smotani007@gmail.com


Uranova pikula
oprostit ćeš mi
sam sebi neću
ne plaši se
molim te
nemoj me se plašiti


Pahuljica
U visine k tebi, do zvijezda ću ići
k ostavljenima dolje anđeo će sići
Zajedno ćemo dragi vinut se do zvijezda
za voljene svijat neka nova gnijezda



















smotani

petak, 24.12.2010.

Sretno!

Ne mislim još raditi rezime godine, iako, ništa se bitno neće do kraja dogoditi...ili hoće? Osim iščekivanja produljenja ili ne ugovora o radnom mjestu ( a uskoro, kako stoje stvari i o radnom odnosu ) imam još jednu želju, koja, čini se, opet se neće ispuniti , ...ali, ne trčim pred rudo...kako kaže moj veliki «prijatelj».. Ko zna.... niko ništa ne zna...krhko je znanje......rolleyes
Zato, neću zaključivati još godinu...ma stigne se...ali, ne mogu a ne primijetiti, da mi je ova godina bila i predivna, i burna, i jako, jako tužna... da sam u njoj letio do neslućenih visina, a onda, kao pravi Kondor, zabio se glavom u pod, a potom, kao pravi Noj, zakopao se još dublje... iako sam pokušao popraviti krila.. .ne, nije lako...a možda su ona, zapravo, zauvijek se i slomila pri ovom padu.... ko zna..... niko ništa ne zna....rolleyes
No, činjenica je da mi je, baš sa tim uzletima, letovima, katastrofama, a onda nekim čudnim «povratkom» godina proletila kao niti jedna prije – ili nisam do sada na to obraćao pažnju, ili se i godini počelo žuriti... njoj možda u bolje sutra..a. meni? Kuda se meni ima žuriti? Ali, kako god, čini mi se da sam stalno u nekom muvingu, nekoj jurnjavi za nemam pojma čim...ili...ili možda samo bježim od.... ne znam...ko zna? Niko ništa ne zna.....
Ali, jedno ipak znam... kako su se ovom vratolomnom brzinom izmijenili dani i noći, tjedni i mjeseci..... znam da je, nekako užurbano, prošlo i ovo vrijeme Adventa u kojem mi se čini da sam nekako izgorio do kraja – što od obaveza, zadovoljstva, to i od umora, pomalo načetog (ne)zdravlja i da, polako, navlačim vatrogasno odijelo i pripremam se za dane koji slijede....
Ništa posebno... kao i prije dvije godine... opet sam na raspolaganju...doduše, u pričuvi, mogu ne biti u firmi ali moram biti dostupan, raspoloživ i po potrebi vrlo brzo na radnom mjestu – dobro, iz trenirke se u tom slučaju ne moram niti presvlačiti ... i, ispunit ću, u slučaju potrebe, očekivano. Ne, nisam trebao ja biti taj, dežurni Pedro, u obje noći...ali, kako nemam nikakvih planova, osim ručka na Božić kod punice, i neobaveznih ali slatkih posjeta – kada stignem, a kako i nije da dani nešto «pametno» padaju.... ( vikend više – manje) ponudio sam se zamijeniti «mamu» i njoj omogućiti da opuštena, u krugu svojih najmilijih, proslavi Božić.... dobro, dobio sam malo kolača – onih finih, kremastih koji se meni ne daju delati, i, kompenzirali smo obveze – svi sretni i zadovoljni. I da, dobio sam obećanje da će, u slučaju promjene mog plana i ispunjenja moje želje, sa najvećim zadovoljstvom odraditi svoje ali i zamijeniti mene u Novogodišnjoj noći.....hvala, lijepo je znati – na koga se osloniti ako ne na tebe? Ali, draga, kako i sama znaš – neće biti potrebe....ipak, jedno sam naučio ovih godina «nikad ne reci nikad» ... pa neka, ipak, opcija kao takva, ostane.....yes

U Božićnoj noći želim Vam obilje sreće i veselja, lijepih trenutaka uz obitelj, najmilije, bolesni neka, kao čarolijom te noći, ozdrave, tužni neka osmjehom dočekaju novi dan, usamljeni neka u toj čarobnoj i Svetoj noći nađu prijatelje, ljude velika srca, možda i nešto više od prijatelja, s kojima će dijeliti toplinu i radost Isusova rođenja. Neka ova noć svima donese mira i spokoja, neka bar na tren posvetimo se svojim najmilijima, sebi, zaboravimo na sve tuge i nedaće koje nas prate i vjerujmo da s novim rođenjem sviće novi dan, nova nada, novi život. sretan

Nekima sam već i čestitao, nekima tek budem, ali, svima, ovdje, još jednom, iskreno i od srca želim ( posebno mojim dragim «anonimcima» i jednoj „anonimki“ sa predivnom čarolijom nikova, kojima ne mogu ni na koji drugi način čestitati i poželjeti svako dobro....)

