snaga života

24.12.2008., srijeda

Božić

Koliko puta si se za me rodio, o malo d'jete Isuse! Al' zv'jezda k tebi mene nije vodila. I ja sam tebe tražio po vrtovima, štono sam ih sadio uz moje r'jeke proljetne, u zlatnom dvoru, štono sam ga gradio na vrhu gore jesenje. A kada vidjeh, da se rađaš samo sred tame mrzle ponoći, u spiljama i stajama. I ja sam za te takav konak spremio na mome polju zimskomu. Al' u noć onu najdužu po mojoj stazi šetali su vihori, po mojoj njivi valjali se smetovi, na pragu moje pećine. Koliko puta si se za me rodio, o malo d'jete Isuse! Al' nisam znao, da, sin sunčev, silaziš, dok jednog dana iz svih pora njezinih ne izbiješ u liku prvih pupova na lozi, prvih listića na smokvi, prvih mirisa nad svježom vodom proljetnom, i prvih slatkih kucaja mog srca, i svih nemira, što nosim ih u žilama u rosne dane travanjske. Ja nisam dosad znao, da Isus, malo d'jete, uv'jek se rađo i uv'jek će se rađati sred moje noći najduže u t'jesnoj crnoj izbici, što na dnu duše nosim je i zatvaram pred mjesečevim tracima, pred žamorom ljudskijem, pa stoji, tiha, šutljiva, u biću mom najtajnijem. Al' noćas ja te osjećam u sebi, o malo d'jete Isuse! Na dvoru noć je najcrnja. I smetovi se valjaju po mojoj stazi. Vihori po mojoj njivi šetaju se. Vukovi pred mojim pragom sjedaju. Al' na dnu moje duše u onoj tihoj izbici, što zatvorena stoji pred mjesečevim tracima, pred žamorima ljudskijem maleno sv'jetlo sja. I ulaze tri sjene, tri stara gorda putnika, što čitav sv'jet su obašli: car mojih sanja proljetnih, kralj mojih ljetnih zanosa, knez mojih tuga jesenjih. I prostrijevši na tlo najljepše svoje darove, na koljena se spuštaju, i ko tri gipka jablana pred onim sitnim, što se netom rodio, do zemlje se prigibaju. I prvi put se sva nutrina sja mog kutića bića zimskoga, o iskro Sunca Vječnoga, o malo d'jete Isuse! V. Nazor

- 21:01 - Komentari (5) - Isprintaj - #

21.12.2008., nedjelja

Izreke

"Kao što dobro proživljen dan donosi sladak san, i dobar život donosi slatku smrt!" Leonardo da Vinci "Što znači ljubiti? To znaći davati prihvaćati: davati ne samo svoje, nego sebe, i prihvaćati ne samo nešto od drugih, nego drugoga!" Ivan Golub "Umrijeti, to ne znaći ugasiti svijetiljku, nego staviti na stranu lampu jer sviće zora!" Tagore "Dok god volimo nekoga zbog njegovih vrlina, to nije ništa ozbiljno. Ali kad ga počnemo ljubiti unatoč njegovim manama, onda je to ljubav!" Sacha Guitry "Ne biti voljen, to je nesreća, ne voljeti nikoga, to je tragedija!" A.Camus

- 20:48 - Komentari (4) - Isprintaj - #

07.12.2008., nedjelja

Stablo i cvijet

U zoru je u podnožju stabla iznikao malen cvijet. I tek što je otvorio oči, ugledao je stablo. Ti si, sigurno, veliki cvijet – reče mu. Ne, ja nisam cvijet. Ja sam stablo – odgovori stablo. Kakva je razlika između stabla i cvijeta? – upita cvijet. Cvijet živi nekoliko dana, a stablo nekoliko godina – reče stablo. I to je sve ? – Ne – odgovori stablo. – Mi stabla izdržimo i najjače vjetrove, a vi, cvjetovi, prehladite se i od najblažeg lahora. To je sve? – ponovno upita cvijet. Vas se može ubrati i darovati. Vas se može staviti u vazu i njegovati. Vas ljudi vole, a i vi volite ljude. A s nama stablima je drugačije. Nas ne mogu ubrati i pokloniti. Nas ne mogu staviti u vazu i njegovati. Mi uvijek ostajemo po strani. Zar smo mi cvjetovi na putu? Ne, uglavnom niste. Ali ljudi vas primjete i kada ste daleko od puta. Često vas i pogaze. Što se dogodi kada netko pogazi cvijet? To se uvijek sazna. I zbog toga se može mnogo plakati. Neki i nakon mnogo vremena spominju pogažen cvijet. Nas stabla nitko ne može pregaziti, ali nas i ne vole kao što vole cvjetove. Onda si ti – reče mu cvijet – izuzetak među stablima, jer tebe voli jedan mali cvijet. Kada je oko podneva pripeklo sunce, stablo je svojom sjenom zaštitilo cvjetić. Stjepan Lice

- 20:27 - Komentari (5) - Isprintaj - #