smotani

utorak, 12.03.2013.

bogatiji sam... ;)

Neki dan sam, nakon skoro godinu dana, morao u zgradu ( nekim svojim poslom) gdje se nalazi i dio stare firme i njenih satelita... grč koji mi se javio zbog možebitnih neželjenih susreta pokušavao sam izliječiti lijepim mislima i prisjećanjima na jednu od posljednjih kava koje sam popio baš tu, pred tom zgradom, u društvu Gali i jedne kolegice... iako i ta kava podsjeća na neke nemile događaje ipak sam klasificirao misli... dobre sačuvao, loše pljucnuo, nabacio smiješak i krenuo .... trebao sam na visoki kat... velika je vjerojatnost da će neko naletiti..... i dok sam zbrajao i molio sam da nikog ne sretnem... hop...eeee pa di si ti?' kaj ima? Di si? Kaj delaš? Kolegica... dosta brbljiva ali, sve u svemu draga, sasula me pitanjima kojima bi za odgovore trebao cijeli dan... .skraćena verzija... dobro, hvala, svugdje, svašta.... preskočila je brzinom munje.... jer... morala mi je nešto reć...ej, znaš ko se raspituje za tebe...i to... do korijena... pogledao sam ju s velikim upitnikom iznad glave... kaj ti znači to „do korijena?“ hm..a ne zanima te tko? Ma kaj me briga... gle, čul sam i naslušal se svega... fala Bogu.... pošteđen sam silnih tračeva... jer ponekad mi se čini da je puno ljudi tu nezaposleno i da im je jedini posao prčkati po tuđim životima, gurati nos di mu nije mjesto...i ono najgore, stvarati svoje „scenarije“ i širiti ih brzinom munje... gazeći pri tom sve što se na putu nađe a sve za ispunjenje nekih svojih osobnih ciljeva, liječenja nekih frustracija... ili, kaj ja znam kaj već.....doista, ponekad se pitam... kaj ti ljudi, kao neki, ne izbacuju te svoje nebuloze na druge načine... pojma nemam.. nek kopaju, trče, odu u teretanu, izbace negativnu energiju i usmjere je na nešto korisno za svoje tijelo, organizam..... nek sade, nek crtaju, pišu.... bilo kaj...a ne da svjesno i ciljano svoj film vrte kako bi bili u centru, kako bi se o njima govorilo...jer se nema po čemu dobrome o njima govoriti pa su i tračevi, laži, neistine...sasvim primjereno za njih..... ali, ma koliko moj monolog trajalo...jedva je dočekala da uzmem zrak i brzo mi istrtljala ime osobe.... mislim da sam podigo obrvu od iznenađenja... kaj..? pa kaj ona ima sa mnom i ja s njom? Došla je, čini mi se jučer, a nije, kaže da ima nekih osam godina ... doduše, hvala Bogu s njom nisam imao kontakta... ali, kaj se ona za mene zanima.... i daj, kaj ti je to do korijena?? Eee.... pa zanima ju sve, baš sve o tebi.... skoro do vremena kad si skinuo pelene.... naravno da sam se nasmijao na ovo... a kaj nju muči? Koji je njen problem? Gle stari ne znam, zato te i pitam... rekla sam T. da ti to javi jer s njom si si nekak bolji..... ne kužim ali pitala sam ju neki dan jel ona to piše knjigu o tebi? Čak se raspitivala o imovini, Sanji, koliko ste bili skupa, kada, kaj se dogodilo, imaš li sad koga.... zapravo sve želi znati o tebi. Gledao sam .... dobro, a jel znaš zakaj? Ne.. .tajanstvena je... igra se nekog detektiva...tak mi se čini.... Pitala sam ju dal te hoće zaprositi....ali odgovorila je „nije za mene“.... kako je to rekla...mislim da mi je sve nekako sjelo na mjesto.... imao sam koju za dodati što da joj „u povjerenju“ kaže... kad se neko već oće nasanjkati...molim lijepo... nek se sanjka... a kada sam čuo da je vukla paralele između kolegice i mene o velikoj „imovinskoj i inoj sličnosti“ ...e tada sam doista bio siguran koji je vjetar zapuhao.... mislim da će sa novim informacijama „iz prve ruke“ biti zadovoljna,... dobili su moju dozvolu za reć sve.... ma baš sve...osim novog radnog mjesta...sad bar neću moć reć da izmišljaju... dobit će što traže... a i bit ću i siguran s koje strane vjetar puše... i sve smo lijepo dogovorili zapečatiti jednim sokićem...kad obavim svoje posliće na koje sam, uslijed njenog monologa, skoro i zaboravio... reko sam joj da pozove par ljudi koje doista želim vidjeti...ali, po mogućnosti, u tišini (njoj to i te kako treba naglasiti )...nije baš da mi se sada glumata i viđa s ljudima koje, hvala Bogu, ne moram više viđati. Za jedno vuru vremena našli smo se u kafiću ali ne u zgradi... malo ta trane ... bilo je lijepo vidjeti i jadnog D. koji je, čini mi se, nadrapao s ovom ekipom..... što mu rade.... njegova obrana bila je vrlo slikovita „ ko da je tebi s tvojim kokicama bilo bolje, i danas se štošta od vaših doživljaja čuje“. bilo je lijepo prisjetiti se i njih koje sada užurbano kuju planove i spremaju se u privatan biznis.... naravno da sam im morao podastrijeti najnovija saznanja o napretku i da smo se, baš slatko, na njihov račun nasmijali.... no da smijeh ne bi ostao bez odjeka nazvao sam „mamu“ za pitati...