smotani

nedjelja, 28.11.2010.

I vikend projurio...

Nekako posljednjih tjedana sanjam petkovdan jer iza njega stiže vikend u kojem, nastojim barem malo, regenerirati sive i izmoždene ćelije. I, iako si ga znam natrpati tak da ni ne skužim da je prošao, ovaj sam, uz natrpanost proveo nekako...po mjeri. Jučer, laganini... već u osam sam prtljao oko dugo priželjkivanog graha s ričetom, buncekom..... kako ja mogu svako jelo zakomplicirati... tipično muški.... ali, uživao sam u mirisima koji su mi škakljali nosnice dok sam ja malo švrljao po kompu..... Bolje da ne opisujem to moje kuhanje...ali, na kraju, kad sam sve to lijepo sjedinio, sljubio ( neka se vole) krenuo sam u organizaciju ostatka dana. Doduše, jutarnjim razgovorom kumica je najavila jedan dio – ali, kako nisam znao što sve kuha u njenoj glavi, pripremio sam se, psihički, i na pokoju akciju po stanu. Srećom, nepotrebno – ( jedino ne znam koja će to dobra vila napraviti, ali, nema veze) ... kumica je oko tri nazvala.... a zakaj se ti ne javljaš – rekao si nazvat ćeš? Hm.. mislim da si ti rekla da ćeš nazvati..ali, nema frke, evo nas.... slušam, kakvi su planovi? Još jutros je nešto spominjala zajedničko gledanje plesa sa zvijezdama ali, zbunila me sa zadovoljstvom kaj kuham grah..... pa nisam baš bio siguran kakvi su joj planovi....a bili su više nego jednostavni.... a da dođeš po mene? Mama i tata idu van pa da me ne voze baki ja bi tebi..ako i ti nejdeš nikam van? Kako obzirno dijete.. ali, kako zna da njen kum nejde nikam, a kad ide o tome bruji cijela nacija, dakle sve je riješeno... jedino... pitah... a da te dovezu kad idu? Ajoooj.... a onda moram dugo čekati...a ovak, stignemo se napucati graha, stignemo malo učiti i pripremati se za Prvu pričest, stignemo svašta do zvijezda.... .OK...shvatio sam... samo, spavaš tu ili dođu po tebe? Dogovorili se bumo...ajde, super, razumno dijete ...... dogovorili se bumo ili rekla bum ti.. to je isto Brzo smo se ušuškali u stanu... prvo je kao general sve prošetala da vidi ima li što novo... kumeeee.. .a zakaj nisi speglo veš? Eto ga na! Miruj s takvim pitanjima! Naravno da je odmah zavirila u lonac.... pogledala me onim okecama – kad bumo klopali? Jesi gladna? Pa nisam niš jela od doručka jer sam čekala tvoj grah..aaaa.... odmah, odmah idemo klopati .... ja drugi put, ali, nema veze.... jesi odvojio na bunceku onak.... onak... kak ti ne smiješ jesti.... da, pišulja ne jede «masno» a ni kožu....ali, zapamtila je da ni ja to nesmijem ( doduše, ni buncek kao takav ne smijem) pa kao..jesam li pazio .... koja mudrica.... i, kad je izvršila provjeru bacili smo se na tanjur... joj, joj.... mala gremlinka je slistrila dva tanjura – sam da joj ne bu loše.... ma, ne bu.... Onda smo malo prošetali po kompu, prelistali neke brošurice, knjižice koje je dobila za pripremu za Prvu pričest, zapjevali.... u tom njezinom oduševljenju prisjetio sam se, doduše maglovito, svoje Pričesti..... kako je to u moje vrijeme bilo malo ne inn znam da nije prevelike pompe bilo oko tog dana...ali, sjećam se da sam bio u novim hlačama, bijeloj košulji... da je majka bila jako ponosna na mene.... tek pokoja slika sa zajedničkog ručka i to je to.... ali, ostalo je nešto u meni.. neka toplina koja i danas žari, obasjava srce i dušu u ma kakvim stanjima bio.... ali, zato, sjećam se pompe za primanje u Pionire...o da.. .tu sam već dio tih sjećanja podijelio s vama.. .a danas, uoči dana Stare Repuplike ne mogu a da se ne prisjetim kako bi lijepo sada da četiri dana slavimo (29 i 30 bili su Blagdani) kako bi pjevali i klicali državi..... al se nekad dobro slavilo – mam po dva dana.... iskreno, čudi me da nismo zadržali te Blagdane – i to iz vrlo jednostavnog razloga – pa i to je dio naše povijesti – ne treba od nje bježati, niti je skrivati a najmanje je treba ignorirati.... a kako nam i inače ide – mislim da ne bi ni osjetili da dva dana ne rade ....... neki Ples sa zvijezdama je