smotani

nedjelja, 10.03.2013.

"poluvikend" po mjeri ...;)

Neki dan je pao dogovor... odvest će me na ranč...ali, samo za vikend.... za sada još nema boemštine.... još sam pod „povećalom“ .. a kako je signal loš punica nemre podnijeti da je u „strahu“ i da, ako zatreba, ne mogu nazvati... ni teorija.. ali mogu ( uglavnom) poslat SMS nije pomogla „ma gle mulca... ne daj Bože da ti nekaj je ne buš se setil ni kaj popiti, kak si pomoći a kamoli pisati SMS..“ (nastavak bum zbog moje finoće preskočil...). ekipa snova... Ivana, Tihana... čak nam se i Mladen pridružio.... kao... možda mi zatreba kakva pomoć..je, baš bum se prijatelju s tobom pomogel ...ali, nemaš pojma koliko mi je drago da si išao.... (sam ne bi mogo s njima na kraj) Krenuli smo... vrijeme nije bilo obećavajuće pa su pojedinci navijali za ostanak...ali, di ćete me sada iznevjeriti?? Pa ne može to tako... ma padale i sjekire.... doduše, samo su one i nedostajale.... Čim smo došli oduševila me transformacija prirode... kako posljednjih mjeseci sa mnom bivaju čudnovate transformatorske zgode i nezgode od onih „milih jezika“ pa čak do onih... životnih transformacija...doista, prave borbe između života i .... , i priroda je, u odnosu na par tjedana, doživjela svoje buđenje.... predivno buđenje.. .snijeg je još u tragovima vidljiv kao posljedica „zaštićene“, sjeverne strane, trava polako poprima pravu proljetnu boju, ponegdje koji listić i tek jedna mala visibaba.... ali.... nije ni čudo...sve je ko natopljeno vodom i treba još koji dan da sve „propupa“.... samo da ovu kišu zamijeni sunce... Radne aktivnosti su počele... svako svojim poslom, iako, priznajem...niti sam očekivao pomoć niti mi je namjera bila „upregnuti“ ih...ali, da je dobrodošlo..o je.... Zbog izvanrednog stanja (opet sitni problemi s vodom – što unutra što vani) unutarnji „radovi“ su imali neku svoju „skraćenu verziju“... bilo je nemoguće čistiti za dva blatonosca ( Mladen i ja) koji smo nemilice, ulazeći i izlazeći iz kuće, ostavljali poprilične lokvice... badave i brisanje cipela, badave i krpa.... ripne, prave zimske, imaju strahovitu moć pljuckanja di ne treba........miris drva koji se širio kućom dao je jednu posebnu čaroliju kišnom danu.... sve je bilo, bez obzira na male nedaće, čarobno.....no, namjera „ostati prespavati“ dovedena je u pitanje zbog malo otežanih uvjeta...iako, ne i nemogućih....no, prevagnula je kiša.... dok smo malo sjeli za stol, koji, iako nije okrugli odavao je neko posebno, viteško ozračje ..sjeli smo odmoriti, prezalogajiti.... moram priznati da me sve nekako podsjećalo na mušketire i onu poznatu „svi za jednog jedan za sve“, ali i na vitezove.......... kada se samo prisjetim scene kako je Mladen lamatao motorkom ne bi li „usitnio“ poveću granu ( da granu...pola drva) koja se, uslijed zimskih neprilika srušila...izgledao je kao da na nekom puteljku mačem brani čast svoje drage... no, to je bilo toliko komično da sam morao malo intervenirati... ne bi li spasio pilu koja mu je, čini mi se, poslužila kao mač....a mislim...mislim da je zamislio da je u nekoj prašumi i mlatarao je njom.... doista, postojala je opasnost da se povrijedi...... preuzeo sam tu njegovu „mačetu“... polako, sa ponekim odmorom...što za kašalj, što za mene.... odradio, čini mi se, dobar posao .. drvo smo maknuli .... tulipane, odnosno lukovice, uspješno sam ubacio u, čini mi se, poprilično blato.... zamišljao sam kad ( ako) procvatu šarenilo boja.... trebalo bi izgledati... a tak nekak.... Narcise su, kao i svake godine, poprilično započele svoj put u ovogodišnju cvatnju... njima doista ni miševi ništa ne mogu.... očito im lukovice ovog cvijeta nisu na jelovniku što mi daje sigurnost da će proljeće uvijek osvanuti, makar u njihovim bojama.... proljetnice.... tek jedna visibaba koja je borbu vodila s kapima kiše, svijala se pod teretom a tek se malo uspravila.. ali, čini mi se...da njihovo vrijeme, barem ovdje, tek dolazi...zajedno sa predivnim šafranima ..ali i tratinčicama, maslačcima koji svojim šarenilom boja najavljuju dane prirode.... dane u kojima uživam punim plućima....a čini mi se, ove godine kao da imam i rezervna .... bit će više mjesta za lijepe udisaje....samo da još sunce grane i probudi sve iz zimskog sna.... Iako skraćeni vikend.... pluća su udahnula prirodu i osjećam se puno snažnije..... osim mog malog nezadovoljstva zbog neplaniranog povratka... isto je izrazila i punica...jer se konačno mislila odmoriti bar jednu noć od mog kašlja...bed lak.... punice...sori ... no, čini mi se da od muke za namjestiti se u krevetu s malo jačim muskulfiberom nisam stigao ni kašljati...ili...ili je priroda ipak „uzela danak“ Kako god...kratko ali slatko zadovoljstvo i osjećaj povratka životu kojeg volim.... samo.. nekako smo razmišljali...slijedeći put mogli bi napraviti samo muški bijeg..... još mi odzvanja.... pa daj se stresi vani, a zakaj ne skineš cokule ( pa nemrem stalno skidat ih i navlačiti), isuse... nemoj takav sest na stolicu.... , jesi ti popio tabletu?,... ah...žene...s njima teško a bez njih još teže...jedino.... nekako mi je sjela ona S.W.Hawkinga „Žene imaju problem za svako rješenje“.... srećom da smo mi bili tu da im damo priliku za mnogobrojna rješenja......srećom, po nas... da su samo njih dvije bile... i najveća sreća je.... imati ih pored sebe.... uvijek

- 11:58 - Komentari (23) - Isprintaj - #