smotani

ponedjeljak, 01.06.2009.

ispočetka..:))

Prošao godišnji (stari), prošao vikend i ajmo u nove radne pobjede. Kako to gordo zvuči.... Prije bi rekao da je današnji dan bio dan pun iskušenja, poraza, iznenađenja..ali, prvo vikend.. Dakle, nakon kratkih hlača, strelovitih i vrtoglavih temperatura, za vikend sam, zamalo, palio centralno grijanje. Temperatura je pala i za dvadeset (a mislim i više) stupnjeva brrr.... Ipak, dočekao sam i kišu koju sam toliko priželjkivao, a koja mi je, onom svojom čarolijom slijevanja baš lijepo natopila vrtove, cvjetnjake, a bome, napunila i cisternu i bačvice... dobro, da je još malo palo ne bi škodilo, ali i ovo je dobro... Ne malo sam se iznenadio cvjetovima tikvica koje, tek sa tri četiri lista, već imaju i po četiri cvijeta...doduše, malo je ženskih, ali, napreduju. Ruža koju sam jesenas posadio ima dva pupoljka i baš mi je izmamila neki posebni osmijeh, ljiljan, koji je još u petak obećavao otvaranje gotovo da se otvorio na moje oči... koja ljepota... smokvica se isto probudila, ali, na žalost, izdanak sam joj morao odrezati, trešnje već polako poprimaju svoju boju, a dunje... za koje sam mislio da ove godine neću ugledati nakon harikirija koji sam joj napravio, polako rastu i kao da već osjećam njihov jesenji miris..... prolazeći pored platoa šumskih jagoda poplahnuo me jedan predivan i nježan miris, proradila su osjetila, pobrao sam ih u zdjelicu i imao finu slasticu nakon večere; paradajzića je sve više i više, cvjetova također, i pomalo se bojim da ću morati skidati plodove... mama grana mi se čini preslaba za izdržati taj teret... no, vidjet ćemo, za sada, neka rastu....razveselio sam se vidjevši krastavce koji su, polako, počeli puzati po podu ... hm...Smotani, smisli mrežicu i podigni nas prije nego se krastavci pojave... okrenem glavu a grašak..ooo.... polako je došao do moje visine, i da se mjestimice nije „pogrbio“ možda bi me prešišao..dakle, deklaracija je na njima bili istinita (ko mi kriv kad ne vjerujem) a sada predstoji borba kako ih održati uspravnima. Jesam ja njih i podboltao i ogradice složio, ali bujaju ko da su se germe najele, a tek koliko mahunica, a kako se već i plodovi, mali „graškovi“ naziru.. ma baš ove godine uživam u vrtu. Mahune su se polako počele penjati u nebeske visine, ali nikako da se oslone na štapove koje sam postavio, pa sam, po kiši i užasnom vjetru malo ih usmjeravao i utabavao im put. Celer se raspametio i drpio sam malo za pileću juhicu, a dodao sam i malo mrkvice, koju sam „prorjeđivao“...mmm , kakav okus....kako rijetko jedem kupovnu salatu što iz lijenosti za otić na plac, što iz lijenosti za napraviti ju, obožavam ovo vrijeme.. jer, namjerno posadim salatu, radić, ru(i)kolu, blitvu i, oš neš, žao mi da propadne, i salate se navitaminiziram kroz ovaj period za cijelu godinu – i ne što je iz mog vrta, ali baš mi je ukusna... radić je prolupao... izbija mi prošlogodišnji, raste ovogodišnji, mislim da ću se željeza najesti ko pravi – samo da ne prođem blizu nekog magneta i ne zazvonim na kojem detektoru metala... kiša je neumorno padala tako da od košenja nije bilo ništa, ali posvetio sam se malo više biljčicama, i uživao u tome. Izgleda da je vrijeme moj najbolji saveznik, nekako iscrpljen od prethodnih dana mislim da ne bi ni mogao kositi, ali, kako je i vrijeme bilo loše nije me pekla savjest i sve sam prilagodio i vremenu ali i mom općem stanju. Sva sreća da je bilo dovoljno čokolada, keksi jer sam nekako vapio za slatkim i ubio sve zalihe (pa vrijeme je za obnovu). Kako je bilo malo svježe poplun se vratio u uporabu u kombinaciji sa debelom dekom..brrr, ali, bilo je predivno spavati (kad sam zaspao). Nedjelja, lagano ustajanje, još malo prčkarija, spremanje stvari i, naravno, raniji odlazak kući – pa trebalo je glasati.... Polako su počele i psihičke pripreme za današnji dan... kao da sam slutio da će biti svakakav.... Kako mi uskoro ističe ugovor za ovo radno mjesto (iskreno, izgleda da sam ja u milosti jer mi ga produžuje svakih šest mjeseci a neki imaju i kraće...) kreće rad živaca.. naravno, test sposobnosti, pribranosti, samokontrole i ko zna čega sve ne, kao gongom označen, otpočeo je trideset dana ranije. Od jutra strka, zbrka, horor... a ja, ja onako pod dojmom prošlog tjedna, sa još dodatnim teretom na glavi i iščekujući svoju presudu zdravstvene naravi, pokušavam kulerski izdržati dan..ali, nije sve do mene... ima čovjek pravo nekada i puknuti... konačno, stručnjaci su mi savjetovali da je došlo vrijeme da gadosti više ne držim u sebi – možda krivo odabrano vrijeme, ali započeo sam danas, na mala vrata, ali dovoljno jasno i glasno dijeliti svakome njegov dio kolača.. .mislim da je prošlo vrijeme podmetanja leđa za one koji to, ma niti svojom pojavom ( a ja ih i tak ne vidim), nisu zaslužili... začudo, i na sastanku kod guzde sam malo prošvikao i rekao, konačno, neke stvari na koje ludim već mjesecima – a jesam baš našao trenutak kad sam se počeo pravice igrati...no, nekako, sve više mi je u glavi ideja o promjeni posla.... mislim da je došlo vrijeme da ozbiljno o tome razmislim. Jer, nakon preko dvadeset godina, po meni, poštenog rada ne da mi se svakih pet mjeseci čekati što će sa mnom, ne mogu više slušati „znaš kaj sam čula, kam te seli...?“ ... ne mogu... niti si to želim, a bome ni zbog zdravstvenih razloga ne smijem dopustiti.. Ono što me je uvijek držalo, bile su moje cure, bila je ta ekipa koju bi mi bilo teško ostaviti i opet, u nekoj novoj sredini stvarati nove odnose...no, kada je danas i „mama“, konačno, pukla i izrecitirala mi svoju čitabu shvatio sam... vrijeme je za promjene...moje promjene! Teško mogu pratiti nečije frustracije, nečija ispucavanja, a nekako si i mislim..da li mi to uopće i treba... dosta mi je više izigravati šibu, batinu, kadrovskog analitičara a bome i egzekutora, nekako sve si mislim... guzda, možda, možda još ovo i odradim, ali nisam siguran da li me više ičim možete motivirati da to ponovim...motiv je odavno izgubljen ostalo je još samo ono poštenje koje nosim u sebi, ali, pitam se, sada sve češće, ne bi li mi bilo bolje bez njega? Kako bilo, cijeli sam dan vrtio u glavi filmić svog ranča i nekako prebrodio prvi, očito u nizu, paklenih dana koji slijede (bez obzira na vremenske pogode i nepogode)

- 19:30 - Komentari (19) - Isprintaj - #