smotani

nedjelja, 22.11.2009.

Magloviti vikend...

Kako dani prolaze a da ih ne stignem ni pošteno vidjeti, za vikend sam iskoristio vrijeme što malo regenerirajući svoj mehanizam, malo nešto «poprčkao» po kućanskim poslovima ali, vrijeme sam iskoristio i za gledanje dana. Magla, koja nije kod nas neuobičajena, skrivala mi je pogled na lijep okoliš moga doma. Iako jesen, iako požutjelo lišće, podizanje zavjese – magle – upriličilo je jedan predivan prizor koji me asocirao na slap... na mog «prijatelja» Dobrišu i njegov slap Slap Teče i teče, teče jedan slap; Što u njem znači moja mala kap? Gle, jedna duga u vodi se stvara, I sja i dršće u hiljadu šara. Taj san u slapu da bi mogo sjati, I moja kaplja pomaže ga tkati (Dobriša Cesarić) doista, ta magla koja se dizala za sobom je ostavljala jedan predivan, praškasti trag, od kojeg su moje oči vidjele slap.... prisjetio sam se prošlogodišnjeg izleta sa bratićem, kada smo nakon konačnog oproštaja sa našim, ne baš najboljim očevima, posvetili jedan dan sebi i sa još nekim prijateljima otišli na Unu – na Štrbački buk.... Bože, kad se samo sjetim one ljepote, onog šuma slapova – malih i velikih, onih kapljica koje su me neprestano mazile po licu ... kao da su i one htjele oprati sav teret koji me u to vrijeme tištio... i, uspjele su – uspjele su mi uljepšati dan ali, vidim, uspjele su ostati u mom pozitivnom sjećanju... i kako sam se sjetio tog slapa, sjetio sam se i jedne predivne Blanšine pjesme – možda većini manje poznate mlade dame koja me oduševila svojim glasom ( ono drugo ne smijem na glas reći, jel'da? ) . Riječi jedne njezine pjesme i ritam koji se izmjenjuje pokazujući ritam života a koju sam čuo zahvaljujuć dragoj mi Carli, ostavile su me, na trenutak, bez daha – i kako se lijepa sijećanja vežu jedna na druga – tako me ova magla, taj slap od magle, sjetio i na tu pjesmu.. pitate se zašto? Jednostavo... čim sam pomislio na slap sjetio sam se pjesme kap po kap.... I da sam doista fasciniran i Unom ali i ovom pjesmom koje, kad ih spojiš u cjelinu daju jednu posebnu snagu, posebnu energiju, kojom sam se i ja punio za vikend, odaje i činjenica da sam odmah poželio napraviti spotić... i jesam – još u travnju – i slike slapa, slike kapi – okosnice ove, meni drage pjesme, moje su remek djelo i, iako su to samo slike – kao da čujem i osjetim tu snagu kap po kap... kao da me taj slap gura i tjera naprijed... doduše, za sada, samo u novi radni tjedan.... Hvala Ti Blanša na ovoj, meni, predivnoj pjesmi koja kao da me, i ovo gripozno vrijeme, pokreće nekom čudnom snagom..... Zdravstveni bilten nije nešto napredovao. Danas sam se uplašio da me napala, između inih pojava, i temperatura. Dok je čelo gorilo, obrazi se palili, pohitao sam po toplomjer.... čekao, čekao ..i... bi bip, bi bip.... sa strahom sam uzimao to malo čdo od naprave.... mutnog pogleda ugledao sam neke čudnovate brojke... smijeh.. pa ja ne gorim, ja se hladim... .35,61 pa ti reci Smotani da si bolestan.... novo mjerenje tempeture pokazalo je da se ipak ne hladim.. narasla je na 35,89

- 20:15 - Komentari (38) - Isprintaj - #

petak, 20.11.2009.

Ipak sam tu :)

