schpekec

Dan koji smo Ivana, Jura i ja željno iščekivali napokon je stigao. Nekako se uopće nisam osjećala da ću za par sati biti u zraku i putovati na, doslovno, drugi kraj svijeta. Moram priznati da uopće nisam imala onaj osjećaj uzbuđenja prije tak nekog velikog puta...ni dan prije, a bome ni cijelo ljeto prije. Svi, and I mean svi kojima sam rekla da idem u Ameriku, su reagirali na isti način...onako kako bi vjerojatno i ja reagirala da sam bila u njihovim shuzama: oči širom otvorene i neizbježan 'a blag' se tebiiii...!' . Valjda sam bila zaokupljena faxom i činjenicom da možda neću dati godinu (jer ću spušit jedan rok dok sam u usi)...i činjenicom da nemam puno love za taj put...pa kao ono...budem ne-jela 3 tjedna i ne-kupovala ništa 3 tjedna pa ću imat za hostel...
Krenuli smo popodne oko 12 jer nam je let sa Plesa bio negdje oko 2-3 pa onda za Frankfurt pa presjedat za NY. Dok nas je moj tata vozio, glavne teme razgovora su bile :
• Nemremo vjerovat
• Torbe su nam teške
• Imamo li dovoljno vlažnih maramica?
• Pravila 'Spot the terrorist!' igre
I tak, došli mi na aerodrom, čekirali se i pozdravili sa roditeljima ( Jurini starci su ga iznenadili i došli ispratiti). Ja se pozdravila s tatom...AKA...cmizdrila dobrih 20 min...jer ono kao, možda ga vidim zadnji put...
Pošto smo putovali Lufthansom mislili mi da će bit neki vau let...kad ono niš spešl. Tete nas nekak nisu šmirglale, al dobro ajd, bar smo dobili Jutarnji! I tak se mi vozimo, bla bla bla, kad skužimo: O gle...nećemo stić na avion za NY! Dok je Ivana pizdila skoro cijelo vrijeme, ja sam počela pizdit tek kad smo sletili. Nije da nismo bili u Frankfurtu...na najvećem aerodromu u Europi...po prvi put....i nemamo blage veze na koji izlaz moramo ić! Al fala Bogu to su Nijemci pa su sve lijepo napisali...sa strelicama & shit!
Stigli mi na avion, sjeli, smjestili se i primjetili sve zgodne dečke koji su toga bili vrijedni (Ivana i ja ofkors). E ali onda...malo je počela frka...meni bar...avion je poletio. Let the games begin! Nisam baš bila uspješna u 'Spot the terroristu!' Svi su izgledali sumnjivo! Neki rabini i ružna manekenka on my left, čudni Arapi on my right...Ko iz nekog filma...........filma o Twinsima! Ma je...bila sam maaalčice nervozna, al onda su počeli posluživati cugu i hranu pa sam se primirila! Hehe
Let je trajao kojih 12-ak sati i bio je vrlo ugodan...Federi stuardi su bili presmješni, a na radiju aviona su pustili čak 2 dobre stvari!! Mislim da su u igri bili Magic numbers i Arctic monkeys al me nemojte uzet za riječ!
Došli mi na JFK u NY.
Prvo je trebalo proći imigration kontrolu pa uzeti stvari pa nazvati doma da smo živi pa tek onda uzeti taxi do Mirne. Sve je prošlo bez frke...osim što me je tip na toj imigration kontroli malo puno ispitivao, stavio me pod Yugoslaviju (pod izlikom da ni nakon 15 god oni nemaju Croatiju u sistemu!) i uzeo mi otiske...nakon čega sam mu skoro strgala taj neki mali strojček pa sam se usrala da me na privedu i pretraže sve otvore na tijelu! The horror!!!
Dok smo čekali u redu prišao nam je neki Hrvat (s majicom Brazila) i rekao da su ga posebno na aerodromu u Frankfurtu kontrolirali. Na što je on rekao s nevjericom: Pa šta izgledam sumnjivo?! Eeeee...actually...DA! Nismo znale kak da mu to velimo pa smo rekla ne ali tip je izgledao ovako...krivi zubi, nabijen, ćelav, s možda čak rinčicom u uhu, neka sumnjiva faca...ono....tipičan Hrvat.
Obavili sve pozive dok je Jura uzeo u svoje ruke nabavljanje taxija...and what a taxi he found!
Tip je bio neki Paky ili nešt slično...s onim Apu iz Simpsona naglaskom...Malo smo si popričali, on nas je doveo do Mirne, malo nam dosta naplatio (namjerno il ne...we'll never know!) i nestao u noći sa svojom žutom mrcinom. Postoji neka slika Ivane i mene u mrcini, al se ne kuži da je taxi pa nije fora .
Nadalje...
Došli do Mirne, pozvonili na portafon, pričekali...Nakon pozdravljanja, došli mi gore u stan i upoznali Sandu. Malo smo pričali...da, MI smo malo pričali , dok neki...hm hm...nisu prestajali pričati...
Nakon što smo se smjestili i otuširali, otišli smo spavat...and we loved it!

