smotani007@gmail.com


Uranova pikula
oprostit ćeš mi
sam sebi neću
ne plaši se
molim te
nemoj me se plašiti


Pahuljica
U visine k tebi, do zvijezda ću ići
k ostavljenima dolje anđeo će sići
Zajedno ćemo dragi vinut se do zvijezda
za voljene svijat neka nova gnijezda



















smotani

srijeda, 08.12.2010.

Pismo Djedu...

Upravo sam se jučer uvjerio kako je dobro pisati pisma... kumica je poslala pismo Sv. Nikoli ( ne znam da baš to mnogi rade, ali, mala maza svima piše... dijete uči od malih nogu) i dobila brdo slatkiša, nekakvih čarapica sa čepićima ( bate, ko kopačke su),... sve kaj mu je pisala On je donio ( dobro, ostavila je nekaj i za Isuseka), čak joj je neku čizmicu ostavio i kod mene, jer, rekao je da nije bilo mjesta u njenoj.....i sada, odmah se bacila na pisanje pisma Isuseku... Zamislio sam se... jadni roditelji, jadan kum ... .pa sam, odlučio i ja, prionuti na jedno pismo...i to Djedu Mrazu, Božičnjaku....

Dragi Djede,

Ured Djeda Mraza
10000 Zagreb
Siget 18b/V

Santa Claus
Arctic Circle
96930 Rovaniemi
Finland


Odlučio sam se pisati pismo tebi a ne Isuseku jer, kumica je već uzela cijeli blok i piše li mu piše, a znam, znam da će mi se, kao i njezinim roditeljima, smrznuti lice od njenog pisma pa....eto mene tebi.....

Prvo, zamolio bih te da šapneš Isuseku kako se mora jako potruditi da pročita i ispuni sve iz pisama malih ljudova ..počev od moje kumice, na dalje..... jer, nekako, mislim da im je jedino to sigurno u današnje vrijeme....
Zamolio bih te da, kao odrasli i veliki kojemu se mi malo stariji obraćamo, prosvijetliš ove tamne komore onima zbog kojih će mi se smrznuti novčanik... ( ma dobro, možda je i gosp. Vakula za to kriv ili vrijeme...ali, pomogni i ti malo) osvijetli im put da vide što čine i po mogućnosti da barem jednom...znaju!
Molio bih te da svima onima koji ove godine neće dobiti Božićnice ( ili bolje da ih nazovem Smrznutice – kako su ih skresali ili smrznuli a mnogima bome i ukinuli) pokažeš put do kvalitetnih i dobrih rasprodaja ...
Svakako nemoj zaboraviti na sve one koji su sami i osamljeni da im, makar u jednoj noći podariš puno svjetlosti i topline - a kako ih je na žalost jako, jako puno – podijeli ih na dvije grupe – jednima za Badnju noć a drugima na Silvestrovo..... i ne, nisam mislio na sebe ( imam ja i svoja četiri zida, imam komp, imam pričuvno dežurstvo ... ma ima se – štedilo se )
Molio bih te da mom škodilaku podariš amneziju za godine koje nosi i da se osjeća kao mladić jer trebat će mi još duuugooo... a ako je oronul – ma ko bu plaćal te plastične operacije? ( vidiš li ti što je sve to pomodarstvo nama donijelo) ( još uvijek te ništa ne molim za sebe..) i... ako ima mjesta... četiri, može i rabljene, ratkape – opet su mi zdipili... ( ma da se malo osjeća fresh – nemrem svaki mjesec kupovati nove..a. nekome stalno poklanjam......)
Ovom mom tijelu podari samo malo snage u nogama da me još malo nose – bar dok ne vidim kako izgledaju vrata od EU – jer poslije će mi i tako pasti mrak na oči ( i to nije za mene.... nije moja želja EU –tak, sam sam dodal...)
A leđima... e njima podari malo bolji ten, glatku kožu....da onima koji me stalno jašu malo sedlo proklizne..... ( i opet, nije za mene...za one je koji me jašu...da ih ne grebe moja hrapava koža....a godine Djede...godine ...)
Podari mi malo snalažljivosti u komunikaciji jezikom nama susjedne države – da se ugodnije osjećaju u Lijepoj našoj kad su već tu došli ( nisam te opet molio za sebe već da kao pravi domaćini mi opet pod noge... )
Kad smo već kod posla – nemoj da mi na ulicu odu gospođe koje nisu mogle u prijevremenu jer im fali koja godinica – njih lijepo ostavi na poslu, makar ja išao na burzu – meni ipak fali malo više a i nemam nekih obiteljskih obveza pa se bum snašo.... ( dobro, tu mi možeš malo pomoći da ne čekam previše u redu na prijavak na Burzi radnika koji eto imaju bed lak...)
Ne smijem zaboraviti, podari malo snijega – ne previše jer se Čistoća bude opet iznenadila ( pa dvanaesti je mjesec ) ali tak da malo da ugođaja za ove dane....
Molim te da one moje redom obave sve porode po Pravilniku i zacrtanim terminima – nemoj da ih neke peripetije dohvate pa da mi – ove koje su još tu - zgibaju ranije ( doduše, ak ne bum delal nek idu ranije ali bez peripetija molim)...i, molim te, rezerviraj za njihovo buduće potomstvo poklone za drugu godinu – barem pet komada, molim lijepo ( kažu mi da je kod tebe strahovita gužva – pa pomislih ako je ko kod nas na Zdravstvenom, na raznim pregledima.. pa da ih na vrijeme zapišem....)
A sada ja... konačno želje i za mene...jesi spreman Djedice?
I prije nego počnem sa svojim željama...molim te... nemoj mi samo napisati opširno pismo kojim mi elaboriraš..... ma znaš što mislim....
Dakle, moja želja je satkana još u želji starih Siouxa

