| < | ožujak, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
neka moja djela:
|
Evo, malo sam pregledavao svoje stare postove i sjetio sam se da sam tamo još prije godinu dana i sitno, kad sam tek počinjao s pisanjem svog bloga, napisao dva epska djela. Doduše, ovo drugo nisam nikad završio, al Bože moj, šta se može, jel? Ukratko, ako ulovite nešto slobodnog vremena, pročitajte Pustolovine mladog Arića i nedovršeni ep Arić u svemiru. Svidjet će vam se. ![]() |
|
Jučer je bio baš dobar izlazak za mladog Johanna. Prvo je otišao u KSET na koncert (Ne)normalnog Balaševića, srpskog benda koji, ne biste vjerovali, svira Balaševića. Nije ostao na cijelom koncertu, nego je za vrijeme prvog bisa krenuo prema Jarunu, kod jednog kolege na nekakav tulum. Uživajući u ugodnom vremenu i pjevušeći neku pjesmu gorespomenutog kantautora, na izlazu iz Unske upoznao je stvorenje za koje je bio uvjeren da postoji samo u filmovima. ![]() Prije nego nastavim priču, samo bih htio razjasniti da Johann nema nikakvih predrasuda naspram plavuša. Dakle, nastavak... Na izlazu iz Unske, našeg junaka je zaustavilo mlado, plavo, zgodno žensko stvorenje. Plava: "E, sorry, jel znaš možda gdje je kafić '...'? (op.a. ne sjećam se imena) Johann: "Iskreno, nemam pojma, al ako su ti rekli da je tu kod KSET-a, vjerojatno je tu iza FER-a." P: "Gdje to? Znaš, moram otići na taj rođendan, a ne znam kako da dođem do tamo." J: "Tu iza FER-a ti je velika zgrada u kojoj se nalazi čitav niz kafića i vrlo vjerojatno se nalazi tamo." P: "A kako da dođem do tamo?" J: "Odi tu ravno po Vukovarskoj i skreni u prvu ulicu lijevo." P: "A gle, al ja fakat moram otići na taj rođendan, a ne znam gdje je taj kafić. Rekli su mi da je tu kod FER-a." J: "Gle, ne mogu ti pomoći, al možeš otići do KSET-a i tamo ispred pitati zna li netko gdje je taj birc." P: "E, znam gdje je KSET." J: "Pa onda ili odi tamo pitati ili odi pogledaj tamo gdje sam ti rekao." P: "A kako da dođem do KSET-a?" (tu se već Johann počeo hvatati za glavu) J: "Idi tu ravno (pokazuje put) i skreni desno iza ovog velikog nebodera (op.a. C zgrada). Sigurno ima ljudi ispred KSET-a, pa pitaj nekog drugog." P: "Joj... Već kasnim na taj rođendan na koji STVARNO moram otići. Valjda se neću izgubiti. No, hvala svejedno. Bok." Johann je slijedećih sat vremena koje je proveo na putu prema Jarunu razmišljao je li ikada upoznao gluplju osobu. Nakon poduže kontemplacije, shvatio je da je ova mlada dama bila vrhunac. |
|
Prošla nedjelja za Johanna je počela kao i svaka druga - bolno buđenje uz zvuk mobitela nakon duge noći provedene na različitim lokacijama koje nam pruža noćni život metropole. Mobitel je označio signal za tradicionalnu sjednicu Visokog plemenskog vijeća u Madisonu točno u podne. Da, bilo je vrijeme za Johannovu kavu sa bratom i ocem. Nakon kave i nekoliko složenih listića, trebalo je otići do kladionice to uplatiti. Tada je cura koja radi tamo upitala našeg protagonista da li bi htio statirati na reklami za Karlovačko pivo koja bi se snimala u utorak. ![]() Kad je mladić saznao da je plaća 200kn, bez razmišljanja je prihvatio. Sad je samo ostalo dočekati poziv čovjeka koji je to sve organizirao da sazna detalje. Poziv je stigao u ponedjeljak popodne. Trebalo se pojaviti u 17:45 ispred OTV-a, malo bolje obučen (ko za izlazak) sa nekim navijačkim obilježjem (dres, šal, kapa) po mogućnosti. Utorak, 17:45 Ispred OTV-a je stajao popriličan broj ljudi koji su došli sudjelovati u ovoj reklami, a među njima je bio i mladi Johann. Nakon prijavljivanja nadležnim osobama, sjeo se na zidić sa strane i neko vrijeme radio ono što dosta često radi - promatrao je ljude. Ustanovio je da je tamo vjerojatno najmlađa osoba koja sudjeluje u snimanju, a najfascinantnije su mu bile cure koje su u OTV došle izravno iz NIKE dućana sa novim dresovima naše reprezentacije, kupljenim samo za ovu priliku. Malo poslije 18h slijedila