Djevojčica se upravo vratila iz susjedstva gdje je jednoj ženi tragično preminula osmogodišnja kći.
– Zašto si išla tamo? – upita je otac.
– Da utješim susjedu.
– A što si ti tako malena mogla učiniti da je utješiš?
– Sjela sam joj u krilo i s njom plakala.
Ako je u tvojoj blizini netko tko trpi, plači s njime!
Ako se tvoj bližnji raduje, raduj se s njime!
Ljubav gleda i vidi, osluškuje i čuje. Ljubiti znači suosjećati s nekim čitavim svojim bićem.
Onaj koji ljubi otkriva u sebi neslućene zalihe utjehe i sućuti.
Mi smo anđeli sa samo jednim krilom: možemo letjeti jedino ako se zagrlimo.
(Bruno Ferrero Priče iz pustinje)
|