Samo da uvodno napišem nešto o likovima u cijeloj toj priči...
Igor, moj brat, je bio u Americi od lipnja 2006. Radio je u kampu s klincima, nakon čega se kasnije, kad smo mi došli u USA, našao s nama. Pod 'mi' mislim na...

Ivanu – Igorova cura i totalni pain in the ass...naravno...to ja od milja!
Juru – Njihov frend s faxa, škole i sl., polumilijunaš i frik za glazbu, filmove i sve ne/potrebne činjenice vezane uz život!
Ja – najmlađa i to još tam preko 'under aged'! Priljepak di god stignem bit! heh

Zajedno smo planirali proputovati Ameriku od istoka do zapada, al smo skužili da je to nemoguće! Zato smo se orijentirali samo na istok, budući da je Igor radio u kampu blizu Bostona. Odredišta su nam bila :
1st stop – NY
2nd stop – Boston
3rd stop – Chicago
4th stop – Philadelphia
...i opet NY.
U NY smo prvih tjedan dana bili smješteni kod Igorove i Jurine frendice s faxa Mirne, koja je tamo sa sestrom Sandom iznajmila stan na mjesec dana (Queens).

Ma daaaaaaaaaaaaaj!!! Neću, neću, neću!!!!!!!!!!!!
Nemrem vjerovat'!
I can't believe it!
Io non posso nešto!!!!
No puedo isto nešto!!!!!

Moj instruktor je dao otkaz!!!!! NEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE!
A tak mi je super...dobar, ne dere se, ima razumijevanja (za razliku od pješaka koje skoro gazim!), ne sluša narodnjake...mislim...
All I can say je
Mislim da više ne volim voziti...
šmrc

I tak vam ja kao ove godine odlučila bit uzoran student...ono...ić na predavanja, učit, obavljat dužnosti, pozdravljat profesore na hodniku da me actually zapamte i sl.
Ma vraga!
Svako jutro zaspem na predavanja, stalno si organiziram učenje al ne učim, ajde, dužnosti kolko - tolko obavljam, ali se većinu vremena skrivam od profesora na hodniku jerbo me nema na predavanjima!
Ma šalim se ja malo...nije TAK strašno! Ali...ako ima netko neku psih foru za natjerat se na nešto please javite kako bi reducirala igru skrivača na minimum! Hehe

Btw...zbog određenih opaski na blogu odlučila ja u potpunosti opisati putovanje u usa...ali naravno ne danas! Postovi počinju sa emitiranjem uskoro...stay tuned!

Evo i mene opet! Ja vam se ljudi moji samo s vremena na vrijeme sjetim ovog bloga pa ono kao idem nešt napisati! Sve u svemu...šta mi se sve događalo prošlih mjeseci...hmmm...
Kao najbitnije i naj naj moram spomenuti put u Ameriku (ny,boston,chicago,philadelphia). Yes yes...be dželus! To je definitivno bilo putovanje života (nije da imam 19 god pa sam stara baba i neću više nikad i nigdje putovati...)...hoću reći...bilo je jako lijepo i svima bi ga preporučila!
Ne fakat, NY je grad koji se mora doživjeti. Ne znam kako da vam opišem taj osjećaj. Nije ko da ideš na tipkl putovanje...nekak se osjećaš ko da si napokon slobodan, ko da tam pripadaš i ko da te čekao cijeli život samo da ti dođeš! Ljiga ljiga... al tak mi je bilo...šta da ja sad radim!!
Neki budu rekli da nisam normalna ali najbolji dio svega su mi bili muzeji. Stajati ispred najvećih djela povijesti umjetnosti...za nekog tko voli umjetnost...heaven!
Između ostalog, upoznali smo dosta ljudi...i normalnih i čudnih, otkrili par najljepših i najfinijih mjesta za jest i pit kavu, bili u getu, kupili super cool majice, sveukupno 100tinjak cd-a itd. itd. Sve u svemu moram reći da bi ja natrag...ne živjet, ali ić natrag...na maaaalo duže vrijeme!
Dalje šta je bitno reći...upisala 2. godinu na faxu!!! jeeeej!
Krenula na vozački...to mi je bilo malo naglo, al ono, ajd pa da i ja budem više some kind of terror na cesti . Dobra je stvar taj auto! Ono brum brum i te spike...sam dok nije bum bum i sve je ok!! Danas ću prvi dan na cestu pa bi bilo dobro da poželite sreću...ne meni...nego svima ostalima!

Što se tiče glazbe...malo mi se repertoar promijenio od zadnjeg javljanja!!!
Sada su aktualni i bit će još dugo dugo jerbo su mi supač :
-JENS LEKMAN
-I'm from Barcelona
-Suburban kids with biblical names
-Asobi seksu

Pa zato ljudi googlajte, last fm-ajte i uživajte!!