je prozivka koja je trajala 10-ak minuta. Tada je rečeno da se mora pričekati postavljanje seta i ostale stvari te da će se dijeliti "hrana i cuga". "Mmm... besplatno pivo..." To je bila misao koja je iste sekunde prošla kroz Johannovu glavu. No, malo kasnije se gadno razočarao kad je shvatio da se nude samo voda, čaj i kava koja je gora nego na splitskom Autobusnom kolodvoru. Navodno je tamo negdje postojao i šećer, ali on je ostao samo pojam u Johannovoj viziji pitkog čaja. Upoznao je popriličan broj ljudi, a među njima je bila i jedna cura za koju je siguran da je poznaje odnekud, al nikako da se sjeti. Da stvar bude bolja, i ona je bila sigurna u istu stvar. U 20:30 su nadležni konačno dali znak da se uđe unutra jer počinje snimanje. Nakon svih uputa i namještanja za snimanje prvog kadra, statistima su podijeljene boce Karlovačkog piva napunjene vodom. Od pive ni 'p'. Tada su uslijedili protesti statista jer im je bilo neprirodno stvoriti atmosferu navijanja s vodom u ruci, a redatelj im je ljubazno objasnio da se ne smije piti pivo za vrijeme snimanja reklame. Johann je u tom trenutku shvatio da večer neće završiti tako brzo i veselo kao što je mislio. 22:00 Prva i jedina pauza. Svih pola sata pauze Johann je proveo u razgovoru sa gore spomenutom curom pokušavajući se sjetiti gdje su se mogli upoznati. Nakon što su i jedno i drugo ispucali sve lokacije u Zagrebu po kojima su se kretali u posljednjih godinu dana, pomislili su da se možda uistinu nisu upoznali. Ali samo na trenutak. 1:30 Konačno je snimljen i posljednji kadar reklame. Potpuno iscrpljen, nakon 4 i pol satnog divljanja i skakanja na jedno te istu pjesmu sa praznom bocom pive u ruci, te spoznajom da će isplata biti tek za 10-15 dana, Johann je s još jednim veseljakom kojeg je upoznao na snimanju odlučio otići popiti pivo. Pošto nijedan kafić u blizini nije radio, preostala im je samo benzinska pumpa u Miramarskoj. 2:30 Johann konačno ulazi u ljepotu svoja četiri zida i potpuno iscrpljen liježe u krevet s nadom da neće zakasniti na predavanja ujutro... |
|
O ŽIVOTU Život. Svi znamo da život nije pošten i to je činjenica, dokazana mnogo puta, s kojom se mladi Johann često mora složiti. U njegovoj glavi, sve što ima veze sa životom je sranje. Osim pišanja. Ali i pišanje je sranje kad pišaš uz vjetar. Johann je deist, što znači da vjeruje da je Bog stvorio svijet, ali da ne utječe na mizerne živote malih ljudi koji nastanjuju majčicu nam Zemlju. Kad ga upitate za mišljenje o postanku svijeta, reći će vam da je Bog bio pijan k'o guzica kad ga je stvarao i da je zaspao tek u nedjelju. Smisao za humor je nešto što Johannu nikada nije manjkalo. Istinabog, njegov smisao za humor ponekad zna biti dosta čudan, ali ljudi koji ga poznaju su se već navikli na to. No, u usporedbi s Božjim smislom za humor, njegov je mila majka. "Brutalne situacije u kojima se nalazim su Ti sigurno jako smiješne, jel da?" pomislio je naš mladi junak svaki put kad se ne/sretnim spletom okolnosti našao u nečemu takvom. Kako smo već rekli, život nije pošten. I rijetko kad se čovjeku ostvare sve želje i svi planovi. Zapravo, planovi se nikad ne ostvare u potpunosti. Baš nikada. Isto vrijedi i za Johanna. Generalno, njemu uopće nije loše u životu - bavi se onime što voli i želi, ima dobro društvo, stalne hobije koji ga usrećuju, ali ponekad to nije dovoljno. Johann poželi nešto i stvore se svi uvjeti da se to i ostvari, a onda mu Bog zalijepi takvu šamarčinu realnosti da mladome momku ne preostane ništa drugo nego da se ponovo sakrije iza svog cinizma. Cinizam je vjerojatno najbolja ljudska umotvorina poslije pive i nogometa. Omogućava vam da sakrijete pravu sliku o sebi od cijeloga svijeta. Dobro, mane se ne mogu sakriti. Nema ni smisla da ih netko pokuša sakriti jer će se kad-tad pokazati. Ono što možete zamaskirati u svoj cinizam je vaš lik - razmišljanja i osjećaje. U tome je naš