Marketing
Kako je Johann završio na snimanju reklame za Karlovačko
Prošla nedjelja za Johanna je počela kao i svaka druga - bolno buđenje uz zvuk mobitela nakon duge noći provedene na različitim lokacijama koje nam pruža noćni život metropole.
Mobitel je označio signal za tradicionalnu sjednicu Visokog plemenskog vijeća u Madisonu točno u podne. Da, bilo je vrijeme za Johannovu kavu sa bratom i ocem.
Nakon kave i nekoliko složenih listića, trebalo je otići do kladionice to uplatiti. Tada je cura koja radi tamo upitala našeg protagonista da li bi htio statirati na reklami za Karlovačko pivo koja bi se snimala u utorak.
Kad je mladić saznao da je plaća 200kn, bez razmišljanja je prihvatio. Sad je samo ostalo dočekati poziv čovjeka koji je to sve organizirao da sazna detalje.
Poziv je stigao u ponedjeljak popodne.
Trebalo se pojaviti u 17:45 ispred OTV-a, malo bolje obučen (ko za izlazak) sa nekim navijačkim obilježjem (dres, šal, kapa) po mogućnosti.
Utorak, 17:45
Ispred OTV-a je stajao popriličan broj ljudi koji su došli sudjelovati u ovoj reklami, a među njima je bio i mladi Johann. Nakon prijavljivanja nadležnim osobama, sjeo se na zidić sa strane i neko vrijeme radio ono što dosta često radi - promatrao je ljude.
Ustanovio je da je tamo vjerojatno najmlađa osoba koja sudjeluje u snimanju, a najfascinantnije su mu bile cure koje su u OTV došle izravno iz NIKE dućana sa novim dresovima naše reprezentacije, kupljenim samo za ovu priliku.
Malo poslije 18h slijedila je prozivka koja je trajala 10-ak minuta. Tada je rečeno da se mora pričekati postavljanje seta i ostale stvari te da će se dijeliti "hrana i cuga".
"Mmm... besplatno pivo..." To je bila misao koja je iste sekunde prošla kroz Johannovu glavu. No, malo kasnije se gadno razočarao kad je shvatio da se nude samo voda, čaj i kava koja je gora nego na splitskom Autobusnom kolodvoru. Navodno je tamo negdje postojao i šećer, ali on je ostao samo pojam u Johannovoj viziji pitkog čaja.
Upoznao je popriličan broj ljudi, a među njima je bila i jedna cura za koju je siguran da je poznaje odnekud, al nikako da se sjeti. Da stvar bude bolja, i ona je bila sigurna u istu stvar.
U 20:30 su nadležni konačno dali znak da se uđe unutra jer počinje snimanje.
Nakon svih uputa i namještanja za snimanje prvog kadra, statistima su podijeljene boce Karlovačkog piva napunjene vodom. Od pive ni 'p'.
Tada su uslijedili protesti statista jer im je bilo neprirodno stvoriti atmosferu navijanja s vodom u ruci, a redatelj im je ljubazno objasnio da se ne smije piti pivo za vrijeme snimanja reklame. Johann je u tom trenutku shvatio da večer neće završiti tako brzo i veselo kao što je mislio.
22:00
Prva i jedina pauza. Svih pola sata pauze Johann je proveo u razgovoru sa gore spomenutom curom pokušavajući se sjetiti gdje su se mogli upoznati. Nakon što su i jedno i drugo ispucali sve lokacije u Zagrebu po kojima su se kretali u posljednjih godinu dana, pomislili su da se možda uistinu nisu upoznali. Ali samo na trenutak.
1:30
Konačno je snimljen i posljednji kadar reklame. Potpuno iscrpljen, nakon 4 i pol satnog divljanja i skakanja na jedno te istu pjesmu sa praznom bocom pive u ruci, te spoznajom da će isplata biti tek za 10-15 dana, Johann je s još jednim veseljakom kojeg je upoznao na snimanju odlučio otići popiti pivo. Pošto nijedan kafić u blizini nije radio, preostala im je samo benzinska pumpa u Miramarskoj.
2:30
Johann konačno ulazi u ljepotu svoja četiri zida i potpuno iscrpljen liježe u krevet s nadom da neće zakasniti na predavanja ujutro...
Post je objavljen 23.03.2006. u 20:32 sati.