smotani
petak, 29.05.2009.
ode godišnji...:)
Finila je i ova... prošlogodišnji godišnji uspješno potrošen, obavljene sve, ( pa i više od zacrtanih ) pretrage, utvrđeno činjenično stanje i, evo, vikend se tiho primakao a ja polako spremam svoj ruksakić, uzimam klopu i spremam se na raj u prirodi. Nekako, malo me iscrpio ovaj tjedan, ali sad ću barem znati da mi nije propao ni dan godišnjega.  Izricanje presude je slijedeći tjedan kada se prikupe svi dokazi i izjave svjedoka a ja, ja ću se pripremiti, saslušati je – ma već sam spreman jer sam ovih dna korak po korak živio s njom – preostaje samo donijeti neke odluke (mislim da sam ih već donio...pomalo meštre..) malo promijeniti neke navike, uvesti neke nove i znam, znam da će mi reć da trebam prestati pušiti...no, pomalo... Naravno da se meni uvijek moraju dogoditi neke zanimljivosti. Prije nekoliko dana u kasliću sam naišao na kovertu naslovljenu na oca... prvo sam se iznenadio, a onda shvatio da se „nasljednica“ nije ovaj put usudila na vrata nakon prošlog ( baš me zanima kakvog) pogleda.  Kako je drugi krug za glasanje pred nama pomislio sam...opet isto... prekjučer sam, onako, bez veze, otvorio to pismo i imao što vidjeti – opomena za DZO za dug... pokrenut će se tužba... zastao sam, sjetio sam se da sam frendu uvalio zdravstvene iskaznice – kako je njemu to usput... i, jučer, nadobudno nazovem na broj koji je naveden.....gospođa je bila decidirana „morate odjaviti oca..:“ pokušavam joj objasniti da su knjižice vraćene, da sam ja svoje obavio.. no, neumoljiva je... „vi ste morali i sa mirovinskog ga odjaviti!“ začu se glas sa druge strane.. e tu sam te čekao.. kažem gospođi da je isplata mirovine odmah zaustavljena (začudo, jer nakon majčine smrti i moje odjave..još je stizala) da čak nisu ni isplatili za dio mjeseca koji je bio živ..kad uskače teta..“morate podnijeti zahtjev..“ pa dobro, kažem ja, ali ako ste prestali mirovinu isplaćivati onda valjda znate i zašto?..a ona meni.. mi nemamo veze sa mirovinskim... ma meni više ništa nije jasno... zaustaviti isplatu mirovine ste znali, znali ste neisplatiti i oko dvije tisuće kuna za dio mjeseca koji je bio živ, znate poslati opomenu za mjesece koje ne postoji...ma dajte mi malo to pojasnite...a teta, ni pet ni šest...mi nemamo veze s njima, odjavite to hitno, u protivnom ćemo pokrenuti tužbu..ma super, evo gospođo, odmah ću vam dati njegovu novu adresu....Mirogoj, Polje..... a točka na I bila je kada sam pitao za radno vrijeme...od 8 do 16 ...super, mogu li vam faksom poslati smrtovnicu..ne znam, nazovite u područni ured...pa ja na vjerujem, pa ako na poslu velim da moram izaći zbog odjave oca mislit će stvarno da sam prošvikao... pa do kada će me njegove sjene pratiti....ostavljam to za drugi tjedan.... Jutros sam skoknuo do placa, pokupovao neke povrtlarske kulture kao krumpir, malo mrkvice ( moja još raste ), uzeo sam još nekoliko flanci patliđana.. mislim da bi mi mogli zatrebati, naravno da sam, njuškajući po začinima, vidio neku biljkicu koja ima miris vegete... zove se (ako sam i to zapametio) sa lj.., može se dodavati svježa, sušena..a doista ima predivan miris (koliko meni moj njuh to kaže)..a , nadam se i okus; pripremio svoje tikvice koje su lijepo napredovale ovaj tjedan, i kao da jedva čekaju da se u onom prostranstvu pridruže, sad već mislim, i po kojoj tikvici.... ali, nije to baš tako jednostavno bilo... Parkiravši se na placu, krenuo sam kupiti parkirnu kartu – i u te pola minute već je bila ceduljica Zagreb parkinga... prvo mi je tlak skočio na 200, onda sam dozivao mladog gospodina bijesan ko ris....  prišavši autu, našao sam svoju „kaznu“ ...  E pa, dragi moj sadašnji, budući, bivši ili kakav već sve ne Gradonačelniče ja ne bum od svog dobitka na lotu ni centa za ovo dao . hihi..još nije uveden porez na dobitke od igara na sreću ...  Na povratku prema autu učinilo mi se da čujem poznati glas...okrenuo sam se..bio je to gospodin Kregar u nekoj žustroj razmjeni misli sa jednom prodavačicom jagoda. Eto, dok gosp. Kregar obilazi puk, gosp. Bandić vjerojatno radi svoj posao..i, Gradonačelniče..ako i ne budete prošli u drugom krugu, zajedno ćemo trčati po nasipu ( vidim vi redovito trenirate) grada kojeg toliko volite.... i ja ga volim, ali ne volim trčati, ali, polako ćemo mi...ja ću od vas učiti trčati, a možda i vi koju pametnu od mene čujete...možda kažem....  