poseban doživljaj gledati sa kumicom.... posebno ove godine kada i sama pohađa školu plesa – dakle, i nasmijao sam se i iznenadio, uživao, naravno i zaplesao sa ljubimicom ( noga mi baš nije zahvalna za te ludorije )... a bome smo poslije i zapjevali.... morao sam joj pustiti Nove fosile... jer baš bi ona sada čula onu Ja sam za ples, Dobre djevojke..... Nakon uživanja u dodatnom plesu slijedilo je pitanje koje ni u snu ne voli... ideš baki...ili....? a neeee... ja bi ostala... .ajde pitaj mamu smijem li.... i, naravno, kao i uvijek, mene niko niš ne pita, uzmem fon, nazovem kumove...jedva se jave ( ne čuju od buke.... pa vani su) i, naravno, može gremlin ostati.... .dobro.... složio sam sebi krevet u boravku a njoj prepustio spavaću sobu.... ali, neće u krpe, pa neće... ma daj, subota je, mogu malo dulje.... a i moram ti reć kaj mi je Župnik rekao.... joj, joj....opet se vraćamo na to...no, oduševljava me ta njena sreća... to zadovoljstvo kojim zrači kao i nestrpljenje dok čeka... ko bu s njom još pola godine izdržao.... podsjetila me na dan kada je Župniku objasnila da njoj na Pričesti neće biti krsna kuma nego njen dečko (ne znam jesam li vam o tome govorio?) ali, njoj svakakve stvari padnu na pamet.......dakle, slijedio je nastavak.... znaš kume, jučer smo opet razgovarali o tome kako to ne treba biti nešto veliko, nešto glasno, nešto bučno ( mislila je na obilježavanje toga dana) već jednostavno i obično, samo malo svečanije ( sad ti shvati što je to njoj...ali, pratim ju, pratim..), da svi dragi i bliži budu tu, krsni kumovi...... i tu je zastala....naravno, očekivao sam da ću joj opet morati objasniti nešto..ali, ne.....pitao me Župnik, kaže ona, da li će kum doći sa novom kumom....zastao sam i gledao ju... kojom novom kumom? Kaj je tebi? Kako je Župnik obiteljski prijatelj kumova zna i o meni podosta toga ( a mora jadan, hoće neće pored kumice) ali, jedno je očito i njemu promaklo..ima li nove kume ili nema..... Pogledala me onim svojim okecama... i nastavila – pa ja sam mu rekla da nema kume, bar ju ja ne poznam.... ali, da bum te pitala i rekla mu... na to sam, onako kao nezainteresirano, pitao ju...a, ako se do tada pojavi «kuma» bi li ju smio povesti na tvoju Pričest? Pa naravno kume... znači, dolazi i kuma, dobro, reći ću Župniku.. .e pa sad... ja jesam smotan ... ali ova mala me može smotati u sekundi .. Raspričala se podosta i već je ponoć kucala... poteral sam ju u krevet jer... ujutro njeni dolaze po nju ranije – imaju ljudi planove... a ja, ja sam se nekako zadovoljno strovalio na trosjed i prebirao po danu.... ma ta mala me uvijek iznova oduševi svojim pitanjima, svojim temama.... Ujutro smo, oko osam, navalili na doručak – kako ja inače ne doručkujem ovo je bio šok za moj organizam.... «kavica» maloj, kavica meni, mandarine njoj, cigarete meni...i. čekali smo njene uz poneki crtić, malo razgovora o školi, njenim prijateljima..... nakon njenog odlaska malo sam potegnuo po stanu.... suđe, veš ( ekipo, probao sam, konačno, peglu koju ste mi poklonili za imendan – hvala, hvala... još da i sama pegla bilo bi bolje, ali, pegla je mrak) , malo prašine...i.... pripremio Adventski vijenac – ništa posebno, jednostavno kao i lani.... zapalio Prvu svjećicu – svijeća nade i iščekivanja .... odlutao sam u mislima.... opet Božić – vrijeme stvarno leti... posljednjih pola godine mi je prošlo da ni sam ne znam kako – sve u nekoj borbi, nekom sabiranju, strci... okrenem se iza sebe... sve je prazno... osim svjetlosti svijeće nema druge svjetlosti... polako i noć pada...... Vrijeme Došašća je počelo...a s njim još jedan period u kojem je sve nekako drugačije.... a ove godine osim usamljeno i puno burnije.... u svakom pogledu... no, kažu da je nakon bure sve bistro... ne znam, ali znam da će ovo biti jedna od mojih težih godina..... u svakom pogledu Ali, s pogledom na Valcer i naše Zvijezde ... .sve je ljepše

- 21:00 - Komentari (32) - Isprintaj - #