smotani
subota, 31.12.2011.
Odlazi stara... :)
Godina se bliži kraju... odbrojavamo posljednje minute do dolaska nove 2012... Obično, ovih dana svodimo račune, podvlačimo crtu, donosimo neke odluke koje sa puno žara (barem u ovom trenutku) želimo ostvariti, primjeniti u Novoj. I sam sam ovih dana malo promišljao o ovoj, odlazećoj, godini. Uz onu najjaču glazbenu notu gotovo posmrtnog marša koja me pratila uz posao dogodile su se i neke osobne note koje su tu glazbenu izvedbu pojačale... sada, malo ohlađene i odmorene glave, čini mi se da su osobne note one koje će, ma kakvim bojama, obojiti ovu godinu. Vjerojatno zato što su baš te note ostale neodsvirane do kraja, zato što su prekinute u trenutku kada sam pomislio da postoji kompozitor koji ih može spojiti u jednu predivnu rapsodiju... zato, siguran sam, kompozitoru dajem zadatak... neka i dalje sklada i bude pri ruci,,,, jer, kako rekoh, ja nikada ne gubim nadu.... O turbulencijama na poslu mislim da sam i previše rekao, a u rezimeu samo bih zaključio da, ma pod kojim uvjetima i na ma koji način, ipak, barem neko vrijeme imam siguran posao....no, to mi upravo daje i jedan od zadataka u slijedećoj godini.... osluškivanje okoline i ako se ukaže prilika potražiti nešto novo....  O malom sam Mrvičku, kumiću, i u prošlom postu nešto rekao...ali, ne mogu a ne spomenuti se u ovom pregledu časti koja mi je ukazana kao krsnom kumu tom pišulincu. Ovu čast izuzetno cijenim i ipak mi daje nadu da još nisam za baciti, da ipak u meni ima nešto što drugi vide na jedan doista lijep način. Istina, još uvijek mi nije jasno da sam to zaslužio, ali, nastojat ću opravdati povjerenje i biti donekle dobar kum. Da, to je životni zadatak i nije ništa što posebno nosim u Novu jer, to je danom krstitka, postalo dio mog života... Prisjećam se i kolegica i kolega s kojima sam se oprostio ove godine... s nekima, na žalost, zauvijek.... a s nekima samo iz radnih klupa.. I ove sam godine, iako bitno manje zbog stiske s vremenom ali i presinga kojem sam bio izložen, posvetio se svojim guštima.... dakako, ranč zauzima prvo mjesto...iako, s manje vremena uživao sam u svakom trenutku provedenom u svojoj oazi. Na žalost, mora ove godine nisam vidio (osim ona kava u Opatiji) jer, rekoše, nema godišnjeg...  ali, nema veze, često sam gledao slike i maštao kako ronjam i plutam...i, evo, zima je stigla, ljeto će uskoro.... i tu sam provodio manje vremena ali uvijek sa istim žarom i veseljem..., koliko sam stigao posjećivao i domove dragih blogoprijatelja, uživao u tekstovima, promišljanjima, stihovima.....  Sve u svemu, godina je proletila ... iako sam i samim početkom znao da će biti teška, nepredvidiva i brza...ipak, neke stvari koje su mi se dogodile ni u snu nisam sanjao...ali, život nosi nepredvidive situacije i teško možeš na njih biti spreman a još manje imun..... Što očekujem od Nove? Osim želje za ostvarenje svojih ciljeva koji su se, sa dosta oštrim i jasnim konturama iskristalizirali i profilirali, želim da me zdravlje posluži baš ovako kako je ove godine, usprkos svim stresovima, u inat svim udarima..da, napredak koji sam postigao na tom planu iznenadio je mnoge, ali, čini mi se da je mene najviše iznenadilo zadovoljstvo time... i želim i dalje gledati iznenađeno lice mog kardiologa, kirurga, fizijatra i svih onih koje sam ovih godina prečesto posjećivao, ali i osmjeh na mome licu... Zapravo, nekako mi se sve više mota po glavi da se sve događa s razlogom... .iako je mašinerija sada na predivnoj radnoj temperaturi i dalje ću odgovornost koju sam našao ove godine, primjenjivati prema mom motoru sa unutarnjim sagorjevanjem...i paziti na cilindre koji sada