|
smotani007@gmail.com
Uranova pikula
oprostit ćeš mi
sam sebi neću
ne plaši se
molim te
nemoj me se plašiti
Pahuljica
U visine k tebi, do zvijezda ću ići
k ostavljenima dolje anđeo će sići
Zajedno ćemo dragi vinut se do zvijezda
za voljene svijat neka nova gnijezda
|
smotani
subota, 26.09.2009.
Večer na rujanfestu...
Nije da me baš ovaj tjedan nečim poslužio, ali, makar sam ga ispratio dostojanstveno...Nakon silnih peripetija, vratolomija i jučer sam, totalno bezvoljno, ali iz inata, otišao na Rujanfest. Sastav ekipe se iz temelja promijenio i na Bundeku sam završio sa svojim curama i njihovim „pratećim osobljem“ kako to one od milja znaju reći. Iako smo rekli da ćemo pratiti njihov ritam i biti im samo tiha pratnja, to je bilo nemoguće – već na samom ulazu ( naravno sa krive strane hihi) počelo je komešanje – ko je gladan a ko žedan? Čim su ugledale Slavonsku kuću odmah su dobile inspiraciju
Jedva smo ih odvojili sa ostavljenom mogućnošću kasnijeg „zasjedanja“ u kući.
Mio mirisi uzbunili su i moju unutrašnjost – a kako i ne bi kad sam do tada pojeo samo neki sendvičak i to na silu jer je doista bio ludi dan. Pobuna u unutrašnjosti dala je znak da sam malo otpustio kočnice i počeo tražiti pripadajuće bedževe mojim dragim curama
Odabrao sam za svaku ponešto: „Nemam sitnog“ ; „Nisam ja“ ; „Nemaš šanse“; „Ideš“ ; „Gdje si?“ i, meni najdraža „Totalno sam lud“
Ušli smo u šator Obrtnika – e tu je svako našao nešto za sebe – cure nakit, kojeg su neki morali i platiti hihih
mi naravno, zapeli na piću i raznim pratećim artiklima....
No, u šatoru je doista bilo svega, a nekako smo se najviše zadržali oko štanda sa drvenim žabama, sovama i ostalim proizvodima vrijednih ruku meštra koji nam je, uz bajkovitu priču, „proizvodio“ od drvenih žaba zvukove koji se i te kako čuju oko bara. Dakle, ne sjećam se kada sam tako uživao – što u prići, što u čaroliji tih zvukova – i zamislio se što sve ruke mogu stvoriti....
Zapeo sam na štandu sa drvenim predmetima – od mužara, valjka, malih batića za meso...
pa sve do kučica i autića, koje, sistemom modelarstva možete sami napraviti uz malo drvofiksa i dijelova koje tu možete naći....
Na izložbenom prostoru proizvođača lavande iz okolice Petrinje zabolila me glava... koji intenzivni miris lavande, koji sve proizvodi od te predivne biljke – raspametio sam se kada sam ugledao kekse, čokoladu – i, kako i priliči, ima i za probu nevjernim Tomama ko što sam ja – vrlo oprezno sam gricnuo jednu mrvicu keksa – hm... nije loš, ali, kako ja nisam ljubitelj tih mirisa u većim količinama odustao sam od druge runde probe .. bilo je tu i raznih sapuna, simpatičnih pakovanja koje koristimo u borbi protiv moljaca, eteričnih ulja.... pa, nije ni čudo da me zabolila glava...
Raspametio sam se na štandu sa nojevim jajima – koja se, malo oslikana, prodaju po 180 kuna – prazna, dakako – uz to, dobijete i letak iz kojeg saznajem da je sastav nojevog jaja takav da je vrlo uspješan borac u borbi protiv Paučine. Recept potječe iz Turske a kažu da je u Aja Sofiji uz svaki luster obješeno prazno nojevo jaje za borbu protiv paučine. I, trajanje jajeta je 100 godina. Nevjerojatno je koliki je interes pobudilo nojevo jaje kojeg imam doma i s kojim stalno muku mučim jer ne znam što bi s njim – naglo su me svi htjeli riješiti te brige, a kad sam nudio.... e pa, drage moje, sad i ja znam što ću s njim – ide na viksu i nek je čuva dok mene nema ...od pauka
Bilo je u šatoru još puno zdrave hrane, literature, dijelova tradicionalne kulture......