“što se radi?“ i stavio ju na zvučnik.... njen monolog koji je uslijedio bio je toliko sočan i slikovit da su nam ventili popustili i prasnuli smo u smijeh.. a tek onda, kad je skužila di sam i s kim sam, imala je nekaj za dodati.... pa nismo mogli sokić popiti bez nje .. Nismo se predugo zadržali, nekih pol vure... jer, njih posao zove....lako nama slobodnim umjetnicima...ali, dogovorili smo malo druženje jedan dan, nakon posla.... u miru, bez force i pritiska suludog pitanja „jel me neko tražio?“.... Bogatiji za još jedan lijepi susret, bogatiji za nove spoznaje o ovim ljudima koji će zauvijek, ma kuda ja otišao, ostati dio mog života, bogatiji za nove tračeve o sebi, bogatiji za spoznaju o novim članovima kluba „ja sve znam“, sa smješkom sam se uputio doma..... svome „doma“ ne bi vjerovali.... prošetao sam se i usput obavio planiranu „terapiju“, pripremio neke stvari i s Tihanom se uputio punici.... njen izraz lica kada sam došao s novom rundom „pinkleca“ malo me smotao....ali kad je progovorila sve je bilo jasno „oooo opet smo se malo doselili... imaš li mjesta još u ormaru?“ ... pa kad je rekla da još barem mjesec dana moram ostati kako bi utvrdila jesam li dovoljno samo discipliniran... onda sam morao i neku laganiju robicu donijeti... pa zima ipak popušta.... A o ovoj spomenutoj samo disciplini... imam svakaj za reč... prepustila me punica sebi samom..tek iz prikrajka kontrolira, prati, pazi..... njena izjava...“zamisli da si kod sebe doma...sam.....“ totalno me pomotala....u početku mi nije rekla da bum i sam moral kuhati.... naravno, pod budnim okom da ne pretjeram s nečim ili ubacim nešto što nije na mojoj listi.... komično mi je izigravati samca i pri tom pitati...punice... jel bi dodao ipak malo papra? Kad te ja zapaprim.... Sve u svemu, dani polako izlaze iz monotonije... na vidiku je i jedan kraći put...poluprivatni.... na vidiku su svakakve akcije...ali, naravno, okrenuo sam malo prioritete u životu.... prvo ja sam sebi sa svojim zdravljem...dakle, mislim da će ranč dobiti uskoro gosta na koji dan „više“... ta proljetni su radovi na pomolu..valja se...pokrenuti A kako u svoju „knjigu“ stalno ubacujem neke misli, poslovice, citate – dokazujući da je sve već viđeno i kako sve ima već svoju „praksu“, malo sam i ovaj post začinio (kad već ne mogu hranu paprom) nekima koje po mnogo čemu imaju vezu s tekstom... Učite od jučerašnjice, živite za današnjicu, a nadajte se za budućnost! Važno je nikad ne prestati propitkivati. Albert Einstein (uvijek svi imaju opravdanja) Kad čujete da vam netko nešto priča iza leđa, to samo znači da ste barem dva koraka ispred te osobe. Fannie Flagg ( kaj sam brz) Jedini elegantan način da podnesete uvredu je da je ignorirate. U slučaju da je ne možete ignorirati, trebali biste vratiti pametnijom uvredom. Ako ne možete ni to, trebali biste se samo nasmijati. A ako se ne možete ni nasmijati, onda ste je vjerojatno zaslužili. Russell Lynes ( iako u početku i nije bilo smiješno već šokantno, priznajem, sada se sve češće smijem...ima li što ljepše od smijeha na svoj račun?) Znatiželja je osnova spoznaje i svima onima koji kažu kako je znatiželja ubila mačku ja odvraćam kako je mačka poginula na plemenit način. Arnold Edinborough ( plemenit kažeš..) Ako želite znati što ljudi stvarno misle,obratite pažnju na ono što rade, a ne na ono što govore. Rene Descartes ( eee.. mlad sam, naučit ću) Nikad ne objašnjavajte - prijateljima objašnjenje ionako nikad nije potrebno, a neprijatelji vam ionako neće vjerovati. Elbert Hubbard ( apsolvirano! Upravo to i (ne)činim!)

- 19:26 - Komentari (38) - Isprintaj - #