smotani
nedjelja, 17.07.2011.
popustila sparina ;)
|
Pakleno vruć tjedan je iza nas. Ne pamtim kada sam ovako teško podnosio vrućinu ali i vožnju u autu.... i imao pun auto praznih boćica od vode... Uz svu jurnjavu uspio sam, po ne znam koji puta, pitati nadređene zakaj mi muški nemremo u bermudama dolaziti na posao po ovakvim toplotnim udarima? Dobio sam očekivani odgovor..... nemere – ne predviđaju to pravila odijevanja na radnom mjestu....hm, ali nigdje nisam niti vidio da predviđaju i temperature „za korištenje“....pa sada razmišljam.... obući neki šosek, suknjicu... ak mogu cure znači ta je odjeća dozvoljena ...a čini mi se da im je lakše nego nama.... hm.... moral bum posudit jednu da vidim kak mi stoji...  Zato je četvrtak bio dan koji sam s radošću odrađivao – nakon dva dana jurnjave u autu, raznih enigma od posla, dan sam proveo na radnom mjestu.... na hodniku klima koja se lagano širi sobama tek toliko da imamo razmućenog zraka, u nekom mračnom kutu zgrade gdje sunce rijetko dolazi...bila je uživancija ... doduše, atmosfera, posao... no, sve sam prebacio na vrućinu – nije nam lako a moramo.... Nakon posla.... čak oko 19 sati, išo sam kupiti neki mali bazenčić za ranč...stari se probušio (kriva je ona mala četveronožna ljubimica koju sam vam nedugo pokazao ali i starost) a nekako, mislim da ove godine ne bu mora pa da se, barem malo, ispružim koji put...ali i da kumica, kad svrati na koji vikend, ima gjde prčakati se ..... no, naišao sam na problem....  Nikako da nađem bazen za „muške“.... i kad sam prodavačicu pitao imaju li „bazene za muške“ malo me začuđeno pogledala, dosta izbezumljeno odgovorila.... „tu su vam svi bazeni koje imamo.... kako mislite za muške?“ Pa.... ovdje su nacrtane žene....smijem li se ja u njemu malo odmarati? Dobro, nije mi zamjerila jer i sama je shvatila da sam malo izgubljen u ovom vremenu...ali, nisam mogao odoliti....ma... em žene smiju suknje, em za njih bazen...a miiii?  Naravno da sam u petak gibao u svoj raj.... lagani obilazak dao je vidjeti da se biljke, iako pomalo žedne, dobro nose s ovim vremenom. Berba graška je zajamčena ...a drugi vikend, vidim, bit će i mahuna.... mislim da je vrijeme pripremiti teglice za kiseljenje....jer, izgledaju odlično....  Jučer sam uz berbu graška  malo i pokosio drugu livadu, sredio vrteka, obišao paradajziće, malo ih uredio  posvetio im svoje skrovite misli o grozdu ovom danima sanjam sada ga rukama osvajam pogledom mu nešto želim reći al ljubomoran je susjed, malo veći tad stanem, osvrnem se – lijevo desno dragi moji jel vama ovdje tjesno? No ljepota boja kao da mi zbori Ajde Kiki....daj nas odvoji.... Grozdić sam nježno odvojio U dlanu se mom udomio Otrgnuo sam, najmanjeg u nizu Moram zadovoljiti „paradajz“ krizu  A u međuvremenu...pripremao sam svoju bućnicu od tikvica ili...tikvenjaču ....  I dok sam čekao da se ista ispeče uživao sam u svojim ružicama.....  naravno, i razgovarao s njima.... Ruže svojom ljepotom plijene Radosno glavu izvlače iz sjene A latice što se svojim šarmom šire Kao da pitaju „jesmo li ljepše nego one prije?“ Svaka svoju ljepotu nosi I njime se damski ponosi A ja, voajer u kutu Uživam dodirnuti svaku tu ružu Navečer sam malo zasjeo za lap – što odraditi vikend zadatke, a malo i za svoj gušt... i dok sam tako malo švrljao moja „udomljena“ maca je šarmantno grebla po vratima i uz pokoje dozivanje molećljivim pogledom, žicala klopu, vodu.... iznio sam već spremljenu klopu, počastio je malo mlijekom, vodom – neka bira...nakon klope i kratke zahvale odjurila je u noćni život...no, ne za dugo... nakon kratkog vremena opet je grebala po staklu i dozivala.... izašao sam na terasu i imao što za vidjeti...donijela mi je miša kojeg je svojim znalačkim sposobnostima ulovila na livadi.... samo – nisam siguran da li se došla samo pohvaliti ili i mene počastiti?  