“daj mi mirnoću da podnosim stvari koje ne mogu promijeniti. Daj mi hrabrost da promijenim stvari koje mogu promijeniti. Daj mi mudrost da razlikujem jedno od drugoga”

nemoj da se ispostavi istinitom ona od Bukowskog

Što si manje vjerovao u život, to si manje mogao izgubiti.

Jer… ja, ipak, vjerujem u život – pa ne bi ti inače pisao

I, dragi Djedice… odmori malo, neka Baka Zima i patuljci malo rade…a ti odmori do ulaska u svoje sanjke i još jednog puta kojim ćeš donijeti osmjeh na mala razdragana lica…..

Veliki pozdrav iz meni najdražeg Zagreba ( iako imaš tu svoj ured malo da ti pojasnim - to ti je u Hrvatskoj, južnije na karti – zemlja koju oplahuje najljepše more na svijetu i okolici… zemlja u kojoj je najstrpljiviji narod, zemlja u kojoj su se nekada nalazile žitnice Europe – tako su me u školi učili, zemlja koja ima predivne Nacionalne i ine parkove… zemlja koja ima sve osim… jednog dobrog Djeda Vladu….)

Baki Zimi, Tebi, svim Patuljcima, Sobovima i svima koji su ti bliski i tvome srcu dragi želim puno uspješnih radnih sati, prebacivanja normi i puno lijepih putovanja i još ljepših darova koje ćeš nesebično ponijeti …. najmanjima ….

Iako sam “veliki” ja sam ipak “mali” ( to sam onako, u prolazu…)

Voli te tvoj
Smotani


100

p.s. oprosti što sam ti i direktno pisao jer, poslao sam ovo pismo i na ured u Zagrebu (našo adresu na netu ) – no, kod nas ti je pravilo – zaturivanje po ladicama…pa pomislih, ako ovi nisu ažurni….kužiš, ne?
I da, mailom ti nisam slao jer…. Ma malo me zezaju te interkomunikacijske veze – ja sam ti čovjek koji se ne želi okoristiti nikakvim, pa ni tim vezama… a, iskreno, pismo mi je nekako draže a i tebi će pokazati da, ipak, nismo zaboravili pisati … na ruke… nadam se da možeš pročitati rukopis?



