JANIČINA KARIJERA
|
Životopis S tri godine starosti Janica Kostelić stala je prvi puta na skije ali "stalno je padala i ometala ostalu djecu i mislili smo da nikada neće naučiti skijati" - prisjeća se njena majka Marica, godinama kasnije. Ali, to su bili samo njeni prvi skijaški koraci. "Počela sam trenirati kada mi je bilo devet ili deset godina, ne mogu se točno sjetiti. I moj klub je bio i ostao SK Zagreb" - kaže Janica. Tada više nije padala i kako su godine prolazile postalo je jasno da je ona rođena za pobjednicu. Osvojila je sve moguće u dječjim natjecanjima, i što je posebno impresivno u njenoj zadnjoj sezoni 1996/1997. osvojila je i Topolino i Pinocchio - dva najvažnija dogadaja u dječjim natjecanjima slaloma i veleslaloma. U sve 22 utrke u kojima je startala u sezoni bila je pobjednica. Početak profesionalne sportske karijere Sljedeći korak u razvitku njene skijaške karijere bile su FIS utrke, i Janica je bila isto tako odlična zbog velike brzine osvojivši prvu pobjedu u svojoj devetoj utrci. U Super G utrci u austrijskom Gerlitzenu startala je kao 83. (?!) a završila prva. Do kraja sezone dodatno je pet puta bila prva, sedam puta druga i pet puta treća. "Snježna kraljica" u akciji Zimske olimpijske igre - Nagano 1998. Bilo je to iste sezone kada se predstavila na najvećem svjetskom događaju - Zimskim olimpijskim igrama u Naganu. Sa 16 godina bila je najmlađa alpska skijašica i vratila se s osvojenim osmim mjestom u kombinaciji, što je bilo najveće dostignuće hrvatskih skijaša na Olimpijskim igrama. Janica je sudjelovala na svim događajima u Naganu i uz to što je bila osma u kombinaciji, bila je 24. u veleslalomu, 25. u spustu, 26. u super G-ju, ali nije završila slalom.  Sezona 1998/99. Janica je završila tu odličnu sezonu, potvrdivši tako da je svjetski prvoklasni talent na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Francuskoj gdje je osvojila broncu u super G-ju i srebro u kombinaciji. Došlo je vrijeme za Svjetski kup. Sezona "Bijele predstave" (1998/99.) otvorena je krajem listopada u austrijskom Soeldenu. Janica je tamo otišla bez velikih očekivanja: "Bilo bi sjajno ako bi se uspjela plasirati u drugu vožnju." Njena želja se ostvarila i to na fantastičan način - završila je 12-ta startujući kao 54-ta u prvoj utrci. Mjesec dana kasnije, na američko-kanadskoj turneji, podigla je prašinu u Svjetskome kupu. Nije bilo medija kojemu je promakla priča o "djetetu iz Hrvatske, zemlje bez skijaške tradicije, koje je izuzetno dobro." "Hrvatska senzacija" - kao što je često nazivana osvojila je 4. mjesto u drugom veleslalomu u Park Cityju. Samo dva dana kasnije, poslije njenog prvog slaloma u Svjetskome kupu popela se na podij po prvi puta završivši utrku treća, startajući kao 53. Skijala je i na Svjetskom prvenstvu u Vaileu ali sve što se dogadalo oko nje: medijski pritisak, strka sa Svjetskoga kupa i iznenadni gubitak težine, bilo je previše za sedamnaestogodišnju djevojku pa je rezultiralo padom u načinu njenog skijaškog izvođenja. Janičin najbolji rezultat Svjetskog prvenstva bilo je sedmo mjesto u kombinaciji. Bila je 22. u super G-ju, 23. u slalomu, 29. u spustu, te nije završila utrku u veleslalomu.  Sezona 1999./2000. Sezonu kasnije 1999./2000., vratila se bolja nego ikada. Više nije bila "djevojčica u usponu" već skijašica od koje se očekivalo da potvrdi rezultate protekle sezone. Janica je to učinila na divan način. 