Mi ti se, Gospodine mali, molimo danas,
baš danas, kad vjerujemo vjerom bezazlene dobre djece,
da ćeš ove svete božićne noći,
na zemlju, makar je crna od zloće, ponovno doći,
- rodi se već jednom i za nas.
Ima, Gospodine, kraj Jadranskog mora, jedna zemlja mala
s četiri-pet milijuna ljudi, dobrih ljudi,
a ona je, Gospodine, puno nesretna i jadna,
ona je i - gladna,
zar da Ti nabrajam čega?
(Ti to najbolje znadeš,
jer sve narode, i one ohole, u ruci moćnoj imadeš).
Ona je, Gospodine,
- gladna i žedna baš svega.
Preko naših glava, Gospodine, pustošio vihor i tama,
i sve nam odnese, sve uze,
sve vrednije probra;
a nama, mali Gospodine, ostaše rane i suze;
-ali još nešto, što se oduzet ne može,
ostalo je nama:
vjera u srcu, novorođeni Bože,
vjera u pobjedu pravde;
u nadmoć dobra!
I naše su umorne duše ove noći pune bjeline,
mi ćutimo snagu svojih minulih generacija,
i sa srcem punim snage i vedrine,
uvijek spremni, Gospodine, i na najveće žrtve,
(pa da nas ko mnoge ubroje međ mrtve),
jer pred našim je očima:slobodna draga Kroacija.
Pa Te, mali Gospodine,
što ćeš se i ove godine,
roditi upravo danas,
mi Hrvati molimo vruće:
rodi se, rodi već jednom i za nas...i za nas!
Vinko Nikolić
|