Sretan i Blagoslovljen Božić Vama, Vašim obiteljima, najmilijima i svima, Vašim srcu, dragima, od srca kiss

Smotani


200




- 21:00 - Komentari (27) - Isprintaj - #

< prosinac, 2010 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

O blogu
Kada sam se prestao okretati
Koraci su postali laki...
Nisam prestao misliti...
Niti želim zaboraviti....
Samo.... želim živjeti....





Neka niko ne dira u naš mali dio svemira....

svemir,svemir

 photo kava2.jpg



kavu/e molim:)


Counter
Vas je bilo...













Od drage Mirjam...
Kada Vas neko podari svojim strpljivo prikupljanim raznim dijelovima jedne cjeline, kada u njemu probudite želju da umjesto u svom domu ovdje ostavi svoj trag začinjen tim predivnim snažnim mislima ali i nečim iskreno toplim, ljudskim, prijateljskim... kada Vam uz taj komentar još doda „... prisjetih se i potražih nešto....što sam spremala za post........i nisam stigla.... a, evo, neka je tu.....kod dragog odmotanoga smote.....našega Kikija.....;-)“- tada Vam je srce, ma koliko „bolesno“ veliko da primi svu tu prijateljsku ljubav....a opet... tako malo i neiskusno da istom snagom to širi dalje... tada, možda postajem „nemoćan“ ali...postajem i odlučan..... slijedit ću draga Mirjam, i ne samo ove, tvoje predivne misli, citate koje tako brižno prikupljaš i podsjećaš nas na njih – kao i na ovaj na koji sam gotovo zaboravio a kojeg iskreno želim živjeti, biti dio tog predivnog zapisa.....

Otvoren si za sreću svoje obitelji, za sreću svojih znanaca i prijatelja. Oni trebaju tebe, tvoju dobrotu, tvoj osmijeh, tvoje srce. Ako si sebičnjak i misliš jedino na sebe, zapravo si suvišan i samo na teret drugima, a možda i sebi samomu. Nemoguće je da sebičnjak bude sretan.
/Phil Bosmans/
/hvala Mirjam/



Khevenhiller
(mojoj majci)

Nigdar ni tak bilo
da ni nekak bilo.
pak ni vezda ne bu
da nam nekak ne bu.

Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo,
kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo.

Tak i vezda bude da nekak ne bude,
kakti biti bude bilo da bi biti bilo.

Ar nigdar ni bilo da ni nišće bilo,
pak nigdar ni ne bu da niščega ne bu.

kak je tak je, tak je navek bilo,
kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu!

Kajti nemre biti i nemre se zgoditi,
da kmet ne bi trebal na tlaku hoditi.

Nigdar još ni bilo, pak nigdar nemre biti,
da kmet neje moral na vojščinu iti.

Kajgod kadgod bilo, opet je tak bilo,
kak je bilo, tak je i tak bude bilo.

Kak je navek bilo, navek tak mora biti,
da muž mora iti festunge graditi,

bedeme kopati i morta nositi,
z repom podvinutim kakti kusa biti.

Kmet nezna zakaj tak baš mora biti
da su kmeti gladni, a tabornjiki siti.

Ar nigdar ni tak bilo da ni nam tak bilo,
pak nigdar ni ne bu da kmet gladen ne bu,

kajti nigdar ne bu na zemlji ni na nebu,
pri koncu pak Turčin potukel nas se bu.

A kmetu je se jeno jel krepa totu, tam
il v katedrale v Zagrebu,

gde drugog spomenka na grebu mu ne bu
neg pesji brabonjek na bogečkem grebu.

( Miroslav Krleža )






..... i... meni.....