smotani
srijeda, 13.10.2010.
dnevne ćakule...
Jutarnja ćakula uz čaj ( opet sam šmrkav  ) započela je razno raznim komentarima glede jučerašnjeg, dugo očekivanog, «saslušanja» bivšeg nam Premijera... ne mogu, iskreno, ne mogu više slušati nadmetanja i nadmudrivanja dok baš zbog njih mnogi danas strahuju što će biti iza Nove godine. Srećom pa su mi od prehlade uha malo poviše potumplana i dosta toga i ne čujem.... no, nije neopaženo prošla obavijest kojom su nas podsjetili kako na poslu treba biti čist, primjereno odjeven, bez preslobodnih formi, bez tenesica.... i tu sam pukao ko kokica ( kako bi rekla meni draga osoba ) ... prije skoro tri godine poslao sam doma kolegicu koja se neprimjereno ( ne, ne samo po mom ukusu ) odjenula... nemam, doista nemam ništa protiv minica – ali, i one imaju svoju primjerenost a bome i mjesta na koja se mogu nositi... kolegica je došla u minjaku da ti pamet stane – iskreno, moram priznati, ja to uopće nisam niti primijetio jer ljude, obično, gledam u lice..ali, moje ostale cure su graknule ko kokoške prisjetivši se puno situacija kada sam, kao neki vražji šef, dao upozorenja na neke neprimjerenosti... i, lijepo sam, pristojno, zamolio ju da se ide doma presvući... za posao... ne, ne smijem se sjetiti kako sam dobio obriseke da teroriziram lijepe mlade kolegice.... digao sam ruke, i, što se mene tiče, mogle su dolaziti u ronilačkom odijelu.... ali... mene osobno, pogodio je ovaj dio sa tenesicama – naime, zbog problema s nogama često jedino njih mogu navući . iako, nisu to klasične tenesice, već one koje izgledom nalikuju više cipeli svejedno se osjećam «ugroženo» jer...bit ću neprimjereno odjeven  ... nakon mog pucanja cure su uzele stvar u svoje ruke i stručnim ženskim okom zaključile.... ma ne, ne stari, to su cipele na čičak – baš kak deca i trebaju imati da ne moraju se zezati sa žnirancima  ... nakon malog smirenja i sad već brdo obavljenog posla, pukla je nova vijest – radi se na novom radnom vremenu – od 9 do 18 sa pauzom za ručak.... .super, protrljao sam ruke – europsko radno vrijeme..a plaća? Na to sam dobio hladan tuš...budi sretan ako ćemo uopće imati čast raditi u to radno vrijeme.... da, istina ... bit ću sretan.....No, dosta mi je tih loših vibri ... u neko doba sam ih zamolio da mi prepričaju kraj jučerašnje Šeherezad – jer, jednostavno, nisam mogao vidjeti TV od kihanja, šmrcanja..... da, da... znam, nisam jedini, ali, navukao sam se na seriju.... iako, ponekad i malo pridrijemam dok ju gledam, uglavnom sam se jako uživio u nju ..... Jedan sam dan složio kompletnu režiju a cure su, bez daha slušale.... na kraju, rekle su, može, može! Bolje tako nego kako ti slažeš svoj život. E baš fino! Dobio sam kaj sam i tražio. Uz sve pokušaje da im dokažem da više nema romantike, da je danas tempo užurban i da niko ne stigne najosnovnije – npr, pozdraviti kolegu u prolazu a kamoli posvetiti se nekim slatkim iznenađenjima voljenima, dragima, uredno su me zašutkale svojim «ubojitim» oružjem. Nemreš ti sa njima na kraj. Kada razgovaramo o glavnoj junakinji mislim da bi svaki muškarac poželio takvu plemenitu, požrtvovnu i toplu dušu imati pored sebe. Da, naravno, čim to spomenem dobim novu jezikovu juhu – ti si imao takvu dušu i ...? nisam niti primijetio koliko te «drage mi vještice» prate moj život – znao sam da su uvijek pri ruci ako zatreba, znam da su mi bile najjača podrška kad mi je bilo najteže (jer, s njima sam i provodio najviše vremena), znam da su se sa mnom napatile, ali, nisam, barem ne dovoljno, osjetio koliko me prate...... i, započeo je taj opaki razgovor.... prvo sam, kako je i red, pokušao preskočiti temu – no, zapele su... .a što reći – mislim da nekima, naročito «mami» ne moram ni slova reć.... dovoljno je da postavi pitanje i vidi odgovor u mojim očima... da, ja sam zašutio – i stoički podnio sva pitanja, naravno, bez odgovora – dobro da nisam bio na fonu jer, možda bi i njima spustio slušalicu.... ponekad bole pitanja, ponekad odgovori, ali, najviše bole krive predodžbe, optužbe, nerazumijevanje.....no, ja nemam pravo time se braniti, ublažiti..jer, kažu, ti si svoje prokockao....a nisam, nisam kockar.... Uglavnom, održale su mi besplatno predavanje o životu... zapravo nabrojile su mi nekoliko mojih velikih propusta – moram li reći da su u pravu? Ne, jer, ove žene, djevojke, ne mogu nego biti u pravu – složio se ja s time ili ne. Nisam, doista nisam ovo sa nikakvom zloćom rekao – ali, ma koje ja argumente upotrijebio uvijek bivam poklopljen ... znam da sam odavno naučio da kad krene bilo kakva rasprava najbolje je zašutiti i tek poslije, kada se ohlade glave, krenuti ispočetka – no dobro je dok glave nisu usijane.... I tako, krene rasprava o trenutnom stanju u seriji...... ja pompozno, ko najveći Romeo izjavim «ljubav pobjeđuje sve» malo se promeškoljim, osjetio sam i da polako gorim ( to je sigurno temperatura  ), a one – ko u zboru – a ti si pravi primjer toga...