Opet lagana šetnja po festu i nailazak na Bolivijski šator – kuku muku – koje isprobavanje i ponča, i sviranja tradicionalnim instrumentima, ali i uživanje u Latino glazbi
Nakon Bolivijskog dijela zasladili smo se malo gumenim bombonima i inim slatkišima kojih ovdje ima na svakom koraku
Uživajući što u palačinkama, što u nekim grickalicama zastali smo kod Indijanskog dijela gdje smo malo uživali u glazbi ovih malobrojnih pripadnika tradicionalne kulture drevnih predaka
Mirisima klope nikad kraja. I dok su neki htjeli u Rock pivnicu
Drugi su se odlučili za kebab
A mlađi i ja dio prošetali smo do zabavnog dijela
I, polako smo krenuli doma... još malo bacili pogled, u prolazu...
Jezero sam vidio samo u mraku – moja šetnja Bundekom zapravo to i nije bila... što će reći, još uvijek imam prilike za ostvarit plan „prvog“ susreta sa Bundekom
|
|
|
< |
rujan, 2009 |
> |
P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
|
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
|
|
|
|
|
O blogu
Kada sam se prestao okretati
Koraci su postali laki...
Nisam prestao misliti...
Niti želim zaboraviti....
Samo.... želim živjeti....
Neka niko ne dira u naš mali dio svemira....
kavu/e molim:)
Vas je bilo...
Od drage Mirjam...
Kada Vas neko podari svojim strpljivo prikupljanim raznim dijelovima jedne cjeline, kada u njemu probudite želju da umjesto u svom domu ovdje ostavi svoj trag začinjen tim predivnim snažnim mislima ali i nečim iskreno toplim, ljudskim, prijateljskim... kada Vam uz taj komentar još doda „... prisjetih se i potražih nešto....što sam spremala za post........i nisam stigla.... a, evo, neka je tu.....kod dragog odmotanoga smote.....našega Kikija.....;-)“- tada Vam je srce, ma koliko „bolesno“ veliko da primi svu tu prijateljsku ljubav....a opet... tako malo i neiskusno da istom snagom to širi dalje... tada, možda postajem „nemoćan“ ali...postajem i odlučan..... slijedit ću draga Mirjam, i ne samo ove, tvoje predivne misli, citate koje tako brižno prikupljaš i podsjećaš nas na njih – kao i na ovaj na koji sam gotovo zaboravio a kojeg iskreno želim živjeti, biti dio tog predivnog zapisa.....
Otvoren si za sreću svoje obitelji, za sreću svojih znanaca i prijatelja. Oni trebaju tebe, tvoju dobrotu, tvoj osmijeh, tvoje srce. Ako si sebičnjak i misliš jedino na sebe, zapravo si suvišan i samo na teret drugima, a možda i sebi samomu. Nemoguće je da sebičnjak bude sretan.
/Phil Bosmans/
/hvala Mirjam/
Khevenhiller
(mojoj majci)
Nigdar ni tak bilo
da ni nekak bilo.
pak ni vezda ne bu
da nam nekak ne bu.
Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo,
kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo.
Tak i vezda bude da nekak ne bude,
kakti biti bude bilo da bi biti bilo.
Ar nigdar ni bilo da ni nišće bilo,
pak nigdar ni ne bu da niščega ne bu.
kak je tak je, tak je navek bilo,
kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu!
Kajti nemre biti i nemre se zgoditi,
da kmet ne bi trebal na tlaku hoditi.
Nigdar još ni bilo, pak nigdar nemre biti,
da kmet neje moral na vojščinu iti.
Kajgod kadgod bilo, opet je tak bilo,
kak je bilo, tak je i tak bude bilo.
Kak je navek bilo, navek tak mora biti,
da muž mora iti festunge graditi,
bedeme kopati i morta nositi,
z repom podvinutim kakti kusa biti.
Kmet nezna zakaj tak baš mora biti
da su kmeti gladni, a tabornjiki siti.
Ar nigdar ni tak bilo da ni nam tak bilo,
pak nigdar ni ne bu da kmet gladen ne bu,
kajti nigdar ne bu na zemlji ni na nebu,
pri koncu pak Turčin potukel nas se bu.
A kmetu je se jeno jel krepa totu, tam
il v katedrale v Zagrebu,
gde drugog spomenka na grebu mu ne bu
neg pesji brabonjek na bogečkem grebu.
( Miroslav Krleža )
..... i... meni.....
|
|