smotani
srijeda, 08.02.2012.
novi val...
Sredina poprilično zimskog tjedna donijela je mnogima i nadanja u današnjem izvlačenju super 7 ... ali, do tada ima vremena... pokušavam se malo zagrijati jer, već danima na poslu smanjen je dotok toplih para i, ubundani u jakne, šalove pa i dekice, pokušavamo odraditi makar ono najnužnije. Ne pamtim da sam toliko čaja popio a da nisam bolestan.... neki antifriz treba koristiti pa sam se odlučio za čaj od borovnice i brusnice... naizmjence... ali, moram paziti da se od miješanja ne napijem.... Cure, kako ujutro dođu, tako još dodaju na sebe pokoji šal, kapu, rukavice i kao sfinge čekaju da li će neko po gablec, ko će donijeti kavu... jedino, ne mogu umjesto njih jesti, piti..... kao poznati „snjegović“ volim hodati po snijegu i rado sam ovih dana odrađivao odlaske po gablec...ali, ražalostilo me što su prebrzo očistili nogostupe pa sam morao gacati po „travi“ kako bi uživao u gacanju kroz snijeg... Iskreno, ovo nisu uvjeti za rad...ali, nikome nije palo na pamet da nas pusti doma.... no, kako stvari stoje, prisilno, jedan po jedan, svaki dan nas je manje.... bolovanja su krenula ... stradavaju mjehuri, bubrezi... ni ono malo puhalo što smo uključili ne može pomoći ( da jedno..).... nastojimo, kako tako, održati neku atmosferu, poneko razmahivanje rukama, nogama.... stol je leden pa se ni na njega ne mogu nalaktiti.... nakon brdo godina izvukao sam i neke pulovere ... nisam ni znao di su a još manje idu li na mene, da li je na kojem nahranio se koji moljac.... sve u svemu, uživam u ovim odrješitim danima.... zaželjeli smo se zime, snijega... ali, nekako mi se čini da je već nekima dosta... no, ne i meni...svaki dan, barem na petnaestak minuta, progacam u kvartu, na nasipu neku novu stazu, za subotu, kada mala pišulja slavi prvi jubilarni ročkas, morao sam obećati da ćemo u jednu šetnju... jer, najavljuju opet snijeg...a ona, baš kao i ja, uživa u njemu...  nekoliko je lokacija na repertoaru a obzirom na njen slavljenički dan.... ona bira... tako da nemam pojma di ćemo završiti... naše slavlje ostavljamo za neki drugi put a ona će, sa svojim vršnjacima, kako i priliči, obilježiti taj dan.... kako je i sama rekla... .“kume, ujutro dođi na kavu, izljubi me, idemo u šetnju... a poslije ručka si slobodan“ ma super ...  I, moje gacanje po snijegu donijelo mi je i novi nadimak „grtalica“ a uz nju ide i ono pismo iz Canade koje je, siguran sam, većini poznato.... no, danas me nasmijao jedan novi spot....na žalost, ne mogu shvatiti nebrigu Splitskog gradonačelnika za svoj grad, svoje ljude.... ne mogu razumjeti izjave čelnika grada.... zato, nadam se i vjerujem, da je pomoć moga grada, ma koliko skromna, ipak pomogla gradu pod Marjanom.. imam prijatelje, puno sam toga čuo... i, doista ne razumijem.... nama nisu stigli do devet sati – nakon cjelonoćnog padanja – očistiti svaku ulicu pa je nastala povika.... iako, dečki su radili cijelu noć... koji sat kasnije nije bilo nikakvih problema.... u Traumi nije bilo gužve... prometnih je bilo nešto više - ali, uvijek ima pametnjakovića.... a u Splitu...danima kolaps...i, usudio bih se reći, ismijavanje građana.... naravno da su bili zatečeni...ali, toliko dana..... e moj Gradonačelniče... nadam se da su sada gradski oci nešto poduzeli.... jer, najavljuju novi val... niko ne kaže da treba grtalice kupiti... ali, neka barem vidi ekonomsku računicu i u svoje dućane naruči lopate za snijeg.... siguran sam da bi i građani pomogli...ali, ma koliko ih i iznenadilo, nemaju s čime.... no, ne ponovilo se.... Jedini koji su uživali, koliko sam vidio i čuo, bili su klinci I, uživam i ja, makar svaki dan išao i po gablec...samo, nadam se da svizac nije bio u pravu...šest tjedana?!?!  