šuti! Hm...uzeo sam fon u ruke, obavio razgovorčiće, naslonio se, promatrao ih i pokušavao na njihovim licima nešto iščitati.... i, dok sam pogledom mjerio «mamu» uhvatio sam i njeno mjerkanje mene.... upitan pogled....i .... «imaš nešto za reć?, obranit se?» odmahnuo sam glavom, malo mi se vid zamaglio, zakopao sam se u papire i čekao da gong označi kraj radnog vremena........ Čudno je... čudno je kako su se neke stvari počele odvijati, ničim izazvane..... a za sve, za sve je kriva kiša.... kiša koju sam nekada, u laganom rominjanju volio.....a sada bolno podsjeća...... a najavili su kišu... kišu svega.... Ja nisam kockar, ali gubim.... Ipak, ipak su se potrudile uljepšati mi dan ... pozvale su me u nagradnu igru..  NAGRADNA IGRA: GLAVNA NAGRADA: 2 ULAZNICE ZA SVA NATJECANJA I SVI TROŠKOVI SA AVIONSKIM PRIJEVOZOM NA OLIMPIJSKE IGRE 2012 U LONDONU. Ako želiš osvojiti nagradu, pogledaj sliku i pravilno odgovori na slijedeća pitanja. Odgovore pošalji na adresu: International Olympic Committee, Private Bag, Lausanne, Switzerland . 1. Koji student izgleda pospano? 2. Koja dva studenta su blizanci? 3. Koje dvije djevojke su blizanke? 4. Koliko djevojaka je na slici? 5. Tko je učitelj? Sretno!  Što je, ne ideš ni ti ??? !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!    Ja definitivno nisam kockar ali gubim..... |
- 21:00 - Komentari (31) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
O blogu
Kada sam se prestao okretati Koraci su postali laki... Nisam prestao misliti... Niti želim zaboraviti.... Samo.... želim živjeti.... Neka niko ne dira u naš mali dio svemira....   kavu/e molim:) Vas je bilo... Od drage Mirjam... Kada Vas neko podari svojim strpljivo prikupljanim raznim dijelovima jedne cjeline, kada u njemu probudite želju da umjesto u svom domu ovdje ostavi svoj trag začinjen tim predivnim snažnim mislima ali i nečim iskreno toplim, ljudskim, prijateljskim... kada Vam uz taj komentar još doda „... prisjetih se i potražih nešto....što sam spremala za post........i nisam stigla.... a, evo, neka je tu.....kod dragog odmotanoga smote.....našega Kikija.....;-)“- tada Vam je srce, ma koliko „bolesno“ veliko da primi svu tu prijateljsku ljubav....a opet... tako malo i neiskusno da istom snagom to širi dalje... tada, možda postajem „nemoćan“ ali...postajem i odlučan..... slijedit ću draga Mirjam, i ne samo ove, tvoje predivne misli, citate koje tako brižno prikupljaš i podsjećaš nas na njih – kao i na ovaj na koji sam gotovo zaboravio a kojeg iskreno želim živjeti, biti dio tog predivnog zapisa..... Otvoren si za sreću svoje obitelji, za sreću svojih znanaca i prijatelja. Oni trebaju tebe, tvoju dobrotu, tvoj osmijeh, tvoje srce. Ako si sebičnjak i misliš jedino na sebe, zapravo si suvišan i samo na teret drugima, a možda i sebi samomu. Nemoguće je da sebičnjak bude sretan. /Phil Bosmans/ /hvala Mirjam/ Khevenhiller (mojoj majci) Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo. pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu. Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo, kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo. Tak i vezda bude da nekak ne bude, kakti biti bude bilo da bi biti bilo. Ar nigdar ni bilo da ni nišće bilo, pak nigdar ni ne bu da niščega ne bu. kak je tak je, tak je navek bilo, kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu! Kajti nemre biti i nemre se zgoditi, da kmet ne bi trebal na tlaku hoditi. Nigdar još ni bilo, pak nigdar nemre biti, da kmet neje moral na vojščinu iti. Kajgod kadgod bilo, opet je tak bilo, kak je bilo, tak je i tak bude bilo. Kak je navek bilo, navek tak mora biti, da muž mora iti festunge graditi, bedeme kopati i morta nositi, z repom podvinutim kakti kusa biti. Kmet nezna zakaj tak baš mora biti da su kmeti gladni, a tabornjiki siti. Ar nigdar ni tak bilo da ni nam tak bilo, pak nigdar ni ne bu da kmet gladen ne bu, kajti nigdar ne bu na zemlji ni na nebu, pri koncu pak Turčin potukel nas se bu. A kmetu je se jeno jel krepa totu, tam il v katedrale v Zagrebu, gde drugog spomenka na grebu mu ne bu neg pesji brabonjek na bogečkem grebu. ( Miroslav Krleža ) ..... i... meni..... |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||