Hm... nadam se da sam se sada konačno spojio na duže vrijeme. Još u nedjelju nakon nekoliko neuspješnih pokušaja bio sam uvjeren da sam na najboljem putu završiti sve instalacije potrebnih programa...kad... gle čuda – prilikom instalacije programa za TV karticu započeo sam čudnovatu komunikaciju sa instalacijskim programom ( pokušat ću odokativni prijevod, po sjećanju napraviti,– da sam znao kud će me odvesti zapisao bi svaku riječ): Komp: želite li započeti instalaciju Ja: yes Komp: drn, brn, grr, žrblj.....ti možda imaš problem. Ako nastaviš instalaciju mogao bi pogubiti neke bitne dijelove. Želiš li nastaviti instalaciju? Ponuđena opcija nastavi i odustani Ja: nakon kratkog razmišljanja spremno kliknem na „odustani“ Komp: grblj, žrblj, krčka i krčka.... i odjednom... ponovo uputnik – Ako nastaviš instalaciju mogao bi pogubiti neke bitne dijelove. Želiš li nastaviti instalaciju? I opet, ponuđene opcije – nastavi i odustani..... ponovio sam čitanje misleći da sam možda krivo preveo..... ne, ista poruka Ja: sada, već pomalo živac opet naglo, odlučno i bijesno kliknem „odustani“ Komp: samo što nije zaurlao - Glupane jedan rekao sam da ćeš izgubiti bitne dijelove... krrrr, grrr, zuuuuuum.. .nema više ničega.... Gledao sam nijemo u ekran ne vjerujući... a što sam sada krivo napravio? Nakon višekratnih pokušaja konačno sam došao do već zavidnog broja instaliranih programčića a ono.....mrak.... No, bio sam uporan – i opet sam sve posložio do nekog stupnja ... kad, suluda ideja mi je pala na pamet – idem deinstalirati stare vindoze koji se nalaze na drugom disku da se ne tuku međusobno... krenem ja.. a ono... mrak – totalno crnilo i poruka fali mi.... ma i meni fali više strpljenja.. tada mi je pala na pamet misao mog frenda informatičara koji mi uvijek nekoliko puta naglasi – ne briši ništa – sigurno će mu nešto poslije faliti ... eh, sad sam se sjetio... šmrc... Udahnuo sam duboko i u jednom dahu izrecitirao kompu svoju, specijalno pripremljenu, monodramu... ugasio ga i odustao od daljnje nedjeljne muke..... U ponedjeljak sam, nakon umornog dana na poslu ipak imao volju i snagu još jednom iznenaditi komp svojom upornošću i tvrdoglavošću..... nakon vindoza oprezno sam krenuo na I7, Office, instalirao sam programčić za slaganje filmića...i stop... nisam dalje htio eksperimentirati – barem da jedan dan odem na počinak sa spoznajom da je komp upotrebljiv... Utorak je proletio – ni sam ne znam kako a ja za komp nisam ni sjeo – mislim – doma...., a u srijedu sam mu samo ubacio ptogramčić za slike – ziher je ziher ... Jučer sam kasno došao s posla i nisam imao snage a iskreno, niti volje, nastaviti sa kompom – pa to je uspjeh još uvijek radi – ali, primio sam se malo piskaranja - konačno Kako sam od početka tjedna u nekim analizama, pripremama za godišnja izvješća ali i pojačanim ritmom u dnevnim zadacima - jednostavno trebo mi je moj mali kutak – malo mog opuštanja..iako, objavit ću post tek ujutro.... samo kao provjera da li i najava radi No, kad sam već spomenuo posao... ne mogu a da vam ne pokušam prepričati samo jedan dio današnjih mnogobrojnih, iscrpljujućih, razgovora ( desetkovani smo, gripa vlada ) Zvrrr... zvrr.... koji sad zvoni? Skočim do susjednog stola – pri čemu sada, nakon jednog pada, vrlo