O ŽIVOTU
Život.
Svi znamo da život nije pošten i to je činjenica, dokazana mnogo puta, s kojom se mladi Johann često mora složiti. U njegovoj glavi, sve što ima veze sa životom je sranje. Osim pišanja. Ali i pišanje je sranje kad pišaš uz vjetar.
Johann je deist, što znači da vjeruje da je Bog stvorio svijet, ali da ne utječe na mizerne živote malih ljudi koji nastanjuju majčicu nam Zemlju. Kad ga upitate za mišljenje o postanku svijeta, reći će vam da je Bog bio pijan k'o guzica kad ga je stvarao i da je zaspao tek u nedjelju.
Smisao za humor je nešto što Johannu nikada nije manjkalo. Istinabog, njegov smisao za humor ponekad zna biti dosta čudan, ali ljudi koji ga poznaju su se već navikli na to. No, u usporedbi s Božjim smislom za humor, njegov je mila majka. "Brutalne situacije u kojima se nalazim su Ti sigurno jako smiješne, jel da?" pomislio je naš mladi junak svaki put kad se ne/sretnim spletom okolnosti našao u nečemu takvom.
Kako smo već rekli, život nije pošten. I rijetko kad se čovjeku ostvare sve želje i svi planovi. Zapravo, planovi se nikad ne ostvare u potpunosti. Baš nikada. Isto vrijedi i za Johanna.
Generalno, njemu uopće nije loše u životu - bavi se onime što voli i želi, ima dobro društvo, stalne hobije koji ga usrećuju, ali ponekad to nije dovoljno. Johann poželi nešto i stvore se svi uvjeti da se to i ostvari, a onda mu Bog zalijepi takvu šamarčinu realnosti da mladome momku ne preostane ništa drugo nego da se ponovo sakrije iza svog cinizma.
Cinizam je vjerojatno najbolja ljudska umotvorina poslije pive i nogometa. Omogućava vam da sakrijete pravu sliku o sebi od cijeloga svijeta. Dobro, mane se ne mogu sakriti. Nema ni smisla da ih netko pokuša sakriti jer će se kad-tad pokazati. Ono što možete zamaskirati u svoj cinizam je vaš lik - razmišljanja i osjećaje. U tome je naš glavni lik uvijek bio dobar jer sam po sebi ima problema s iskazivanjem pravih emocija, pogotovo prema suprotnom spolu. Je li to posljedica kroničnog nedostatka samopouzdanja ili nekog traumatičnog događaja iz djetinjstva, ne zna nitko, pa tako ni sam Johann. Često razmišlja o tome, ali još nije došao do odgovora u svom relativno kratkom životu.
Vjerojatno zbog "nesposobnosti" iskazivanja osjećaja, momku se zna dogoditi, doduše, ne prečesto, da dobije napadaj bijesa kad si malo popije. Često uspije u tom trenutku suzbiti sav taj bijes, ali ponekad pukne i postane nepotrebno agresivan, a to nikad ne bude lijep i ugodan prizor.
No, usprkos svemu tome, mladić je vrlo stabilan i smiren te ga skoro ništa ne može izbaciti iz takta. Jedina osoba koja ima tu sposobnost je njegova majka. Čudesno nešto, dovoljno je da žena kaže jednu jedinu rečenicu i Johannu se poremeti psihička ravnoteža, potpuno biva izbačnen iz takta te mora proći i nekoliko sati da se ponovo vrati u normalno stanje.
Uz sve te poteškoće koje su sastavni dio Johannovog života, on nikad ne gubi nadu jer se u najtežim trenucima uvijek sjeti tri stvari:
1. uvijek može biti gore nego što je
2. sigurno postoji netko kome je gore nego njemu
3. BEZ PANIKE...
Post je objavljen 19.03.2006. u 14:59 sati.