smotani
petak, 20.11.2009.
Ipak sam tu :)
|
Hm... nadam se da sam se sada konačno spojio na duže vrijeme. Još u nedjelju nakon nekoliko neuspješnih pokušaja bio sam uvjeren da sam na najboljem putu završiti sve instalacije potrebnih programa...kad... gle čuda – prilikom instalacije programa za TV karticu započeo sam čudnovatu komunikaciju sa instalacijskim programom ( pokušat ću odokativni prijevod, po sjećanju napraviti,– da sam znao kud će me odvesti zapisao bi svaku riječ): Komp: želite li započeti instalaciju Ja: yes Komp: drn, brn, grr, žrblj.....ti možda imaš problem. Ako nastaviš instalaciju mogao bi pogubiti neke bitne dijelove. Želiš li nastaviti instalaciju? Ponuđena opcija nastavi i odustani Ja: nakon kratkog razmišljanja spremno kliknem na „odustani“ Komp: grblj, žrblj, krčka i krčka.... i odjednom... ponovo uputnik – Ako nastaviš instalaciju mogao bi pogubiti neke bitne dijelove. Želiš li nastaviti instalaciju? I opet, ponuđene opcije – nastavi i odustani..... ponovio sam čitanje misleći da sam možda krivo preveo..... ne, ista poruka Ja: sada, već pomalo živac opet naglo, odlučno i bijesno kliknem „odustani“ Komp: samo što nije zaurlao - Glupane jedan rekao sam da ćeš izgubiti bitne dijelove... krrrr, grrr, zuuuuuum.. .nema više ničega.... Gledao sam nijemo u ekran ne vjerujući... a što sam sada krivo napravio? Nakon višekratnih pokušaja konačno sam došao do već zavidnog broja instaliranih programčića a ono.....mrak.... No, bio sam uporan – i opet sam sve posložio do nekog stupnja ... kad, suluda ideja mi je pala na pamet – idem deinstalirati stare vindoze koji se nalaze na drugom disku da se ne tuku međusobno... krenem ja.. a ono... mrak – totalno crnilo i poruka fali mi.... ma i meni fali više strpljenja.. tada mi je pala na pamet misao mog frenda informatičara koji mi uvijek nekoliko puta naglasi – ne briši ništa – sigurno će mu nešto poslije faliti ... eh, sad sam se sjetio... šmrc...  Udahnuo sam duboko i u jednom dahu izrecitirao kompu svoju, specijalno pripremljenu, monodramu... ugasio ga i odustao od daljnje nedjeljne muke..... U ponedjeljak sam, nakon umornog dana na poslu ipak imao volju i snagu još jednom iznenaditi komp svojom upornošću i tvrdoglavošću..... nakon vindoza oprezno sam krenuo na I7, Office, instalirao sam programčić za slaganje filmića...i stop... nisam dalje htio eksperimentirati – barem da jedan dan odem na počinak sa spoznajom da je komp upotrebljiv... Utorak je proletio – ni sam ne znam kako a ja za komp nisam ni sjeo – mislim – doma...., a u srijedu sam mu samo ubacio ptogramčić za slike – ziher je ziher ... Jučer sam kasno došao s posla i nisam imao snage a iskreno, niti volje, nastaviti sa kompom – pa to je uspjeh još uvijek radi – ali, primio sam se malo piskaranja - konačno Kako sam od početka tjedna u nekim analizama, pripremama za godišnja izvješća ali i pojačanim ritmom u dnevnim zadacima - jednostavno trebo mi je moj mali kutak – malo mog opuštanja..iako, objavit ću post tek ujutro.... samo kao provjera da li i najava radi  No, kad sam već spomenuo posao... ne mogu a da vam ne pokušam prepričati samo jedan dio današnjih mnogobrojnih, iscrpljujućih, razgovora ( desetkovani smo, gripa vlada ) Zvrrr... zvrr.... koji sad zvoni? Skočim do susjednog stola – pri čemu sada, nakon jednog pada, vrlo oprezno zaobilazim stolicu....podignem slušalicu.. Ja: najbolja firma na svijetu, smotani je, dobar dan izvolite... Stranka: jesi ti ona visoka crna s kojom sam neki dan pričao? Ja:  (nakon kraćeg zastoja ponovim) ...smotani je, kako vam mogu pomoći? Stranka: a daj mi onu crnu visoku Ja: nema je, mogu li vam ja pomoći Stranka: jesam li ja nju nazvao? Ja: (sada već pomalo našpanan) jeste gospodine, ali, kolegice nema – mogu li vam ja pomoći? Stranka: a zašto se ti javljaš ako nje nema? Ja: gospodine, kolegice nema – trebate li ju privatno ili službeno?  Stranka: vidi bezobraznika, a što ako ju trebam privatno? Ja: OK, gospodine, pokušajte slijedeći tjedan, možda kolegica dođe.... Stranka: čekaj, stani! A što je s mojim slučajem? Ja: ( otpio sam malo vode jer....) slučajem? Pa pitao sam vas mogu li vam kako pomoći..izvolite, recite... Stranka: e pa sad, zato sam i nju tražio... njoj sam sve rekao sad bi tebi morao ponavljati – a ona je jedva shvatila.... Ja: (jesam smotan, ali ni ovaj nije bolji) gospodine, možete li mi reći neke podatke da pogledam u predmet? Stranka: to ti i govorim – njoj sam jedva objasnio....uh... Ja: ( sad već malo jače našpanan – zvone drugi telefoni, sam sam u sobi... ) gospodine, recite mi svoje ime pa ću provjeriti...  