smotani

petak, 13.11.2009.

I dalje u kvaru :(

Kako vrijeme brzo prolazi.... Konačno sam se na zaobilazni način domogao neta u slobodno vrijeme (na radnom mjestu) – na kratko, ali ipak dovoljno da se malo oglasim... Nedostaje mi je ovaj moj mali prostor, nedostajete mi Vi ali i posjeti Vašim domovima... no, nadam se da ću uskoro otkloniti sve prepreke i ponovno boraviti u ovom prostoru vrijeme koje želim posvetiti Vama, svojim mislima, malom opuštanju. Čuo sam u jednoj emisiji da je to fantastični lijek za borbu protiv stresa, za opuštanje od ove napetosti kojoj smo svi izloženi. Vrijeme koje je proteklo ko u nekom filmu ispunilo mi je dane do te mjere da nerijetko nisam uspio ni pošteno jesti – ali, nisam bio gladan, nisam se uspio posvetiti nekim svojim aktivnostima po prekapanju nekih ladica – ali, nisam ih zapustio – ali vrijeme u kojem sam doživio i neke velike preokrete – doduše za sada – na poslu. Sjećate se mojih stalnih kukanja o atmosferi, jadikovki o svemu i svačemu? E pa, sa radošću mogu utvrditi da se puno....puno toga promijenilo. Čini se da su naši bossovi shvatili kako su međuljudski odnosi bitan preduvjet kvalitetnog obavljanja poslova, jedne zdrave radne atmosfere u kojoj ništa ne predstavlja problem i sve se da na neki način riješiti na sveopće zadovoljstvo. Istina, još uvijek svi sumnjičavo gledaju na te promjene, još uvijek nema onog pravog opuštanja, još uvijek je većina na oprezu.. ali, ne i naša grupica koja se, niti u jednom trenutku, nije mijenjala.... nekako mi se čini, a mislim da sam to jednom i tu rekao, da smo mi ostali ko posljednji mohikanci koji ne odustaju od ideje zajedništva, smijeha ali i maksimalnog angažiranja u svakom trenutku. I lijepo je kada sada nismo usamljeni, kada se ponekad začuje i smijeh i iz drugih soba, kada je komunikacija sa dojučerašnjim „neprijateljima“ postala nekako toplija, normalnija, ljudskija...... moram se pohvaliti da smo imali organizirano i druženje uz iće i piće ali i uz ples, smijeh, otvoreni razgovor... bilo je lijepo vidjeti da nismo kamenog srca, da ima te topline u nama .. samo... samo su pojedinci nastojali to ubiti u nama – ali, ipak većina pobjeđuje, ipak se ljudsko srce ne može ali i ne smije zamrznuti po nečijim suludim naredbama.... i, jadno je bilo gledati te pojedince kako se pokušavaju uklopiti u ovo „razulareno“ društvo... no, to nije moj problem... Ovo je vrijeme kada je trebalo biti malo zatišje pred buru što se posla tiče, no, guzda je ugurao neke dodatne zahvate koje smo, istini za volju, jako dugo čekali. Zahvati na programima – informatičke naravi, koji od svih nas traže maksimalnu angažiranost ali i koncentriranost – jer, ako u temeljima nešto propustimo.... nema plakanja kad se sruši peti kat i sve ode u nepovrat. Istina, navikli smo da padaju balkoni.... no, mi to nećemo dopustiti! I tako nam vrijeme kroje neki drugi ljudi s kojima surađujemo, ali, koji uz maksimalno uvažavanje naših „zahtjeva“ i potreba, polako ali sigurno, postaju dio našeg tima – a ko bi ovakvim smotancima odolio? S nestrpljenjem očekujem razgovor sa bossom oko svog godišnjeg... obećao mi ga je, ali je onako šarmerski, u prolazu dodao.. „ma izgledaš mi tako svježe....puno bolje nego ljetos..“ hm.. .bolje da na glas ne kažem što sam mu htio odgovoriti... Moram, u svakom slučaju, na glas reći, da sam dobro ( boss ne čita ovo pa nema brige) i da se, uz normalnu povremenu iscrpljenost, osjećam dobro. Bol u ruci koja se pojavila i koja je dala određeni signal za uzbunu ( ne, ne meni – samo mom doku..) polako popušta i izgleda da sam je ipak „samo“ istegnuo ( bolje da Vam ne kažem kako jer ćete mi se smijati i reći da sam razmaženi motorizirani klipan) .. pretrage koje sam krenuo raditi završile su samo na nalazu krvi jer... zbog virusa nove gripe dok je preporučio da se ne pojavljujem neko vrijeme – e baš mu hvala... ali, iščitao je neke popravljene vrijednosti koje pripisuje redovitijem pijenju lijekova ( gle ga, nikad nije zadovoljan! ) ali i neke zbog kojih mu se one tri dlake na glavi odmah natapiraju.... masnoće.. .a dok, gle, lijepo sam ti rekao, nisam stigao pametnije jesti – ali, obećao sam – popravit ću se! Kao i svima, i meni ove dane ponekad kad stignem do TV , mrak na oči padne od poplave Predsjedničkih kandidata... svaki dan složim po koji novi stih... mogao bi se nastaviti na prethodni post.. .sram me je koliko je obezvrijeđena ova institucija Predsjednika države – ali, neću o politici – barem ne ozbiljno. Kada moja poema o Predsjedničkim kandidatima bude u nekom čitljivom izdanju podijelit ću dio s Vama – samo kroz šalu jer jednostavno više ne znam kako ozbiljno ovu lakrdiju shvatiti? I ne želim – ozbiljnost ću ostaviti za posao, svoj život, neke pametnije stvari.. I, odmah mi je i raspoloženje bolje čim sam na nebu ugledao... sunce – ma nema te stvari, loših misli, koje ova predivna svjetlost ne može obasjati..... osim možda ove.... Ups.. .ali ja imam kartu za zelenu zonu---- ček da se preparkiram... Sad kad sam se preparkirao, vrijeme je da nastavim raditi... a preko vikenda, nadam se i vjerujem, posložit ću i doma čudo od neta.... A Vi koji ćete se malo opustiti za Martinje nemojte biti «nakrivo» ( kako mene vidi moj prijatelj Slavonac) Hvala Vam svima na komentarima na prethodnom postu na koje ću se osvrnuti čim složim vezu sa svijetom

- 16:46 - Komentari (37) - Isprintaj - #