I ovaj će vikend biti skraćen... čeka me drugi krug glasanja, a bome i priprema za posao. Na ranču, od planova, jedino mislim završiti onu ljivadicu i, ako vrijeme dozvoli, počet špricati protiv korova – kako mi je to dosadno... oduzima vrijeme a ništa ne vidiš...hm, nadam se da ni poslije neću vidjeti ambroziju i slične travne delikatese.... Vrtu ću posvetiti malo pažnje – moram malo oko mahuna, nakoliti ih iliti podboltati, malo zaliti..i pri tom se nadam da je palo malo kiše i napunilo mi cisterne..... sve u svemu, nadam se malo smireniji dani – ma nisam se ja umorio ovih dana, samo malo me iscrpilo to stalno šetkanje....  Na sutrašnji dan, jedno smo vrijeme slavili Dan Državnosti..danas, danas je to Dan Branitelja.. .ma koji god Dan bio ovaj sam spot posvetio svim svojim prijateljima s kojima sam dijelio cigarete, s kojima sam u rovovima pričao i maštao o budućnosti, koji su me trpili kada sam prekinuo vezu obojenu političkim konotacijama, s kojima sam se znao i razveseliti kad god bi nam se ukazala prilika, ali i s kojima sam slušao tutnjavu granata, bojao se svakog ispaljenog metka misleći, da li je taj moj?...ali posvećujem ga i onima koji danas više nisu sa nama... njima posebno... Mi smo imali sreću i vratili se... iako, ponekad se pitam... da li je to bila sreća? No, kako bilo... prijatelji, često mislim na vas! Ja, ja neću imati prilike svome sinu ispričati neke stvari, ali moji prijatelji hoće... i, nisam sretan kad vidim kako se, danas, omalovažava sve ono što se postiglo, kako se kockamo sa svojom zemljom, kako ne cijenimo i ne volimo što imamo... a imamo najljepšu zemlju, najljepše more, planine, jezera, slapove..... imamo i ljude koji su sposobni sve to očuvati i napraviti i bolje...no, oni i dalje, samozatajno rade...politika, ovakva kakva je kod nas očito ih ne zanima.... i uzdam se baš u te naše vrijedne i radišne ljude, u našu pamet – koja ipak nije popila svu mudrost svijeta, u razum..i bolje sutra.....  Hvala netu na kojem sam pronašao veći dio slika za spot, ali, hvala i Carli, mom prijatelju i meni na ostalim slikama....... A vama i sebi ugodan vikend (bez puno komaraca) |
- 12:05 - Komentari (24) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
O blogu
Kada sam se prestao okretati Koraci su postali laki... Nisam prestao misliti... Niti želim zaboraviti.... Samo.... želim živjeti.... Neka niko ne dira u naš mali dio svemira....   kavu/e molim:) Vas je bilo... Od drage Mirjam... Kada Vas neko podari svojim strpljivo prikupljanim raznim dijelovima jedne cjeline, kada u njemu probudite želju da umjesto u svom domu ovdje ostavi svoj trag začinjen tim predivnim snažnim mislima ali i nečim iskreno toplim, ljudskim, prijateljskim... kada Vam uz taj komentar još doda „... prisjetih se i potražih nešto....što sam spremala za post........i nisam stigla.... a, evo, neka je tu.....kod dragog odmotanoga smote.....našega Kikija.....;-)“- tada Vam je srce, ma koliko „bolesno“ veliko da primi svu tu prijateljsku ljubav....a opet... tako malo i neiskusno da istom snagom to širi dalje... tada, možda postajem „nemoćan“ ali...postajem i odlučan..... slijedit ću draga Mirjam, i ne samo ove, tvoje predivne misli, citate koje tako brižno prikupljaš i podsjećaš nas na njih – kao i na ovaj na koji sam gotovo zaboravio a kojeg iskreno želim živjeti, biti dio tog predivnog zapisa..... Otvoren si za sreću svoje obitelji, za sreću svojih znanaca i prijatelja. Oni trebaju tebe, tvoju dobrotu, tvoj osmijeh, tvoje srce. Ako si sebičnjak i misliš jedino na sebe, zapravo si suvišan i samo na teret drugima, a možda i sebi samomu. Nemoguće je da sebičnjak bude sretan. /Phil Bosmans/ /hvala Mirjam/ Khevenhiller (mojoj majci) Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo. pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu. Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo, kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo. Tak i vezda bude da nekak ne bude, kakti biti bude bilo da bi biti bilo. Ar nigdar ni bilo da ni nišće bilo, pak nigdar ni ne bu da niščega ne bu. kak je tak je, tak je navek bilo, kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu! Kajti nemre biti i nemre se zgoditi, da kmet ne bi trebal na tlaku hoditi. Nigdar još ni bilo, pak nigdar nemre biti, da kmet neje moral na vojščinu iti. Kajgod kadgod bilo, opet je tak bilo, kak je bilo, tak je i tak bude bilo. Kak je navek bilo, navek tak mora biti, da muž mora iti festunge graditi, bedeme kopati i morta nositi, z repom podvinutim kakti kusa biti. Kmet nezna zakaj tak baš mora biti da su kmeti gladni, a tabornjiki siti. Ar nigdar ni tak bilo da ni nam tak bilo, pak nigdar ni ne bu da kmet gladen ne bu, kajti nigdar ne bu na zemlji ni na nebu, pri koncu pak Turčin potukel nas se bu. A kmetu je se jeno jel krepa totu, tam il v katedrale v Zagrebu, gde drugog spomenka na grebu mu ne bu neg pesji brabonjek na bogečkem grebu. ( Miroslav Krleža ) ..... i... meni..... |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||