snaga života

23.02.2009., ponedjeljak

Savršeno srce

Neki je mladić imao savršeno srce. Nije bilo ožiljaka ni zareza na njemu. Svi su se slagali da je njegovo srce najljepše. Mladić je bio jako ponosan i sve se više i glasnije hvalio svojim prelijepim srcem. Iznenada se pojavio starac i rekao: - Zašto tvoje srce nije tako lijepo kao moje? Starčevo srce je snažno udaralo, ali je bilo puno ožiljaka. Na nekim su mjestima komadići bili premješteni a na druga stavljeni, ali nisu potpuno odgovarali. A bilo je puno mjesta gdje su cijeli komadi nedostajali. Ljudi su pogledavali starca s nepovjerenjem: kako može i pomisliti da mu je srce ljepše od mladićeva. Mladić je pogledao u starčevo srce i nasmijao se. - Mora da se šališ, rekao je. - Usporedi svoje srce s mojim, moje je savršeno, a tvoje je prepuno ožiljaka. - Vidiš, svaki ožiljak predstavlja osobu kojoj sam darovao ljubav - izvadio sam komadić srca i dao joj ga. Najčešće su i oni meni poklonili komadić svoga srca koji nije baš savršeno pristao na prazno mjesto u mojem. Kadikad sam poklonio komadić srca, a da nisam dobio drugi zauzvrat. Tu su nastale velike praznine i udubljenja. Iako su otvorene praznine bolne, podsjećaju me na ljubav koju smo dijelili. I za te ljude gajim nadu da će se jednoga dana vratiti i ispuniti ih. Mladiću, vidiš li sada što je istinska ljepota? Mladić je neko vrijeme uronio u misli. Prišao je starcu, posegnuo za svojim mladim, savršenim srcem i otrgnuo komadić te ga drhtavim rukama pružio starcu. Starac je prihvatio komadić mladićeva srca, odlomio komadić svoga i smjestio ga na ranu mladićeva srca. Mladić pogleda u svoje srce, ne više tako savršeno, ali ljepše nego ikada. (nepoznati autor)

- 19:57 - Komentari (10) - Isprintaj - #

10.02.2009., utorak

...u ime prijateljstva

Neki dan sam nakon duuuuuuuuuuuugo vremena čula prijateljicu iz mladosti...zajedno smo sanjarile mladenaćke snove, pisale prve stihove o ljubavi...i svemu...Ona je ustrajala u pisanju, sad ima hrpu pjesama... Ovdje objavljujem jednu, nastalu u jesen 1991,kad se rat već zahuktavao, koju mi je poslala kad su nam se putovi već počeli razilazit. Objavljivat ću i druge dok sama ne odlući podjeliti svoje blago s nama Rođen u zlatnoj dolini, u klasju žita. Rođen u zemlji Hrvatskoj. Za rodnu grudu ja sve bih dao što imam, i ovu pjesmu i život svoj. Pružimo ruke u ime mira, dignimo glas protiv snaga zla. Nek naša pjesma poleti svijetom, Živjela slobodna Hrvatska! I svaki kamen zemlje Hrvatske, i svaku kap mora Jadranskog Naše šume i doline rodne Slavonije Za našu djecu mi branimo. A.F.Kljajić

- 20:53 - Komentari (7) - Isprintaj - #

04.02.2009., srijeda

bez naslova...

Ne čekaj na osmijeh, da bi bio ugodno društvo... Ne očekuj ljubav, bez davanja ljubavi... Ne čekaj na usamljenost, da bi spoznao prave vrijednosti svog prijatelja... Ne čekaj na najbolji posao da bi počeo raditi... Ne čekaj da imaš puno, da bi bar malo podjelio... Ne čekaj bol, da bi vjerovao onome ko pati... Ne čekaj dok budeš imao vremena, da bi ga mogao s nekim podjeliti... Ne čekaj nečiju bol, da bi mogao tražiti oprost... ...ili da bi ispravljao svoje greške... Ne čekaj!!! Jer nikada ne možeš znati, što će dokle trajati!

- 19:26 - Komentari (16) - Isprintaj - #