Stranka: a koji si ti? Ti si onaj koji sjedi u kutu ? Ja: u kutu, nikome na putu ( pokušao sam malo pokrenuti komunikaciju) ... Stranka: a kako bi ti meni pomogao? Ja: pa, potrudio bi se, ali tek ako mi date neke podatke, ako pitate..... Stranka: premlad si ti – moj ti je slučaj malo teži..... Ja: (nijemo gledam u zid i ne vjerujem.... kolegica je oko petnaestak godina mlađa od mene – da li da to shvatim kao kompliment? Hihi) da, u pravu ste gospodine.... ništa, eto, imao sam dobru volju a vi pokušajte slijedeći tjedan... Stranka: čekaj malo – reci ti meni kome idu predmeti kad ona napravi svoj dio? Rekla je da će ona požuriti i dati kolegi koji mora stvar riješiti – bilo pozitivno ili negativno.... daj mi njegovo ime pa da njega zovnem Ja: e pa, gospodine, to sam ja ..... Stranka: pa što šutiš? Što ne govoriš? Ja: e pa.... pokušavam gospodine, pokušavam... Daljnja je komunikacija tekla kao i sa mojim kompom – ja bi sve a nemrem niš.... teško je ponekad ljudima objasniti da ne ovisi sve o nama, da postoje zakoni i propisi kojih se moramo pridržavati, da postoje norme od kojih ne smijemo odstupiti...... ali, pokušao sam maksimalnom strpljivošću objasniti gospodinu koje je radnje još potrebno obaviti... nakon skoro pola sata razgovora  Stranka: e pa hvala ti... ti si to meni ipak, onako muški, malo bolje objasnio ...sad mi je puno jasnije.. Ali, svejedno, zvat ću ja onu tvoju kolegicu.... s njom ipak ljepše popričam..... Ja: nema frke gospodine.... bilo mi je drago, a njoj će biti još draže.... Samo jedan razgovor...u nizu..... A zdravstveni bilten u ovo kihovito doba i ne zvuči baš najbolje – kako teško dobivam temperaturu nje se manje bojim, ali, malo me brine neka malaksalost, tromost u nogama... i, samo se nadam da me ništa neće napasti kao moje bližnje i daljnje suradnike... apciha... nazdravlje... Čuvajte se dragi moji prijatelji – nije vrijeme za šalu...i, kako kaže naša Predsjednica vlade „Perimo ruke.....ali, ne od odgovornosti!“ ... ne moren kontra sebe ..... |
- 07:00 - Komentari (34) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
O blogu
Kada sam se prestao okretati Koraci su postali laki... Nisam prestao misliti... Niti želim zaboraviti.... Samo.... želim živjeti.... Neka niko ne dira u naš mali dio svemira....   kavu/e molim:) Vas je bilo... Od drage Mirjam... Kada Vas neko podari svojim strpljivo prikupljanim raznim dijelovima jedne cjeline, kada u njemu probudite želju da umjesto u svom domu ovdje ostavi svoj trag začinjen tim predivnim snažnim mislima ali i nečim iskreno toplim, ljudskim, prijateljskim... kada Vam uz taj komentar još doda „... prisjetih se i potražih nešto....što sam spremala za post........i nisam stigla.... a, evo, neka je tu.....kod dragog odmotanoga smote.....našega Kikija.....;-)“- tada Vam je srce, ma koliko „bolesno“ veliko da primi svu tu prijateljsku ljubav....a opet... tako malo i neiskusno da istom snagom to širi dalje... tada, možda postajem „nemoćan“ ali...postajem i odlučan..... slijedit ću draga Mirjam, i ne samo ove, tvoje predivne misli, citate koje tako brižno prikupljaš i podsjećaš nas na njih – kao i na ovaj na koji sam gotovo zaboravio a kojeg iskreno želim živjeti, biti dio tog predivnog zapisa..... Otvoren si za sreću svoje obitelji, za sreću svojih znanaca i prijatelja. Oni trebaju tebe, tvoju dobrotu, tvoj osmijeh, tvoje srce. Ako si sebičnjak i misliš jedino na sebe, zapravo si suvišan i samo na teret drugima, a možda i sebi samomu. Nemoguće je da sebičnjak bude sretan. /Phil Bosmans/ /hvala Mirjam/ Khevenhiller (mojoj majci) Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo. pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu. Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo, kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo. Tak i vezda bude da nekak ne bude, kakti biti bude bilo da bi biti bilo. Ar nigdar ni bilo da ni nišće bilo, pak nigdar ni ne bu da niščega ne bu. kak je tak je, tak je navek bilo, kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu! Kajti nemre biti i nemre se zgoditi, da kmet ne bi trebal na tlaku hoditi. Nigdar još ni bilo, pak nigdar nemre biti, da kmet neje moral na vojščinu iti. Kajgod kadgod bilo, opet je tak bilo, kak je bilo, tak je i tak bude bilo. Kak je navek bilo, navek tak mora biti, da muž mora iti festunge graditi, bedeme kopati i morta nositi, z repom podvinutim kakti kusa biti. Kmet nezna zakaj tak baš mora biti da su kmeti gladni, a tabornjiki siti. Ar nigdar ni tak bilo da ni nam tak bilo, pak nigdar ni ne bu da kmet gladen ne bu, kajti nigdar ne bu na zemlji ni na nebu, pri koncu pak Turčin potukel nas se bu. A kmetu je se jeno jel krepa totu, tam il v katedrale v Zagrebu, gde drugog spomenka na grebu mu ne bu neg pesji brabonjek na bogečkem grebu. ( Miroslav Krleža ) ..... i... meni..... |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||