oprezno zaobilazim stolicu....podignem slušalicu.. Ja: najbolja firma na svijetu, smotani je, dobar dan izvolite... Stranka: jesi ti ona visoka crna s kojom sam neki dan pričao? Ja: (nakon kraćeg zastoja ponovim) ...smotani je, kako vam mogu pomoći? Stranka: a daj mi onu crnu visoku Ja: nema je, mogu li vam ja pomoći Stranka: jesam li ja nju nazvao? Ja: (sada već pomalo našpanan) jeste gospodine, ali, kolegice nema – mogu li vam ja pomoći? Stranka: a zašto se ti javljaš ako nje nema? Ja: gospodine, kolegice nema – trebate li ju privatno ili službeno? Stranka: vidi bezobraznika, a što ako ju trebam privatno? Ja: OK, gospodine, pokušajte slijedeći tjedan, možda kolegica dođe.... Stranka: čekaj, stani! A što je s mojim slučajem? Ja: ( otpio sam malo vode jer....) slučajem? Pa pitao sam vas mogu li vam kako pomoći..izvolite, recite... Stranka: e pa sad, zato sam i nju tražio... njoj sam sve rekao sad bi tebi morao ponavljati – a ona je jedva shvatila.... Ja: (jesam smotan, ali ni ovaj nije bolji) gospodine, možete li mi reći neke podatke da pogledam u predmet? Stranka: to ti i govorim – njoj sam jedva objasnio....uh... Ja: ( sad već malo jače našpanan – zvone drugi telefoni, sam sam u sobi... ) gospodine, recite mi svoje ime pa ću provjeriti... Stranka: a koji si ti? Ti si onaj koji sjedi u kutu ? Ja: u kutu, nikome na putu ( pokušao sam malo pokrenuti komunikaciju) ... Stranka: a kako bi ti meni pomogao? Ja: pa, potrudio bi se, ali tek ako mi date neke podatke, ako pitate..... Stranka: premlad si ti – moj ti je slučaj malo teži..... Ja: (nijemo gledam u zid i ne vjerujem.... kolegica je oko petnaestak godina mlađa od mene – da li da to shvatim kao kompliment? Hihi) da, u pravu ste gospodine.... ništa, eto, imao sam dobru volju a vi pokušajte slijedeći tjedan... Stranka: čekaj malo – reci ti meni kome idu predmeti kad ona napravi svoj dio? Rekla je da će ona požuriti i dati kolegi koji mora stvar riješiti – bilo pozitivno ili negativno.... daj mi njegovo ime pa da njega zovnem Ja: e pa, gospodine, to sam ja ..... Stranka: pa što šutiš? Što ne govoriš? Ja: e pa.... pokušavam gospodine, pokušavam... Daljnja je komunikacija tekla kao i sa mojim kompom – ja bi sve a nemrem niš.... teško je ponekad ljudima objasniti da ne ovisi sve o nama, da postoje zakoni i propisi kojih se moramo pridržavati, da postoje norme od kojih ne smijemo odstupiti...... ali, pokušao sam maksimalnom strpljivošću objasniti gospodinu koje je radnje još potrebno obaviti... nakon skoro pola sata razgovora Stranka: e pa hvala ti... ti si to meni ipak, onako muški, malo bolje objasnio ...sad mi je puno jasnije.. Ali, svejedno, zvat ću ja onu tvoju kolegicu.... s njom ipak ljepše popričam..... Ja: nema frke gospodine.... bilo mi je drago, a njoj će biti još draže.... Samo jedan razgovor...u nizu..... A zdravstveni bilten u ovo kihovito doba i ne zvuči baš najbolje – kako teško dobivam temperaturu nje se manje bojim, ali, malo me brine neka malaksalost, tromost u nogama... i, samo se nadam da me ništa neće napasti kao moje bližnje i daljnje suradnike... apciha... nazdravlje... Čuvajte se dragi moji prijatelji – nije vrijeme za šalu...i, kako kaže naša Predsjednica vlade „Perimo ruke.....ali, ne od odgovornosti!“ ... ne moren kontra sebe .....

