smotani

četvrtak, 21.10.2010.

Mali razgovori....

Zbrajam godine.... jedna po jedna i nakupismo, draga moja, osam godina razdvojenosti. Što se promijenilo? Puno, puno se toga promijenilo... i ja, i ja sam ti se promijenio...da, znam, sad si sigurno raširila one predivne oči i čekaš da ti to pojasnim, jer, čujem te kako mrmljaš.... «promijenio se jesi ali, nedovoljno». Znam a i ti znaš (jelda znaš?) da sam puno napravio..i znam, kao i ti, da to nije ništa – jer «cilj» koji imam još uvijek je daleko. Da, znam, izgleda sve dalje – ali, jedno sam siguran, ti me bar donekle razumiješ iako, znam i ne opravdavaš. Ipak, osjetio sam tvoje guranje, osjetio sam te kada sam početkom ljeta pao... i, ne, ne možeš reći da nisam krenuo. Znaš da me je čak i punica pitala «Sine, kaj sad kuhaš?». I vidla si kako sam ih lijepo skuhao i odveo na more, kako sam preskočio dogovoreni tjedan odlaska po njih – jer, kao imam gužvu, ne stignem....a znam, znam da su uživali. I oni, prvi puta nakon osam ljeta, kao i ja, proveli smo na moru duže od par dana (nije da se hvalim, ali, ove sam godine čak dva tjedna proveo tamo misleći .......ma znaš ti o čemu ) ...a skuhao sam im i ludi ručak prošli vikend pa su, puničini upiti, glede kuhanja, sada bili opravdani .... sve se mijenja draga, samo ja nekako kao da ove svoje kugle volim nositi sa sobom. Ma jesam, jesam ja njih prepilio, ali.... Ipak, osjećam da sam oslobodio srce, napravio mjesta i dozvolio mu da diše – poslušao sam te.... jer, da nisam, ne bi ovako boljelo.... Prestat će? Kada? Da, znam, znam draga .. ali, što više o tome razmišljam mislim da sam ovaj puta uprskao poprav..... da, znam da nema opravdanja, znam da ljubav sve pobjeđuje, ali, iskreno... iskreno mi šapni – kako bi ti reagirala? Eto vidiš... i tebi je teško na to odgovoriti – a čemu da se ja onda nadam? No, pustimo mene...... Ne znam jeli glas došao do tebe....ali, Tihana je, konačno, uspješno okončala svoju bračnu epizodu ( a baš sam to kul rekao..ali, tako je) ... teškom mukom, ali, vjerujem da će sada malo više živnuti... i posvetiti se sebi. Onaj luđak od Mladena je i dalje terorista u mom životu – možda bi mi ti mogla šapnuti kakvu je to glupost napravio, meni iza leđa? Ma znaš, ono kad sam prije ljeta pao... Izletilo mu je u jednom trenutku a sada vješto izbjegava.... ( možda mu sada malo savjest proradi.... neće , a?). ponekad se stvarno pitam kako Ivana s njim izlazi na kraj ....ali, volim ga...baš takvog. I, vidjela si kako sam se ove godine «potrudio» za njihovu godišnjicu...ma, da, znam – malo rano, ali draga, misliš li da mi je sada, ovih dana, do slavlja? Dobro, dobro... možda jednom...... Znam, znam da te i tvoje kumče zanima.... znaš, tvoja mala Sanjica je preslatka ... maza je još uvijek (pitam se zašto) ali, ne koristi to na loš način. Moram ti ju pohvaliti – dobra je i u školi, ponekad zaigramo i tenis...dobro, ne viči na mene, znam da ne smijem – ali, samo se lagano dodajemo..., uživa na ranču i dosadna je ko mali davitelj – sve mora znati, sve vidjeti, sve probati... ali, kad navečer, uz molitvu, prije spavanja kaže...mene moja kuma čuva sa svim ostalim Anđelima...e draga... onda, u pravilu, tvoj dragi ima «problema sa sinusima» - teško je čuti taj nježni glasić kad s toliko ljubavi priča o tebi... .i ne, nisam ja kriv, ja samo odgovaram na njena pitanja – a ima ih, ima ih – ko mala enciklopedija je..... nedugo je, ponukana jednom pjesmicom koju sam joj poklonio (znaš na koju mislim..), važno izjavila «Kume, ja ću kumi napisati pjesmu.::» ne, ne trebam ti reći da mi je lice bilo.... ali, rekla je da joj moram malo pomoći... znam da si ju već čula, ali, ne mogu a da ju ne ponovim ( i ne, nisam joj puno pomogao – tek mali raspored riječi....) Ja imam kumu Anđela na nebu Koja me čuva kao malu bebu Ona pazi da se svako jutro na vrijeme dignem I da u školu na vrijeme stignem Moja kuma voli me na nebu Čuva me kao malu bebu I ja svoju kumu na nebu volim Svako se večer za nju Bogu molim Ovo je njen pjesnički prvijenac .... (barem za kojeg ja znam) Neki smo dan skupljali lišće za školu, sa ranča sam joj donio kestene, orahe, češere.... ma znaš kak to ide.... onda smo to morali slagati po njenoj ideji, sva sreća da sam donio rezerve