5. prosinca 1999. u francuskom Serre Chevaileru osvojila je svoju prvu slalomsku utrku Svjetskoga kupa. I to kako!!! Ostavila je drugoplasiranu norvežanku Trine Bakke cijelu sekundu i 78 stotinki sekunde iza sebe. To je bila veličanstvena razlika između prvog i drugog vremena u ženskom slalomu proteklih dvadeset godina. Samo nekoliko dana kasnije, u talijanskom Sestriersu bila je ponovo najbolja u slalomu s prednošću opet većom od sekunde. Činila se nepobjedivom u slalomu te se njeno ime počelo spominjati kao ono moguće ili vjerojatno za sveukupnu pobjedu u Svjetskom kupu. U tom trenutku vodila je u Svjetskome kupu sa 420 bodova i iako je imala samo 17 godina, bila je medu prvih 10 u svim disciplinama. Nažalost, serija njezinih nevjerojatnih pobjeda iznenada je bila prekinuta strašnim padom na treningu spusta u švicarskom St. Moritzu kada su joj bila ozljedena četiri ligamenta desnoga koljena. Na taj je način bila završena sezona. Iznimno teška i komplicirana ozljeda dala je liječnicima krajnje nejasan pogled o nastavku njezine karijere. Ali Janica je pokazala da je jača od drugih vrativši se na staze u prvim utrkama sezone 2000/01. u austrijskom Soeldenu. Bilo je to pravo mjesto jer je njena uspješna priča Svjetskoga kupa i započela tamo prije dvije godine.  U Park Cityju (SAD) prvi puta je pobijedila nakon teške ozljede, te odnijela treću pobjedu u seriji (Sestrieres (Italija) i Serre Chevalliere (Francuska)). Nakon toga, Janica je pobijedila još 7 puta: u Aspenu (SAD), u Sestriersu (Italija) dva puta, u Semmeringu (Austrija), u Flachau (kao i u kombinaciji) (Austrija), u Ofterschwangu (Njemačka) i Garmischu (Njemačka).  U odličnom i neizvjesnom završetku, zajedno s Renate Goetschl, i ukupnom slalomskom pobjedom postala je jedna od najmladih pobjednica Svjetskoga kupa. Nažalost, na Svjetskom prvenstvu u alpskom skijanju u St. Antonu Janici je promakla medalja u slalomu. Nakon što je odlično odskijala utrku kombinacije spusta, pala je u kombinacijskom slalomu i bila 5. u specijalnoj slalomskoj utrci. Prije velikog finala Svjetskoga kupa u švedskom Areu Janica je imala konstantne povrede nakon kojih je uslijedilo teško razdoblje proljeća, ljeta i jeseni s tri operacije koljena i mnogo dana rehabilitacije. Janica je jedva čekala povratak. Početkom studenog napokon se vratila na snijeg da bi trenirala. Da bi se propisno pripremila propustila je utrku Svjetskoga kupa u Soeldenu isto kao i američko-kanadsku turneju. Oporavljena od povreda i sa svježom motivacijom nestrpljivo je čekala utrke u Sestriersu (Italija) i glavni cilj sezone - zimske Olimpijske igre u Salt Lake Cityju. Poslije ozbiljnih problema s ozljedama i nakon tri operacije lijevog koljena te vremena njenog oporavka i prvog dijela sezone, Janica u Salt Lake Cityju nije stigla kao veliki favorit. Ipak, njen otac Ante Kostelić i timski direktor Vedran Pavlek bili su svjesni da joj se forma poboljšavala tijekom siječanjskih utrka. Radilo se o njezinoj bolesti na utrkama u Cortini d` Ampezzo (Italija) i uglavnom činjenici da još nije bila u borbi za sveukupno vodstvo u Svjetskom kupu kao i o postizanju boljeg vremena za Salt Lake City. Tako su propustili četiri utrke Svjetskog kupa u Areu (Švedska) koje su prethodile zimskim Olimpijskim igrama te poslali Janicu nekoliko dana na skijaški trening u Innerkrems (Austrija) i par dana na kondicioni trening u Selce, što se pokazalo ispravnim odlukama.  