Detalj koji se provlači kroz tjedan je pačji ples u ponedjeljak oko sedam, pol osam (navečer, naravno) sati na radnom mjestu – kako bi „mama“ rekla – za cirkulaciju....to je kada se prijatelji pobrinu i razbiju monotoniju radnog mjesta ....hvala draga....(zadnji put smo ovakvu ludost napravili nakon Carlinog objavljivanja Karelke i pretty woman)  A buba mara i sreća neka nas prate u slijedećem tjednu   |
- 20:05 - Komentari (21) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
O blogu
Kada sam se prestao okretati Koraci su postali laki... Nisam prestao misliti... Niti želim zaboraviti.... Samo.... želim živjeti.... Neka niko ne dira u naš mali dio svemira....   kavu/e molim:) Vas je bilo... Od drage Mirjam... Kada Vas neko podari svojim strpljivo prikupljanim raznim dijelovima jedne cjeline, kada u njemu probudite želju da umjesto u svom domu ovdje ostavi svoj trag začinjen tim predivnim snažnim mislima ali i nečim iskreno toplim, ljudskim, prijateljskim... kada Vam uz taj komentar još doda „... prisjetih se i potražih nešto....što sam spremala za post........i nisam stigla.... a, evo, neka je tu.....kod dragog odmotanoga smote.....našega Kikija.....;-)“- tada Vam je srce, ma koliko „bolesno“ veliko da primi svu tu prijateljsku ljubav....a opet... tako malo i neiskusno da istom snagom to širi dalje... tada, možda postajem „nemoćan“ ali...postajem i odlučan..... slijedit ću draga Mirjam, i ne samo ove, tvoje predivne misli, citate koje tako brižno prikupljaš i podsjećaš nas na njih – kao i na ovaj na koji sam gotovo zaboravio a kojeg iskreno želim živjeti, biti dio tog predivnog zapisa..... Otvoren si za sreću svoje obitelji, za sreću svojih znanaca i prijatelja. Oni trebaju tebe, tvoju dobrotu, tvoj osmijeh, tvoje srce. Ako si sebičnjak i misliš jedino na sebe, zapravo si suvišan i samo na teret drugima, a možda i sebi samomu. Nemoguće je da sebičnjak bude sretan. /Phil Bosmans/ /hvala Mirjam/ Khevenhiller (mojoj majci) Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo. pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu. Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo, kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo. Tak i vezda bude da nekak ne bude, kakti biti bude bilo da bi biti bilo. Ar nigdar ni bilo da ni nišće bilo, pak nigdar ni ne bu da niščega ne bu. kak je tak je, tak je navek bilo, kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu! Kajti nemre biti i nemre se zgoditi, da kmet ne bi trebal na tlaku hoditi. Nigdar još ni bilo, pak nigdar nemre biti, da kmet neje moral na vojščinu iti. Kajgod kadgod bilo, opet je tak bilo, kak je bilo, tak je i tak bude bilo. Kak je navek bilo, navek tak mora biti, da muž mora iti festunge graditi, bedeme kopati i morta nositi, z repom podvinutim kakti kusa biti. Kmet nezna zakaj tak baš mora biti da su kmeti gladni, a tabornjiki siti. Ar nigdar ni tak bilo da ni nam tak bilo, pak nigdar ni ne bu da kmet gladen ne bu, kajti nigdar ne bu na zemlji ni na nebu, pri koncu pak Turčin potukel nas se bu. A kmetu je se jeno jel krepa totu, tam il v katedrale v Zagrebu, gde drugog spomenka na grebu mu ne bu neg pesji brabonjek na bogečkem grebu. ( Miroslav Krleža ) ..... i... meni..... |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||