- 07:00 - Komentari (34) - Isprintaj - #

petak, 13.11.2009.

I dalje u kvaru :(

Kako vrijeme brzo prolazi.... Konačno sam se na zaobilazni način domogao neta u slobodno vrijeme (na radnom mjestu) – na kratko, ali ipak dovoljno da se malo oglasim... Nedostaje mi je ovaj moj mali prostor, nedostajete mi Vi ali i posjeti Vašim domovima... no, nadam se da ću uskoro otkloniti sve prepreke i ponovno boraviti u ovom prostoru vrijeme koje želim posvetiti Vama, svojim mislima, malom opuštanju. Čuo sam u jednoj emisiji da je to fantastični lijek za borbu protiv stresa, za opuštanje od ove napetosti kojoj smo svi izloženi. Vrijeme koje je proteklo ko u nekom filmu ispunilo mi je dane do te mjere da nerijetko nisam uspio ni pošteno jesti – ali, nisam bio gladan, nisam se uspio posvetiti nekim svojim aktivnostima po prekapanju nekih ladica – ali, nisam ih zapustio – ali vrijeme u kojem sam doživio i neke velike preokrete – doduše za sada – na poslu. Sjećate se mojih stalnih kukanja o atmosferi, jadikovki o svemu i svačemu? E pa, sa radošću mogu utvrditi da se puno....puno toga promijenilo. Čini se da su naši bossovi shvatili kako su međuljudski odnosi bitan preduvjet kvalitetnog obavljanja poslova, jedne zdrave radne atmosfere u kojoj ništa ne predstavlja problem i sve se da na neki način riješiti na sveopće zadovoljstvo. Istina, još uvijek svi sumnjičavo gledaju na te promjene, još uvijek nema onog pravog opuštanja, još uvijek je većina na oprezu.. ali, ne i naša grupica koja se, niti u jednom trenutku, nije mijenjala.... nekako mi se čini, a mislim da sam to jednom i tu rekao, da smo mi ostali ko posljednji mohikanci koji ne odustaju od ideje zajedništva, smijeha ali i maksimalnog angažiranja u svakom trenutku. I lijepo je kada sada nismo usamljeni, kada se ponekad začuje i smijeh i iz drugih soba, kada je komunikacija sa dojučerašnjim „neprijateljima“ postala nekako toplija, normalnija, ljudskija...... moram se pohvaliti da smo imali organizirano i druženje uz iće i piće ali i uz ples, smijeh, otvoreni razgovor... bilo je lijepo vidjeti da nismo kamenog srca, da ima te topline u nama .. samo... samo su pojedinci nastojali to ubiti u nama – ali, ipak većina pobjeđuje, ipak se ljudsko srce ne može ali i ne smije zamrznuti po nečijim suludim naredbama.... i, jadno je bilo gledati te pojedince kako se pokušavaju uklopiti u ovo „razulareno“ društvo... no, to nije moj problem... Ovo je vrijeme kada je trebalo biti malo zatišje pred buru što se posla tiče, no, guzda je ugurao neke dodatne zahvate koje smo, istini za volju, jako dugo čekali. Zahvati na programima – informatičke naravi, koji od svih nas traže maksimalnu angažiranost ali i koncentriranost – jer, ako u temeljima nešto propustimo.... nema plakanja kad se sruši peti kat i sve ode u nepovrat. Istina, navikli smo da padaju balkoni.... no, mi to nećemo dopustiti! I tako nam vrijeme kroje neki drugi ljudi s kojima surađujemo, ali, koji uz maksimalno uvažavanje naših „zahtjeva“ i potreba, polako ali sigurno, postaju dio našeg tima – a ko bi ovakvim smotancima odolio? S nestrpljenjem očekujem razgovor sa bossom oko svog godišnjeg... obećao mi ga je, ali je onako šarmerski, u prolazu dodao.. „ma izgledaš mi tako svježe....puno bolje nego ljetos..“ hm.. .bolje da na glas ne kažem što sam mu htio odgovoriti... Moram, u svakom slučaju, na glas reći, da sam dobro ( boss ne čita ovo pa nema brige) i da se, uz normalnu povremenu iscrpljenost, osjećam dobro. Bol u ruci koja se pojavila i koja je dala određeni signal za uzbunu ( ne, ne meni – samo mom doku..) polako popušta i izgleda da sam je ipak „samo“ istegnuo ( bolje da Vam ne kažem kako jer ćete mi se smijati i reći da sam razmaženi motorizirani klipan) .. pretrage koje sam krenuo raditi završile su samo na nalazu krvi jer... zbog virusa nove gripe dok je preporučio da se ne pojavljujem neko vrijeme – e baš mu hvala... ali, iščitao je neke popravljene vrijednosti koje pripisuje redovitijem pijenju lijekova ( gle ga, nikad nije zadovoljan! ) ali i neke zbog kojih mu se one tri dlake na glavi odmah natapiraju.... masnoće.. .a dok, gle, lijepo sam ti rekao, nisam stigao pametnije jesti – ali, obećao sam – popravit ću se! Kao i svima, i meni ove dane ponekad kad stignem do TV , mrak na oči padne od poplave Predsjedničkih kandidata... svaki dan složim po koji novi stih... mogao bi se nastaviti na prethodni post.. .sram me je koliko je obezvrijeđena ova institucija Predsjednika države – ali, neću o politici – barem ne ozbiljno. Kada moja poema o Predsjedničkim kandidatima bude u nekom čitljivom izdanju podijelit ću dio s Vama – samo kroz šalu jer jednostavno više ne znam kako ozbiljno ovu lakrdiju shvatiti? I ne želim – ozbiljnost ću ostaviti za posao, svoj život, neke pametnije stvari.. I, odmah mi je i raspoloženje bolje čim sam na nebu ugledao... sunce – ma nema te stvari, loših misli, koje ova predivna svjetlost ne može obasjati..... osim možda ove.... Ups.. .ali ja imam kartu za zelenu zonu---- ček da se preparkiram... Sad kad sam se preparkirao, vrijeme je da nastavim raditi... a preko vikenda, nadam se i vjerujem, posložit ću i doma čudo od neta.... A Vi koji ćete se malo opustiti za Martinje nemojte biti «nakrivo» ( kako mene vidi moj prijatelj Slavonac) Hvala Vam svima na komentarima na prethodnom postu na koje ću se osvrnuti čim složim vezu sa svijetom

- 16:46 - Komentari (37) - Isprintaj - #