Zimske olimpijske igre - Salt Lake City 2002.  Tada dolazi "Janičino vrijeme" - vrijeme Zimskih olimpijskih igara u Salt Lake Cityju, glavni cilj sezone, ali isto tako i glavni cilj četverogodišnjeg olimpijskog intervala od 1998-2002. na čemu je Janica gradila sve svoje treninge tijekom sezone 2001/2002. Bila je spremna riskirati Svjetski kup kako bi se što bolje pripremila za "napad" prema Olimpu.  Janica je stigla u Salt Lake City potpuno pripremljena, svježa i motivirana demonstrirajući izvrsnu formu u svom prvom treningu koji joj je dao dodatnu snagu i optimizam za prve utrke. Točno prema prenatrpanom rasporedu i vremenskoj prognozi donesena je odluka da Janica neće sudjelovati u spustu te da bi se trebala potpuno usredotočiti na kombinaciju gdje su njene šanse za medalju bile najveće. To je bio uspjeh! Janica je osvojila zlatnu medalju s dvije odlične utrke u kombinacijskom slalomu u kojemu je bila prva i u fantastičnoj utrci u kombinacijskom spustu. To je bila prva medalja u povijesti hrvatskog skijanja i prva hrvatska medalja na Zimskim olimpijskim igrama.  Nikad ni jedna alpska skijašica, osim 2002. Janica, nije na jednim OI postigla ovakav uspjeh. Bilo je sigurno po Janičinoj prednosti da je zbog vremenskih uvjeta bolje prvo se odlučiti za slalom nego za spust. Nakon što je osvojila zlatnu medalju u kombinaciji Janica je dobila potrebnu sigurnost i vjeru u sebe za nadolazeće utrke koje su tri dana kasnije rezultirale nečim što je bilo iznenadenje za mnoge - srebrnom medaljom u super G-ju sa samo 5 stotinki sekunde zaostatka za pobjednicom utrke Danielom Ceccarelli. Vrlo važna činjenica za Janičine utrke koje su slijedile bila je ta što je ona samo dva sata nakon osvajanja srebrne medalje u super G-ju već bila na izuzetno zahtjevnoj veleslalomskoj stazi trenirajući s muškim natjecateljima. Nakon osvajanja dviju medalja u Snow Basinu, Janica se preselila u Park City i Deer Valley sa svojom ekipom gdje su na rasporedu bile tehničke vještine. Janica je i dalje bila potpuno usredotočena na nadolazeće utrke i nije imala vremena za euforiju i slavlje svjesna da je još očekuju dvije potencijalne medalje za osvojiti. Već u sljedećoj utrci u Deer Valleyu Janica je uspjela, bez obzira na izrazito teške vremenske uvjete i slabo pripremljenu stazu, osvojiti slalom pobjedivši drugoplasiranu francuskinju Lauru Pequengnot sa 0.07 sekundi prednosti. Poslije njene treće medalje i fantastičnih trening-utrka Janica je bila potpuno opuštena te je startajući s brojem 19 osvojila i veleslalom s najboljim vremenom u obje utrke. To je bila njezina četvrta medalja u Salt Lakeu, treća zlatna, u njenim nastupima.  Zimske olimpijske igre - Torino 2006. Na zimskim olimpijskim igrama u Torinu 15.2.2006. Janica odustaje od utrke u spustu, ali već tri dana poslije 18.2. osvaja zlatnu medalju u kombinaciji,a 20.2. srebro u super veleslalomu. Usprkos temperaturi i narušenom zdravlju Janica pobjeđuje. (Definitvno veliko iznenađenje za svjetsku publiku, ali ne i za Hrvatsku). Nas Janica više ne može iznenaditi. Mi smo znali da će ona pobjediti. Može li to itko drugi osim nje? U ovom trenutku kratko i jasno NE!  