,
I nema ga mjesec, i nema ga dva,
I zima je već,
I sniježi…

A prolaze kao i dosadaljudi
I maj već miriše-
A njega nema, i nema, i nema,
I nema ga više…

I lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastožutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.
……………………………

Baš Čelik
(Zabranjeno Pušenje)

Bila je noć, i svetionik stao da namigiva,
Bila je noć, i mjesec i zvonik i ti, uz mene živa,
Padao mrak, Baš Čelik svjetlost dana uze
Padao mrak, 'mjesto zvjezda zablistale su suze

A snivali smo krilat let ala i divova,
Dozivali smo sunčan svijet od sreće i od snova….

A snivali smo krilat let ala i divova,
Dozivali smo sunčan svijet od sreće i od snova….