glavni lik uvijek bio dobar jer sam po sebi ima problema s iskazivanjem pravih emocija, pogotovo prema suprotnom spolu. Je li to posljedica kroničnog nedostatka samopouzdanja ili nekog traumatičnog događaja iz djetinjstva, ne zna nitko, pa tako ni sam Johann. Često razmišlja o tome, ali još nije došao do odgovora u svom relativno kratkom životu. Vjerojatno zbog "nesposobnosti" iskazivanja osjećaja, momku se zna dogoditi, doduše, ne prečesto, da dobije napadaj bijesa kad si malo popije. Često uspije u tom trenutku suzbiti sav taj bijes, ali ponekad pukne i postane nepotrebno agresivan, a to nikad ne bude lijep i ugodan prizor. No, usprkos svemu tome, mladić je vrlo stabilan i smiren te ga skoro ništa ne može izbaciti iz takta. Jedina osoba koja ima tu sposobnost je njegova majka. Čudesno nešto, dovoljno je da žena kaže jednu jedinu rečenicu i Johannu se poremeti psihička ravnoteža, potpuno biva izbačnen iz takta te mora proći i nekoliko sati da se ponovo vrati u normalno stanje. Uz sve te poteškoće koje su sastavni dio Johannovog života, on nikad ne gubi nadu jer se u najtežim trenucima uvijek sjeti tri stvari: 1. uvijek može biti gore nego što je 2. sigurno postoji netko kome je gore nego njemu 3. BEZ PANIKE... |
|
Nogomet. Najvažnija sporedna stvar na svijetu. Stotine milijuna ljudi uživa u čarima ovog, na svijetu najpopularnijeg, sporta. I svi ljudi gledaju nogomet radi dvije stvari: atraktivnosti i golova. Posljednje četiri utakmice koje je HRT prenosio nikako nisu donijele te obje stvari (uz izuzetak drugog poluvremena prve utakmice između Chelsea i Barcelone). Ako slučajno ne znate što je naša državna televizija prenosila, stiže mali podsjetnik: 1. utorak, 21.II.2006.g. --> Bayern - Milan Iako je utakmica završila 1:1 uz predivan gol Michaela Ballacka i krivo dosuđeni penal za Milan, utakmica nije ponudila neko posebno uzbuđenje. Pala manje od 3 gola. 2. srijeda, 22.II.2006.g --> Chelsea - Barcelona Prvo poluvrijeme - živa katastrofa. Od lijepog nogometa ni "L". Tek je drugo poluvrijeme donijelo ono uzbuđenje koje dolazi uz pravi nogometni spektakl, ali ipak, 45 minuta je premalo da zadovolji velike zaljubljenike u nogomet. Utakmica je ipak završila 2:1 za Barcelonu, ali je li potrebno napomenuti da je na ostale tri utakmice palo više golova i da su bile puno atraktivnije? 3. utorak, 7.III.2006.g. --> Barcelona - Chelsea Nogometna smrt. Barcelona se odlučila, po prvi put otkad ih vodi Frank Rijkaard, na čuvanje rezultata, a Chelsea nije pokazivao neku namjeru da proba zabiti gol u početnim minutama utakmice da zahukta stvar. Jedna od najgorih utakmica koju sam gledao u Ligi prvaka ove sezone. Završilo 1:0 za Barcelonu. 4. srijeda, 8.III.2006.g. --> Arsenal - Real Madrid Cijeli svijet je očekivao lijepu, atraktivnu utakmicu s puno golova. Nažalost, izostali su golovi. Utakmicu je krasilo mnoštvo prilika, sa po jednom pogođenom stativom/prečkom na svakoj strani, ali lopta jednostavno nije htjela ući u gol. HRT je odabrao ovu utakmicu za prijenos jer je, kao i većina nogometnih fanova, očekivao golove na utakmici. Umjesto toga, konačni rezultat je bio 0:0, a da ironija bude veća, Bayern i Milan, utakmica koju su prenosili u prvim susretima osmine finala, završila je 4:1. I kao da to nije dosta, u posljednja dva dana smo bili svjedoci najvećih nogometnih nepravdi u posljednjih 10-ak godina (uz pobjedu Grka nad Češkom u polufinalu Europskog prvenstva 2004.g.) jer su i Liverpool i Werder zaslužili prolaz. Ali ne! Jednostavno se ne mogu oduprijeti dojmu da je HRT kriv za takve rezultate jer je prenosio utakmice koje je prenosio. Iako, mora im se priznati da su u prošlosti imali par dobrih poteza, poput prijenosa utakmice Monaco - Deportivo (8:3 ako se ne varam) prije dvije sezone. Iz svega ovoga, izveo sam slijedeći zaključak - slijedeću utakmicu koju će hRT prenositi, definitivno se neću kladiti na zbroj golova... |