Doček junakinje Janičin rodni grad Zagreb i cijela Hrvatska dočekali su Janicu nevjerojatnim dočekom kakvim se može podićiti malo sportaša u svijetu. To su bili dani ponosa i slave za sve Hrvate, a posebno za Janicu, njenu obitelj i čitavu hrvatsku skijašku ekipu i njihove prijatelje. U sezoni Svjetskog kupa 2001/2002. Janica je propustila prvi dio dogadanja zbog ozljeda i bilo je jasno da je teško za očekivati da će moći obraniti titulu sveukupne pobjednice Svjetskog kupa. Svoj povratak najavila je u Sestriersu (Italija) u utrci Svjetskog kupa ali se nije uspjela izboriti za drugu vožnju u svom prvom slalomu sezone. U sljedećoj utrci u Val d´ Iseru osvojila je odlično 12. mjesto u veleslalomu, ali dan kasnije, poslije odličnog starta i najboljeg vremena, pala je i ozljedila se. Taj pad i ozljeda ostavili su traga na njenom skijanju u sljedećim mjesecima. Prvi put stala je na pobjednički podij za kombinaciju u Sallbachu osvojivši 2. mjesto i kasnije u slalomu u Berchtesgadenu osvojivši 3. mjesto. Prije odlaska u Salt Lake City njen najbolji ostvareni rezultat u karijeri u super G-ju bilo je 4. mjesto u Cortini d´ Ampezzo. [uredi] Sezona 2001/2002 Nakon povratka iz Salt Lake Cityja, puna samopouzdanja osvojila je slalomsku utrku u finalu svjetskoga kupa u Flachau (Austrija) završivši sezonu 2001/2002. na najbolji mogući način. Bila je to sezona koju će Janica i cijeli svijet pamtiti zauvijek! Sezona puna velikih uspjeha i sjajnih odličja koja su Janicu svrstala medu svjetske sportaše koji su najviše puta osvojili medalje. Time je definitivno postala i hrvatska sportašica s najviše pobjeda. [uredi] Sezona 2002/2003 Nova sezona 2002/2003. bila je sezona novih inspiracija i motivacija. Tijekom ljeta 2002. godine Janica Kostelić imala je još jednu operaciju. Njena operacija slijepog crijeva usporila je pripreme za tu sezonu i iz toga razloga morala je svoje kondicione treninge i skijaške treninge u rujnu u Hintertuxu odgoditi za više od mjesec dana. Medutim, Janica, njezin otac Ante i cjelokupna ekipa uvijek su bili spremni za neko "zdravstveno iznenadenje". Janica se više, brže i bolje pripremala za nadolazeću sezonu 2002/2003. i tako ponovo počela s još jednom odličnom sezonom. Njena prva velika pobjeda sezone zbila se na američkom snijegu koji joj je odlično odgovarao u Park Cityju (SAD). To joj je dalo još više snage i inspiracije te vjere u sebe u ostatku sezone. Ostvarila je ponovno velik niz pobjeda. U Lenzerheideu (Švicarska) imala je dvije pobjede u utrkama slaloma i kombinacije. Kalendarsku godinu završila je još jednom slalomskom pobjedom u Semmeringu (Austrija). Janica je zadržala svoju sveukupnu vodeću poziciju kroz cijelu sezonu. U siječnju osvojila je još jednu slalomsku utrku u Bormiou (Italija). St. Moritz i Svjetsko prvenstvo u alpskom skijanju bili su nova inspiracija za Janicu. Dvije godine ranije nije imala sreće u St. Antonu (Austrija) ali sada, s puno više iskustva i sigurnosti Janica je pobijedila u kombinaciji i slalomskoj utrci pokazavši još jednom da je istinska prvakinja, rodena šampionka za postizanje najviših vrhova! Još jednom svjetske prvake u slalomu, Janicu i njenog brata Ivicu i cijelokupnom reprezentacijom, dočekale su tisuće Zagrepčana. Još jedna velika utrka svjetskoga kupa osvojena u Areu (Švedska) bila je posljednji pokazatelj da je Janica neuhvatljiva i da joj za sveukupan naslov pobjednice Svjetskog kupa i za veliki FIS kristalni globus nema konkurencije. Rekapitulacija sezone Janice Kostelić u godini 2002./2003. je impozantna: 12 postolja, 5 pobjeda u Svjetskom kupu i dvije zlatne medalje sa Svjetskog prvenstva, 5 puta drugo mjesto i jednom treća pozicija te sveukupna