Marketing
Dan je 22.08.2006...Utorak
Dan koji smo Ivana, Jura i ja željno iščekivali napokon je stigao. Nekako se uopće nisam osjećala da ću za par sati biti u zraku i putovati na, doslovno, drugi kraj svijeta. Moram priznati da uopće nisam imala onaj osjećaj uzbuđenja prije tak nekog velikog puta...ni dan prije, a bome ni cijelo ljeto prije. Svi, and I mean svi kojima sam rekla da idem u Ameriku, su reagirali na isti način...onako kako bi vjerojatno i ja reagirala da sam bila u njihovim shuzama: oči širom otvorene i neizbježan 'a blag' se tebiiii...!' . Valjda sam bila zaokupljena faxom i činjenicom da možda neću dati godinu (jer ću spušit jedan rok dok sam u usi)...i činjenicom da nemam puno love za taj put...pa kao ono...budem ne-jela 3 tjedna i ne-kupovala ništa 3 tjedna pa ću imat za hostel...
Krenuli smo popodne oko 12 jer nam je let sa Plesa bio negdje oko 2-3 pa onda za Frankfurt pa presjedat za NY. Dok nas je moj tata vozio, glavne teme razgovora su bile :
• Nemremo vjerovat
• Torbe su nam teške
• Imamo li dovoljno vlažnih maramica?
• Pravila 'Spot the terrorist!' igre
I tak, došli mi na aerodrom, čekirali se i pozdravili sa roditeljima 
( Jurini starci su ga iznenadili i došli ispratiti). Ja se pozdravila s tatom...AKA...cmizdrila dobrih 20 min...jer ono kao, možda ga vidim zadnji put...
Pošto smo putovali Lufthansom mislili mi da će bit neki vau let...kad ono niš spešl. Tete nas nekak nisu šmirglale, al dobro ajd, bar smo dobili Jutarnji! I tak se mi vozimo, bla bla bla, kad skužimo: O gle...nećemo stić na avion za NY! Dok je Ivana pizdila skoro cijelo vrijeme, ja sam počela pizdit tek kad smo sletili. Nije da nismo bili u Frankfurtu...na najvećem aerodromu u Europi...po prvi put....i nemamo blage veze na koji izlaz moramo ić! Al fala Bogu to su Nijemci pa su sve lijepo napisali...sa strelicama & shit!
Stigli mi na avion, sjeli, smjestili se i primjetili sve zgodne dečke koji su toga bili vrijedni (Ivana i ja ofkors). E ali onda...malo je počela frka...meni bar...avion je poletio. Let the games begin! Nisam baš bila uspješna u 'Spot the terroristu!' Svi su izgledali sumnjivo! Neki rabini i ružna manekenka on my left, čudni Arapi on my right...Ko iz nekog filma...........filma o Twinsima! Ma je...bila sam maaalčice nervozna, al onda su počeli posluživati cugu i hranu 
pa sam se primirila! Hehe
Let je trajao kojih 12-ak sati i bio je vrlo ugodan...Federi stuardi su bili presmješni, a na radiju aviona su pustili čak 2 dobre stvari!! Mislim da su u igri bili Magic numbers i Arctic monkeys al me nemojte uzet za riječ!
Došli mi na JFK u NY.
Prvo je trebalo proći imigration kontrolu pa uzeti stvari pa nazvati doma da smo živi pa tek onda uzeti taxi do Mirne. Sve je prošlo bez frke...osim što me je tip na toj imigration kontroli malo puno ispitivao, stavio me pod Yugoslaviju (pod izlikom da ni nakon 15 god oni nemaju Croatiju u sistemu!) i uzeo mi otiske...nakon čega sam mu skoro strgala taj neki mali strojček pa sam se usrala da me na privedu i pretraže sve otvore na tijelu! The horror!!!
Dok smo čekali u redu prišao nam je neki Hrvat (s majicom Brazila) i rekao da su ga posebno na aerodromu u Frankfurtu kontrolirali. Na što je on rekao s nevjericom: Pa šta izgledam sumnjivo?! Eeeee...actually...DA! Nismo znale kak da mu to velimo pa smo rekla ne ali tip je izgledao ovako...krivi zubi, nabijen, ćelav, s možda čak rinčicom u uhu, neka sumnjiva faca...ono....tipičan Hrvat. 
Obavili sve pozive dok je Jura uzeo u svoje ruke nabavljanje taxija...and what a taxi he found!
Tip je bio neki Paky ili nešt slično...s onim Apu iz Simpsona naglaskom...Malo smo si popričali, on nas je doveo do Mirne, malo nam dosta naplatio (namjerno il ne...we'll never know!) i nestao u noći sa svojom žutom mrcinom. Postoji neka slika Ivane i mene u mrcini, al se ne kuži da je taxi pa nije fora 
.
Nadalje...
Došli do Mirne, pozvonili na portafon, pričekali...Nakon pozdravljanja, došli mi gore u stan i upoznali Sandu. Malo smo pričali...da, MI smo malo pričali 
, dok neki...hm hm...nisu prestajali pričati...
Nakon što smo se smjestili i otuširali, otišli smo spavat...and we loved it!
Post je objavljen 24.11.2006. u 13:50 sati.