smotani007@gmail.com


Uranova pikula
oprostit ćeš mi
sam sebi neću
ne plaši se
molim te
nemoj me se plašiti


Pahuljica
U visine k tebi, do zvijezda ću ići
k ostavljenima dolje anđeo će sići
Zajedno ćemo dragi vinut se do zvijezda
za voljene svijat neka nova gnijezda



















smotani

nedjelja, 11.09.2011.

neobičan vikend...

Vikend koji ni malo ne liči na moje, rado „viđene“
Tjedan se malo protego i, osim što su radni dani bili produženi, i jučerašnji dan sam, pun entuzijazma belj proveo na poslu... ali, odlučio sam, neću raditi duže od radnog vremena pa sam doma došao oko pet popodne...a onda....
Moj dragi bratić, u vrijeme kada je sve zadesila suša, nosi li ga nosi.... inače mu je zemlja dosta vlažna a ovo sušno vrijeme kao da ju je učinilo najplodnijom. Banuo je neki dan sa punim gepekom za svog „gradskog buraza“ (kako me od milja zove)... krumpira, luka, cikle, jaja, češnjaka ... a grah i ostale oblizeke stižu kasnije ( baš me zainteresirao sa oblizekama)...Najviše me razveselio sirom škripavcem i basom (nemam pojma zakaj to tak zovu, ali, zovu).... njami ne sumnjate, ništa drugo nisam ni jeo dva dana – da se ne pokvari..... no sve bi to bilo ok da je donio u normalnim količinama...ali ne, on nosi kao da nas je cijela eksadrila...pa, nema druge, nego opet se primiti zimnice.... i tako sam krenuo spremati ciklu koju obožavam... lijepo je uzeti teglicu iz špajze, ali, za nju treba malo truda ( a da nije iz dućana...). Iako ciklu još nisam kiselio upustio sam se u tu avanturu...blabla
Pokušao sam malo probrati „normalne“ veličine...ali, mislim si nekaj, nema tu normalnog... uzimaj po redu....
Kako je majčin recept za kiseljenje na količinu od 10 kg cikle morao sam kemijati mjeru na pola... pa bum u tri puta – jer, reko sam, moj braco je donio za eskadrilu... i sad nek ja motam.... oprao sam prvu rundu i stavio kuhati

350


Dok se kuhalo, provjerio sam imam li uopće dovoljno flašica ili sam sve stamburo na papriku i ajvar.... OK ...za dvije runde imam, a za treću ... bum se snašo

350


Nakon kuhanja ide onaj dio koji uvijek ostavi tragove na mojim rukama.... guljenje i rezanje.....

350

350

Pripremio sam „kiseliš“ i uvalio ciklu na „namakanje“. Iako mi je ovo prvi puta da sam spremam ciklu, moram priznati, uz majčin recept, brzo sam se prisjetio radnji koje su bile „moj zadatak“ ..... nakon nekoliko sati upijanja tekućine složio sam ciklu u flašice, zatvorio, spremio i .... neka me čeka u špajzi... ali, još nisam gotov..a je me usrećio... sav se bum zacrvenio od tolike cikle, ali i ojačao do armiranog željeza thumbup

Dok se cikla „odmakala“ krenuo sam složit si klopu..... ali, ja fakat ne kužim gdje je njemu ovoliko povrće naraslo.....kao da je ovo dvogodišnji rast.... umjesto nekoliko krumpira dovoljan je jedan.. i luk ima neke poveće proporcije...

350

sva sreća da su jaja ipak kokošja ... Baš me zanima kad donese grah i ostale delicije oće li i one biti u ovakvim omjerima?