pobjeda u Svjetskom kupu - veliki kristalni globus i mali kristalni globus za slalom; 1570 WC bodova i 470 bodova prednosti ispred drugoplasirane, takoder velike skijašice Karen Putzer (Italija). To je neuhvatljiva Janica Kostelić! Janica je i sama bila vrlo zadovoljna svojim rezultatima, kao i iskorakom u veleslalomu i super G-ju. Te dvije pozicije - dva druga mjesta u tim disciplinama dali su joj još više nadahnuća za sljedeću sezonu Svjetskog kupa 2003/2004. - za pobjede u svim disciplinama i za osvajanje još mnogo titula i kristalnih globusa. [uredi] Sezona 2004/05 Nakon propuštanja prošle sezone zbog problema sa štitnjačom te ozljede desnoga koljena i operacije odstranjivanja štitnjače 20.01.2004 u Zagrebu (CRO) koju je obavio dr. Miljenko Radetić i operacije desnoga koljena (hrskavice) 24.02.2004. koju je obavio dr. Christian Schenk u Schrunsu (AUT), Janica je završila rehabilitaciju u Termama Selce i Top Termama Topusko u Hrvatskoj te je započela s treninzima na snijegu na Hintertuxu (AUT) 13.05.2004., gdje je trenirala do sredine lipnja. To su bili treninzi lakšeg intenziteta, sastojali su se od puno skijanja slobodnim stilom i treniranja s kratkim štapovima. Nakon odmora u Portugalu, Janica je otišla na Mljet na jug Hrvatske, stalnu ljetnu bazu Kostelićevih, gdje je ostala cijelu prvu polovicu srpnja i cijeli kolovoz i gdje je obavila fizičke pripreme. Zadnja dva tjedna srpnja i prva dva kolovoza provela je u Zermattu (SUI) trenirajući sve discipline uz odlične uvjete - to su bila njena prva dva ozbiljnija treninga. Na nesreću, razboljela se (jaka gripa) pred kraj priprema u Zermattu i izgubila desetak dana treninga. Nakon toga pripremala se na Hintertuxu (AUT), uobičajenoj trening destinaciji. Također je provela tri dana trenirajući na stazi Svjetskog kupa u Soeldenu (AUT). Finalne pripreme za prvu utrku Svjetskog kupa u Soeldenu je završila na Hintertuxu, a tamo će i ostati i nastaviti trenirati nakon Soeldena sve do početka studenog. Prema planu otići ce u SAD 11.11.2004. i trenirati u Lovelandu, CO. te će se natjecati u dvije FIS utrke u Breckenridgeu prije utrka Svjetskog kupa u Aspenu. Pobjeda u spustu, SP 2005 Povećaj Pobjeda u spustu, SP 2005 [uredi] Zdravlje Janica bi prema planu trebala nastupiti na svim utrkama Svjetskog kupa 2004/2005, uz moguće iznimke s pojedinih spustova i super g-ja zbog problema s koljenom, umora, putovanja i slično. Janica je posjetila dr. Hochmeistera u Bad Ragazu (SUI) nekoliko puta ove godine te je dobila tretman sličan onome koji je prošla Sonja Nef. Još uvijek tijekom skijanja osjeća bol u koljenu, koje je neke dane slabije a neke jače. No, od doktora Miroslava Hašpla, Christiana Schenka i Rolfa Hochmeistera dobila je dozvolu za treniranje i nastupanje punom snagom. Najvažnije je da je Janica vrlo motivirana za trening i natjecanje te se očekuje da se vrati na nivo nastupanja kakav je držala prije ozljeda i drugih zdravstvenih problema. [uredi] Zaključak Ono što je Janica dosada postigla, poglavito računajući njezine olimpijske pobjede, svrstava je na daleko istureno prvo mjesto među svim hrvatskim, i sportašima i sportašicama. Ona je doista najbolja hrvatska sportašica (i u muškoj i u ženskoj konkurenciji) svih vremena. Njene olimpijske pobjede, u zimskim sportovima, bez sumnje je svrstavaju uz bok najboljih olimpijskih sportaša u povijesti. A nipošto nije rekla posljednju riječ! |
Skijališta
