smotani

srijeda, 24.11.2010.

jurnjava....

Danas je pao, konačno, dobar prijedlog... a da donesemo poljski krevet? Da malo tu protegnemo papke kad već doma ne stignemo? Da, histerija, ludilo se nastavlja... mislim da nisu toliko ni Državne službe imale prekovremenih slažući novi Proračun – ma, nekako mi se čini da za to i nije trebalo previše vremena, iako, siguran sam, bilo je puno kemijanja... ali, kako god, osjećamo se jako važnima – toliko rada..... a rezultati? ... mislim da je bolje da sad ne skačem pred rudo...polako, ima vremena za loše vijesti... Kako se sjeverac pokazao a s njime i malo hladnije vrijeme – kao da se nekima i pamet smrzla – ali, ima i prednosti – čini mi se da se i moja pumpica malo smrzava i smiruje otkucaje...nadam se da se sad neće zaletiti u tom smjeru bez prestanka.... U cijeloj toj strci shvatio sam da doma fali podosta toga – od brašna, ulja, tunice, čokse, slatkiša..... pa sam jučer, usred najvećeg ludila ( da, prošlo je već radno vrijeme) odjurio u brzinsku nabavku.... i, naravno, nisam mogao odoliti a da opet ne uzmem ono kaj ne smijem.... mislim da, čim uhvatim vremena, slijedi grah s ričetom i brdom suhog mesa... njami, njami – iako, imam osjećaj da bu to tek za vikend.... I taman dok sam jurcao po Konzumu, zove kumica.... Kumeee.... jesi mi uzeo potvrdu? Dakle, taj mali vrag će me izluditi... davi me od prošlog tjedna, nekoliko puta dnevno - treba otići u Crkvu gdje je krštena po potvrdu... jer, «uskoro» će biti Prva pričest..... i, iako su, naravno, kumovi rekli da će to oni obaviti, malena inzistira da će to njoj obaviti njen kum – pa nisam bez razloga kum.... ( a zapravo nisam a jesam joj kum) . i dok sam gurao kolica pokušao sam joj objasniti da ima vremena za potvrdu, ali i da će to tajo obaviti za koji dan..... pomalo nezadovoljna pitala me je « a di si ti? Kakva je to buka?» . kad sam joj rekao da sam u nabavci odmah je, kao iz topa izvalila – u Dugavama? Vidiš, da si digao potvrdu mogao si usput i donijeti ( dobro, nije baš jako usput..ali, tu je negdje) ... i taj čas me «razljutila».... nazvao sam cure i rekao da stižem za pol vure.... produžio sam u Crkvu po potvrdu ..pa ne bu mene mali ptič zezal... Jutros opet, ranom zorom, dan se budi, a ja ludim.... auto mi opet nekaj cvili – nemam pojma kaj mu je, bio je kod doktora – ali, izgleda da ga nešto kronično muči – i to, samo dok se ne zagrije – a je razmažen..... čim sam došao na posao vidio sam smrknute face.... «kaj je?» ... «opet nema kave!» ovo već postaje pravilo – badave nam aparat kad je stalno prazan – čini mi se kao da nikome ( ovdje mislim na one koji su aparat postavili i na nama zarađuju) nije stalo do zarade.... dobro je, donio sam ja kavu... ima se.... i dok su cure mućkale kavu dočekalo me nekoliko mailova od kojih sam dobio još poneku sijedu.... ko mi kriv – kaj palim komp tak rano.... uz mrmljanje u bradu uzeo sam kavu i otišao na balkon.... već mi je mozak sto na sat radio ... bolje da se malo rashladim.... oko pauze odletio sam do malog vražička – dakle, veselju nije bilo kraja – štreberica ima potvrdu i... «kume, znaš da ih je svega par donijelo potvrde? Bit ću među prvima!» aaaa..... štreberico ......da ne počnem «vikati» na nju, izljubio sam ju i odjurio natrag u firmu.... čak sam se brže vratio nego da sam išao jesti ... evo načina kako na poslu provesti dijetu... no, nisam bio gladan – čokolada, mandarine, bomboni.... napunili su žebeludac ali i dali onu snagu koja mi je trebala za niz okršaja koji je uslijedio... u jednom trenutku usijanje je bilo kao usred vulkana...... zagrizao sam jabuku samo da šutim, da ne kažem što ne bi trebao... .sjeo sam...a ruka je sama poletila olovci..... Dani sve više noćima sliče Dosta mi je lažne priče Volio bih karte na stol staviti I svojim životom se baviti No, i život svoje rane ima Ne znače mu nikakve rime Tek hrabrost je karika koja fali Sad je kasno lupati se po glavi Znam, korake sam mnoge propustio Na poslu svoju bol gušio Al danas, danas bi htio situaciju drugu Da i na poslu ne živim bol i tugu No, sve se nekako pomiješalo Život je karte zamiješao Vremena za odluke sve je manje Šanse za oporavak sve su tanje Od koraka životnih, krivih Nikako da se smirim Sada novi nasrću na mene Kako razbiti te teoreme Taman kad pomislim – na putu sam pravom Kao da u zid zabijem se glavom I kao da uvijek taj zadnji korak fali Od kojeg mi pomalo raste rog na glavi A sad i noga počela je svoj ples novi Ima li od terapija put bolji? Znam, znam da bolji postoji put Al moj je zadnji korak pomalo dug Nikako da ga odradim do kraja Kao da me uhvati paraliza prava Dal životni, dal bilo koji tip Kao da od koraka nastane bolan krik Bespomoćni krik koji u noć odlazi Krik od kojeg bol ne prolazi Tek novo jutro što slijedi Donijet će novi pramen sijedi....... I tako, iz noći u svako jutro žurim Umoran i jadan se budim Kako pokrenuti korak taj Kako zakoračiti u novi životni san? Ma kako letili dani nekako je lakše pratiti ih uz osmijeh...sada br. 1750

- 21:00 - Komentari (32) - Isprintaj - #