i da, ne mogu ne skrenuti sa puta.... jako me razveselila vijest o privatizaciji Hrvatske poštanske banke.... važno je da "ostaje u našem vlasništvu - 25% + 1 dionica" ...ako se dobro sijećam.... tako je isti čovjek prodao INA d.d. ...i, i danas je u našem vlasništvu  SOUNDSET BAND AID - ZA MILIJUN LOPATA KADA OVAJ VELIK SNIJEG K'O VRATA TEŠKA ZATVORI SVE PROLAZE KADA LED K'O KAMEN TVRD SRUŠI SE SA NEBA NA TVOJ SPLITSKI PUT I DOK NOĆ U KOJOJ NEMA ZVIJEZDA CARUJE U BJELINI SA SVIH STRANA STRAH TE OBUZME KAD PAHULJE BIJELE TU ZATRPAJU RIVU SVU KADA SNJEZI VELIKI SAKRIJU TI POGLED KROZ PONISTRU JEDNA RUKA TRAŽI TE I ŽELI DA TI DA ČISTI POLJUD S BAR MILIJUN LOPATA REFREN: SPLITE NE BOJ SE, S TOBOM ZAGREB JE ON ŽELI LJUBAV DA TI DA DIO SVOGA TOPLOG SNA SPLITE NE BOJ SE, LJUBAV JAČA JE DJECA U NAMA ZNAJU SVE ČISTIMO SNIJEG ZA NOVE SNE |
- 17:21 - Komentari (26) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
O blogu
Kada sam se prestao okretati Koraci su postali laki... Nisam prestao misliti... Niti želim zaboraviti.... Samo.... želim živjeti.... Neka niko ne dira u naš mali dio svemira....   kavu/e molim:) Vas je bilo... Od drage Mirjam... Kada Vas neko podari svojim strpljivo prikupljanim raznim dijelovima jedne cjeline, kada u njemu probudite želju da umjesto u svom domu ovdje ostavi svoj trag začinjen tim predivnim snažnim mislima ali i nečim iskreno toplim, ljudskim, prijateljskim... kada Vam uz taj komentar još doda „... prisjetih se i potražih nešto....što sam spremala za post........i nisam stigla.... a, evo, neka je tu.....kod dragog odmotanoga smote.....našega Kikija.....;-)“- tada Vam je srce, ma koliko „bolesno“ veliko da primi svu tu prijateljsku ljubav....a opet... tako malo i neiskusno da istom snagom to širi dalje... tada, možda postajem „nemoćan“ ali...postajem i odlučan..... slijedit ću draga Mirjam, i ne samo ove, tvoje predivne misli, citate koje tako brižno prikupljaš i podsjećaš nas na njih – kao i na ovaj na koji sam gotovo zaboravio a kojeg iskreno želim živjeti, biti dio tog predivnog zapisa..... Otvoren si za sreću svoje obitelji, za sreću svojih znanaca i prijatelja. Oni trebaju tebe, tvoju dobrotu, tvoj osmijeh, tvoje srce. Ako si sebičnjak i misliš jedino na sebe, zapravo si suvišan i samo na teret drugima, a možda i sebi samomu. Nemoguće je da sebičnjak bude sretan. /Phil Bosmans/ /hvala Mirjam/ Khevenhiller (mojoj majci) Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo. pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu. Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo, kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo. Tak i vezda bude da nekak ne bude, kakti biti bude bilo da bi biti bilo. Ar nigdar ni bilo da ni nišće bilo, pak nigdar ni ne bu da niščega ne bu. kak je tak je, tak je navek bilo, kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu! Kajti nemre biti i nemre se zgoditi, da kmet ne bi trebal na tlaku hoditi. Nigdar još ni bilo, pak nigdar nemre biti, da kmet neje moral na vojščinu iti. Kajgod kadgod bilo, opet je tak bilo, kak je bilo, tak je i tak bude bilo. Kak je navek bilo, navek tak mora biti, da muž mora iti festunge graditi, bedeme kopati i morta nositi, z repom podvinutim kakti kusa biti. Kmet nezna zakaj tak baš mora biti da su kmeti gladni, a tabornjiki siti. Ar nigdar ni tak bilo da ni nam tak bilo, pak nigdar ni ne bu da kmet gladen ne bu, kajti nigdar ne bu na zemlji ni na nebu, pri koncu pak Turčin potukel nas se bu. A kmetu je se jeno jel krepa totu, tam il v katedrale v Zagrebu, gde drugog spomenka na grebu mu ne bu neg pesji brabonjek na bogečkem grebu. ( Miroslav Krleža ) ..... i... meni..... |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||