od svega – da samo vidiš kako je ljepila ... morao sam joj svašta nešto objasniti i, iskreno, malo sam se pogubio – opet me uspješno smotala kao i sa «Zdravo Marijo» i « Oče naš». Trenutno je u fazi škole plesa - i, gle molim te, ona je odlučila da će nju kum voditi. Ma super .... Vidiš, izgleda da ću se i ja uskoro riješiti onih silnih parnica, nervoza i ko zna čega.... kažu, svemu dođe kraj, pa valjda će i tome doći – iako, znaš, ma moram ti to reći, fakat mi nije jasno kojom se zloćom ta žena hrani? Otkud joj samo takve ideje? I, ono što me uvijek na neki način fascinira – ma kako joj se da.... kaj ona nema baš nikakvu zanimaciju u životu....? ali, ma neću na nju gubiti vrijeme..... Da, vidla si da sam i albume, konačno, priveo kraju.... gledao sam one tvoje bilješke sa zadnjeg puta, ali, skidam kapu, ma kako si ti to poslije kužila? Dobro, pohvatao sam ja neke niti, ali, neke tvoje bilješke me baš na ništa nisu asocirale (opet, očito, nisam pazio na satu..) pa sam ih, zasebno stavio – možda mi jednom sine što je moj pjesnik htio reći... znam da to nije složeno onako kako bi ti, ali, sigurno je bolje nego da stoje po onim kutijama. Draga, kada sam pogledao one silne albume, kazete ( s kojima se još uvijek borim) ne malo sam se iznenadio – ima se toga..... putovalo se... lijepe su to uspomene, sjećanja..... možda, možda jednom ipak ponovim jedno putovanje.... da, znam da znaš na što mislim.....jer i tako ti sve kažem.... I da, ne znam dal ćemo ove godine na neki jednodnevni izlet ( bili smo pomišljali i na dvodnevni) jer, one moje poludile za podmlatkom ... i neće biti nešto u fazi putovanja..... a ako nismo kompletni onda to nije to....no dobro, i tako sam išao svima vama za ljubav – i da, uživao sam onoliko koliko sam mogao, ne mogu poreći Gledam sad ovo i sve mi sliči kao na neki izvještaj...... ali, ti znaš da jednostavno ne želim tužno jer ti tako ne želiš... a tvoja je želja uvijek bila meni slatka.... ma koliko teška.... Znaš, neko sam se jutro probudio malo kasnije . . ma da, opet slabo spavam po noći pa prećorim vuru, i, pogledao sam na drugu stranu kreveta .... ne, nisam vidio tebe.... znam da si ti sve to vidla... pa, šapni mi – jel ja to ludim? Jel to OK? Moram priznati da sam s jedne strane bio žalostan da to nisi bila ti a opet, čini mi se to kao neki znak..... je li? A jesam te udavio.... ali, ti znaš da nakon naših razgovora uvijek malo progledam, ja znam da ćeš slušati moje laprdanje a onda, nekim čudnim putem, dati mi odgovore... i znam, znam da ćeš me jednoga dana klepiti i reć – e sad je dosta...ali, do tada, ja bum ti dosadan.... Teško mi je, nakupilo se svega...ali, poslušao sam sebe ( to baš i nije možda mudro, ali...) i one stvari na koje ne mogu utjecati pokušavam gledati kroz jednu drugu prizmu.... znam da to možda i nije dobro, ali, glavom kroz zid ne mogu, mogu pokušati čekati..... ma što dočekao ili ne... ali neka to bude sa manje bola, manje tuge, suza – jer, kad tad..... pogubio sam se – ne znam ti ja biti kul u nizu... zato, poslat ću ti pusu, poslat ću ti lijepe misli ..i, obećajem ti, neću sutra «ljutiti» punicu i junca – bit ću dobar sinek..... i da, znam...pokušat ću bez puno suza ... A ti i dalje čuvaj svoje kumče, prati ovog svog bedaka, i, znam, znam da će ti i moja majka dati dozvolu, opet mi opali vritnjak.......kad zatreba..... I, znaš....znaš da ni nebeske granice nisu prepreka našoj, sada malo izmijenjenoj, drugačijoj, ali, uvijek i zauvijek, ljubavi ..... ma kao ju doživljavali..... Mislio sam koju pjesmu zapjevati, s tobom..., htio sam staviti onu posljednju napravljenu tebi a nakon tebe.....a onda, osjetio sam, baš sam osjetio tvoju ruku koja me vodila..... jednoj pjesmi i spotiću odmah do .... koji sam napravio ne misleći na tebe, jedan koji sam napravio misleći na «mog Suncokreta» ( kako sam je u pjesmi nazvao - a kad je luda od ljubavi za tim cvijetom ) koja mi je dala krila.... htio sam malo popraviti i zamijeniti slike –ali, neka bude baš onako kako sam ga tada napravio (znaš da godinama nisam radio filmiće i da sam malo zahrđao kad sam ga slagao) ..... i, siguran sam da nisam pogriješio u izboru....još samo da se krila podignu..... budu a?

- 21:00 - Komentari (25) - Isprintaj - #