smotani007@gmail.com


Uranova pikula
oprostit ćeš mi
sam sebi neću
ne plaši se
molim te
nemoj me se plašiti


Pahuljica
U visine k tebi, do zvijezda ću ići
k ostavljenima dolje anđeo će sići
Zajedno ćemo dragi vinut se do zvijezda
za voljene svijat neka nova gnijezda



















smotani

četvrtak, 04.10.2012.

poseban post...

Kako je na prethodnom postu nastala velika gužva s komentarima, a vodeći brigu da pojedinci ne gube vrijeme i ne traže kompas kako bi pronašli odgovore, ili me, ne daj Bože, optužili za brisanje „nepoželjnih“ komentara odlučio sam se za ovaj poseban post sa izdvojenim odgovorima na komentare novih prijatelja ( iako se, zajedno sa komentarima nalaze i u prethodnom postu) ..... znam, bliži se produženi vikend kojeg će mnogi blogeri, pa tako i ja, iskoristiti hvatajući ove predivne jesenje zrake sunca pa neka moji stari prijatelji znaju da se nisam pogubio tu negdje, u vrtlogu novih aktivnosti nut... a novi prijatelji, neka znaju da su dobrodošli i dajem im prostora na kojem mogu nastavljati sa svojim, vrlo maštovitim uracima – kad već neće u svojim blogodomovima ( molim Vas, pišite čitko ... volim krasopis ili tehničko pismo ) yes

A do povratka sa produženog vikenda svima želim puno odmora, lijepih aktivnosti u prirodi i...svega lijepoga ..... što ću i sam nastojati maksimalno provesti u djelo .. što za radove, što za odmor, što za...ma ko zna....bitno je da... idu dani.... thumbup kiss

Izdvojeni odgovori na komentare u prošlom postu

Dinajamemory e sada... imao bih molbu.... ja uvijek pozorno sve komentare čitam.... i, gotovo na sve odgovaram... kako ovaj komentar nikako nema veze s mojim postom, još manje sa mnom, lijepo bih molio da primite na znanje ...
svi mi, ovdje prisutni, javili se ili ne na nekim stranicama, nastojimo zadržati se na temi posta ili bar njoj srodnoj .... ukoliko imate potrebu razgovarati, ukoliko vam nedostaju virtualni prijatelji, bolje bi bilo da na svojim stranicama osvrnete se na neke životne probleme, navike, događaje – bilo što što vas zanima.... ukoliko je jedino zanimanje, predmet vaših razmišljanja, tko se s kim druži, ko koga čita, onda, htio bih da znate slijedeće.... prijatelje – makar i virtualne, biram sam... ukoliko osjetim, kada osjetim, osvrnem se i u komentaru na post... ponekad ostanem bez teksta – da li zbog ljepote posta, dubine misli, da li jednostavno zato što mislim da smetam u nečijem domu...i ne ostavim traga...ali, nisam znao da bih nekoga trebao pitati za mišljenje što ja o nekome ili njegovim djelima osjećam.... također, moram reći da premalo vremena imam da bi pratio ko koga secira ili ne, ko raščlanjuje riječi ili ne.. i na koji način – ali, dopustite da je sloboda čitatelja shvaćanje nekih misli, stihova, biti – jedinstvena... svako ima svoj život, svoj pristup i tako iščitava stihove... ukoliko neko ne želi komentare na svoja djela jer misli da su neprikosnovena, jedinstvena i samo ih on razumije... tada je najbolje da zabrani komentiranja... pa nismo u jednoumlju! Puno je ovdje predivnih blogova protkanih predivnim mislima, stihovima, promišljanjima ( navest ću samo neke od meni posebno dragih... Vidrin smijeh, Valcer, Vitae, Viam.... )da, počeo sam od kraja i završio bih na početku popisa iz svoga boxa ali, ne samo s njima.... i, ne ostavljam uvijek komentare.... i nebitni su razlozi...ali, ako pogledate... na tim blogovima ne vlada jednoumlje... pa tako ni na blogu drage Dinaje.... pravo je svakog vlasnika da komentare koji vrijeđaju, koji podupiru mržnju, koji su negativno nabijeni i obriše – ne, ne zato što su neistomišljenici već naprotiv... očito nemaju mišljenje na sadržaj pa na ovaj način nastoje diskreditirati nekoga...
Nisam od onih koji ulaze u ovakve prepiske, ali, u posljednje vrijeme previše je negativnosti na blogu a to nikako nije smisao ovog servisa u kojem, većina, pa tako i ja, uživamo čvrčkajući možda ponekad nekome dosadno štivo, posjećujući se, družeći se i prijateljskim savjetima ali i akcijama pomažemo jedni drugima. Rodila su se tu i mnoga prijateljstva.... ne, ne samo virtualna.... dakle, zaključio bih.... ovo nije Sabornica niti politička scena, ovo je kutak gdje svako u svome domu nastoji izraziti neku svoju kreativnost .. pa ako i jesu negativni naboji neka budu...ali, u svom /Vašem/ domu.... doista, nije lijepo, te negativne naboje širiti blogosferom...i, usput, ja nisam i ne želim biti sudac... ja sam čovjek koji se nada da ima pravo izbora... dozvolite da i dalje vjerujem da u ovom društvu nisu svi isključivi . .a ako ih i ima... vjerujte, nisam od onih koji se povodi za takvima
Hvala!