P.S.2 kumica i ja smo ti u znak dobrodošlice pripremili ovaj video.... slike su sve po njenoj želji, osim zadnje... moje... da ipak znaš, ako se sretnemo u gradu, ko ti je pismo poslao......






- 21:00 - Komentari (45) - Isprintaj - #

< prosinac, 2010 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

O blogu
Kada sam se prestao okretati
Koraci su postali laki...
Nisam prestao misliti...
Niti želim zaboraviti....
Samo.... želim živjeti....





Neka niko ne dira u naš mali dio svemira....

svemir,svemir

 photo kava2.jpg



kavu/e molim:)


Counter
Vas je bilo...













Od drage Mirjam...
Kada Vas neko podari svojim strpljivo prikupljanim raznim dijelovima jedne cjeline, kada u njemu probudite želju da umjesto u svom domu ovdje ostavi svoj trag začinjen tim predivnim snažnim mislima ali i nečim iskreno toplim, ljudskim, prijateljskim... kada Vam uz taj komentar još doda „... prisjetih se i potražih nešto....što sam spremala za post........i nisam stigla.... a, evo, neka je tu.....kod dragog odmotanoga smote.....našega Kikija.....;-)“- tada Vam je srce, ma koliko „bolesno“ veliko da primi svu tu prijateljsku ljubav....a opet... tako malo i neiskusno da istom snagom to širi dalje... tada, možda postajem „nemoćan“ ali...postajem i odlučan..... slijedit ću draga Mirjam, i ne samo ove, tvoje predivne misli, citate koje tako brižno prikupljaš i podsjećaš nas na njih – kao i na ovaj na koji sam gotovo zaboravio a kojeg iskreno želim živjeti, biti dio tog predivnog zapisa.....

Otvoren si za sreću svoje obitelji, za sreću svojih znanaca i prijatelja. Oni trebaju tebe, tvoju dobrotu, tvoj osmijeh, tvoje srce. Ako si sebičnjak i misliš jedino na sebe, zapravo si suvišan i samo na teret drugima, a možda i sebi samomu. Nemoguće je da sebičnjak bude sretan.
/Phil Bosmans/
/hvala Mirjam/



Khevenhiller
(mojoj majci)

Nigdar ni tak bilo
da ni nekak bilo.
pak ni vezda ne bu
da nam nekak ne bu.

Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo,
kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo.

Tak i vezda bude da nekak ne bude,
kakti biti bude bilo da bi biti bilo.

Ar nigdar ni bilo da ni nišće bilo,
pak nigdar ni ne bu da niščega ne bu.

kak je tak je, tak je navek bilo,
kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu!

Kajti nemre biti i nemre se zgoditi,
da kmet ne bi trebal na tlaku hoditi.

Nigdar još ni bilo, pak nigdar nemre biti,
da kmet neje moral na vojščinu iti.

Kajgod kadgod bilo, opet je tak bilo,
kak je bilo, tak je i tak bude bilo.

Kak je navek bilo, navek tak mora biti,
da muž mora iti festunge graditi,

bedeme kopati i morta nositi,
z repom podvinutim kakti kusa biti.

Kmet nezna zakaj tak baš mora biti
da su kmeti gladni, a tabornjiki siti.

Ar nigdar ni tak bilo da ni nam tak bilo,
pak nigdar ni ne bu da kmet gladen ne bu,

kajti nigdar ne bu na zemlji ni na nebu,
pri koncu pak Turčin potukel nas se bu.

A kmetu je se jeno jel krepa totu, tam
il v katedrale v Zagrebu,

gde drugog spomenka na grebu mu ne bu
neg pesji brabonjek na bogečkem grebu.

( Miroslav Krleža )






..... i... meni.....