rade bolje nego prije deset godina .... očekujem da ovaj mirni tempo na poslu potraje... bez stresova ali sa puno više sigurnosti za opstanak...ako je moguće tako nešto... želim da sve krene jednom uzlaznom putanjom, da se osmijeh vrati na lica mnogih.... želim da uspijemo kumici prirediti veliko iznenađenje za njen jubilarni deseti rođendan, da jedna mala pišulinka ili pišulinac koji se treba roditi u ožujku ne radi puno problema mami prilikom dolaska na ovaj svijet i da, svojom pojavom, uljepša život svojim roditeljima i svima dragima, želim svima vama, vašim obiteljima, svima dragima svako dobro u novoj.... Sretna Vam Nova 2012!  (na žalost, mislim da u ovoj više neću stići do Vas.... nepredvidivi planovi moje ekipe su mi iz temelja promijenili i današnji dan....  ) |
- 08:33 - Komentari (14) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
O blogu
Kada sam se prestao okretati Koraci su postali laki... Nisam prestao misliti... Niti želim zaboraviti.... Samo.... želim živjeti.... Neka niko ne dira u naš mali dio svemira....   kavu/e molim:) Vas je bilo... Od drage Mirjam... Kada Vas neko podari svojim strpljivo prikupljanim raznim dijelovima jedne cjeline, kada u njemu probudite želju da umjesto u svom domu ovdje ostavi svoj trag začinjen tim predivnim snažnim mislima ali i nečim iskreno toplim, ljudskim, prijateljskim... kada Vam uz taj komentar još doda „... prisjetih se i potražih nešto....što sam spremala za post........i nisam stigla.... a, evo, neka je tu.....kod dragog odmotanoga smote.....našega Kikija.....;-)“- tada Vam je srce, ma koliko „bolesno“ veliko da primi svu tu prijateljsku ljubav....a opet... tako malo i neiskusno da istom snagom to širi dalje... tada, možda postajem „nemoćan“ ali...postajem i odlučan..... slijedit ću draga Mirjam, i ne samo ove, tvoje predivne misli, citate koje tako brižno prikupljaš i podsjećaš nas na njih – kao i na ovaj na koji sam gotovo zaboravio a kojeg iskreno želim živjeti, biti dio tog predivnog zapisa..... Otvoren si za sreću svoje obitelji, za sreću svojih znanaca i prijatelja. Oni trebaju tebe, tvoju dobrotu, tvoj osmijeh, tvoje srce. Ako si sebičnjak i misliš jedino na sebe, zapravo si suvišan i samo na teret drugima, a možda i sebi samomu. Nemoguće je da sebičnjak bude sretan. /Phil Bosmans/ /hvala Mirjam/ Khevenhiller (mojoj majci) Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo. pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu. Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo, kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo. Tak i vezda bude da nekak ne bude, kakti biti bude bilo da bi biti bilo. Ar nigdar ni bilo da ni nišće bilo, pak nigdar ni ne bu da niščega ne bu. kak je tak je, tak je navek bilo, kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu! Kajti nemre biti i nemre se zgoditi, da kmet ne bi trebal na tlaku hoditi. Nigdar još ni bilo, pak nigdar nemre biti, da kmet neje moral na vojščinu iti. Kajgod kadgod bilo, opet je tak bilo, kak je bilo, tak je i tak bude bilo. Kak je navek bilo, navek tak mora biti, da muž mora iti festunge graditi, bedeme kopati i morta nositi, z repom podvinutim kakti kusa biti. Kmet nezna zakaj tak baš mora biti da su kmeti gladni, a tabornjiki siti. Ar nigdar ni tak bilo da ni nam tak bilo, pak nigdar ni ne bu da kmet gladen ne bu, kajti nigdar ne bu na zemlji ni na nebu, pri koncu pak Turčin potukel nas se bu. A kmetu je se jeno jel krepa totu, tam il v katedrale v Zagrebu, gde drugog spomenka na grebu mu ne bu neg pesji brabonjek na bogečkem grebu. ( Miroslav Krleža ) ..... i... meni..... |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||