Uhdajojgaje

tebi odmah, zahvalit ću na početku
Što naišao si i na moju blog adresu
Srećom da prijatelje imamo iste
Pa je i moje ime došlo do tvoje liste

Hvala ti što me uspoređuješ sa Kraljicom dragom
Jer to znači da sam na putu pravom
Kad čitatelja prikuješ za stolac
Bolje je nego nabiti ga na kolac

Jer riječima mira koje sobom nosiš
Blogosferom jedinstvo pronosiš
I ma kako to možda tvoj cilj nije
Vjeruj, povezao si nas više nego prije

Svi te pozorno danima pratimo
Svaku tvoju riječ, kako vidiš, pamtimo
I ja se pokorno na tu listu stavljam
Pomalo se stihovima zabavljam

Na upozorenju zahvaljujem javno
Slijepo sam crijevo operirao davno
A ovo ludilo što me obuze sada
Priznajem – zasluga je tvoga rada

Zato, iskreno se prijatelju nadam
Da na tvoju vječnu listu spadam
Jer prijateljstvo je nešto lijepo što i netom kruži
Nekima shvatit – put je duži

Ali kad u tom điru ostanu duže
Na rastanku padaju i suze
Zato, prijatelju dragi našilji olovku svoju
Ako treba idemo u odu novu

Samo, ako može molba mala
Za početak – izbjegavaj vraga
Jer rogove u životu imamo svi na svoj način
Nije dobro da se s tvojima „kvačim“

Pa da ostanemo glava cijelih
Ponašajmo se ko ljudi zreli


Ne mogu ja bez muzičke....


Ovo je spotić i dio pjesme..... koju sam prije nekoliko godina poklonio dragoj Dream Maker u jednoj borbi protiv plagijata, krađe na blogu... za dan borbe protiv istoga... a taj je dan pokrenula draga Dinaja ....



a ovo je za sve drage prijatelje i one dugogodišnje, i one koji nemaju vremena, volje .. ali svrate, za sve nove.... za sve koji ovdje navrate - prijatelje......




- 19:58 - Komentari (23) - Isprintaj - #

< listopad, 2012 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

O blogu
Kada sam se prestao okretati
Koraci su postali laki...
Nisam prestao misliti...
Niti želim zaboraviti....
Samo.... želim živjeti....





Neka niko ne dira u naš mali dio svemira....

svemir,svemir

 photo kava2.jpg



kavu/e molim:)


Counter
Vas je bilo...













Od drage Mirjam...
Kada Vas neko podari svojim strpljivo prikupljanim raznim dijelovima jedne cjeline, kada u njemu probudite želju da umjesto u svom domu ovdje ostavi svoj trag začinjen tim predivnim snažnim mislima ali i nečim iskreno toplim, ljudskim, prijateljskim... kada Vam uz taj komentar još doda „... prisjetih se i potražih nešto....što sam spremala za post........i nisam stigla.... a, evo, neka je tu.....kod dragog odmotanoga smote.....našega Kikija.....;-)“- tada Vam je srce, ma koliko „bolesno“ veliko da primi svu tu prijateljsku ljubav....a opet... tako malo i neiskusno da istom snagom to širi dalje... tada, možda postajem „nemoćan“ ali...postajem i odlučan..... slijedit ću draga Mirjam, i ne samo ove, tvoje predivne misli, citate koje tako brižno prikupljaš i podsjećaš nas na njih – kao i na ovaj na koji sam gotovo zaboravio a kojeg iskreno želim živjeti, biti dio tog predivnog zapisa.....

Otvoren si za sreću svoje obitelji, za sreću svojih znanaca i prijatelja. Oni trebaju tebe, tvoju dobrotu, tvoj osmijeh, tvoje srce. Ako si sebičnjak i misliš jedino na sebe, zapravo si suvišan i samo na teret drugima, a možda i sebi samomu. Nemoguće je da sebičnjak bude sretan.
/Phil Bosmans/
/hvala Mirjam/



Khevenhiller
(mojoj majci)

Nigdar ni tak bilo
da ni nekak bilo.
pak ni vezda ne bu
da nam nekak ne bu.

Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo,
kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo.

Tak i vezda bude da nekak ne bude,
kakti biti bude bilo da bi biti bilo.

Ar nigdar ni bilo da ni nišće bilo,
pak nigdar ni ne bu da niščega ne bu.

kak je tak je, tak je navek bilo,
kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu!

Kajti nemre biti i nemre se zgoditi,
da kmet ne bi trebal na tlaku hoditi.

Nigdar još ni bilo, pak nigdar nemre biti,
da kmet neje moral na vojščinu iti.

Kajgod kadgod bilo, opet je tak bilo,
kak je bilo, tak je i tak bude bilo.

Kak je navek bilo, navek tak mora biti,
da muž mora iti festunge graditi,

bedeme kopati i morta nositi,
z repom podvinutim kakti kusa biti.

Kmet nezna zakaj tak baš mora biti
da su kmeti gladni, a tabornjiki siti.

Ar nigdar ni tak bilo da ni nam tak bilo,
pak nigdar ni ne bu da kmet gladen ne bu,

kajti nigdar ne bu na zemlji ni na nebu,
pri koncu pak Turčin potukel nas se bu.

A kmetu je se jeno jel krepa totu, tam
il v katedrale v Zagrebu,

gde drugog spomenka na grebu mu ne bu
neg pesji brabonjek na bogečkem grebu.

( Miroslav Krleža )






..... i... meni.....