Jutros sam, nakon nekoliko sati sna, smišljao današnji plan...istina, nedostaje mi ranč...ali, kako sam cijele dane na poslu vrijeme je da i po stanu protrčim sa saugerom, malo krpom poplahutam po namještaju...naughty ali i sebi omogućim sitne gušte.... jer, sutra opet sve ispočetka ... užurbano i ludo...i, krenem s kuhinjom.... đumbus koji sam napravio izmamio je iz mene jedan pogled...nut ali i naglu promjenu plana...e pa ne bum dva put ovakav krš imo...a ne....i, pljuc, pljuc.... odlučio sam danas završiti sa ciklom..... i jesam..... pjeva

350


A sutra... ispočetka....u nove radne pobjede ..a za gušte ću, vjerujem, uskoro imati vremena i previše....

a kakav je mjesec vani, bojim se, niš od sna...... ( videl sam kad sam smeće nosil i zamračio sve prozore wink )

- 22:10 - Komentari (36) - Isprintaj - #

< rujan, 2011 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

O blogu
Kada sam se prestao okretati
Koraci su postali laki...
Nisam prestao misliti...
Niti želim zaboraviti....
Samo.... želim živjeti....





Neka niko ne dira u naš mali dio svemira....

svemir,svemir

 photo kava2.jpg



kavu/e molim:)


Counter
Vas je bilo...













Od drage Mirjam...
Kada Vas neko podari svojim strpljivo prikupljanim raznim dijelovima jedne cjeline, kada u njemu probudite želju da umjesto u svom domu ovdje ostavi svoj trag začinjen tim predivnim snažnim mislima ali i nečim iskreno toplim, ljudskim, prijateljskim... kada Vam uz taj komentar još doda „... prisjetih se i potražih nešto....što sam spremala za post........i nisam stigla.... a, evo, neka je tu.....kod dragog odmotanoga smote.....našega Kikija.....;-)“- tada Vam je srce, ma koliko „bolesno“ veliko da primi svu tu prijateljsku ljubav....a opet... tako malo i neiskusno da istom snagom to širi dalje... tada, možda postajem „nemoćan“ ali...postajem i odlučan..... slijedit ću draga Mirjam, i ne samo ove, tvoje predivne misli, citate koje tako brižno prikupljaš i podsjećaš nas na njih – kao i na ovaj na koji sam gotovo zaboravio a kojeg iskreno želim živjeti, biti dio tog predivnog zapisa.....

Otvoren si za sreću svoje obitelji, za sreću svojih znanaca i prijatelja. Oni trebaju tebe, tvoju dobrotu, tvoj osmijeh, tvoje srce. Ako si sebičnjak i misliš jedino na sebe, zapravo si suvišan i samo na teret drugima, a možda i sebi samomu. Nemoguće je da sebičnjak bude sretan.
/Phil Bosmans/
/hvala Mirjam/



Khevenhiller
(mojoj majci)

Nigdar ni tak bilo
da ni nekak bilo.
pak ni vezda ne bu
da nam nekak ne bu.

Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo,
kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo.

Tak i vezda bude da nekak ne bude,
kakti biti bude bilo da bi biti bilo.

Ar nigdar ni bilo da ni nišće bilo,
pak nigdar ni ne bu da niščega ne bu.

kak je tak je, tak je navek bilo,
kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu!

Kajti nemre biti i nemre se zgoditi,
da kmet ne bi trebal na tlaku hoditi.

Nigdar još ni bilo, pak nigdar nemre biti,
da kmet neje moral na vojščinu iti.

Kajgod kadgod bilo, opet je tak bilo,
kak je bilo, tak je i tak bude bilo.

Kak je navek bilo, navek tak mora biti,
da muž mora iti festunge graditi,

bedeme kopati i morta nositi,
z repom podvinutim kakti kusa biti.

Kmet nezna zakaj tak baš mora biti
da su kmeti gladni, a tabornjiki siti.

Ar nigdar ni tak bilo da ni nam tak bilo,
pak nigdar ni ne bu da kmet gladen ne bu,

kajti nigdar ne bu na zemlji ni na nebu,
pri koncu pak Turčin potukel nas se bu.

A kmetu je se jeno jel krepa totu, tam
il v katedrale v Zagrebu,

gde drugog spomenka na grebu mu ne bu
neg pesji brabonjek na bogečkem grebu.

( Miroslav Krleža )






..... i... meni.....