smotani

utorak, 14.04.2009.

Produženi vikend :)

Ukratko, buran produženi vikend sa kumicom... U petak smo, ipak, radili kraće, tako da smo na viksu stigli dosta rano. Raspakirali smo se i odmah stavili kuhati šunkicu – ne do kraja jer ćemo je u subotu peći u kruhu. Dok se ona kuhala, mi smo obišli ranč, provjerili sve cvjetiće, sve „krtičave“ rupe (kako ih je moja kumica nazvala)... Od šetnje i aktivnosti smo malo i ogladnili – ja doduše još ništa nisam jeo a mali Robinzon je opet ogladnio... nismo puno kemijali – panirani oslići i krumpir salata bili su nam slasna klopa. Nakon večere još smo malo pričali u krevetu i malena je zaspala, a ja sam se spustio pripremiti još neke stvarčice. U subotu sam, dok nisam imao malo „smetalo“ pored sebe, složio pletenice i stavio ih peć. Taman dok sam sjeo zapaliti i popiti kavicu začuo se glas malog Zombija „ Kume, kad će pizza?“ Brzo smo se dogovorili da će nešto drugo gablati, a pizzu ćemo kasnije, kad smotamo šunku u tijesto i stavimo peći. Kad smo, konačno, završili brašnaste radove, krenuli smo u zanimaciju s jajima. Iako, mio mirisi pletenice, šunkice, pa i pizze omamili su me i bi mi već dosta kuhinje... no, nove aktivnosti su bile na pomolu. Neka smo jaja pofarbali u luku, neka u raznim bojama, neke smo boje miješali, a neka jaja je kumica vješto svojim prstićima oslikavala. Umočila je šape u boje i osmišljavala neke kreacije. Nasmijao sam se do suza, koja su to objašnjenja „slika“ bila – neponovljivo! Pofarbali smo 60 jaja što je, po mojoj procjeni, trebalo biti dovoljno sa svu njenu rodbinu, prijatelje i znance, i naravno, možda i koje pojedemo. Uz zabavu s jajima igrali smo badminton, malo nogomet, a malo se kumica ljuljala na ljuljački, i večer smo dočekali vidno umorni. Uz lijepo vrijeme koje nas je pratilo i u kojem smo uživali, dobili smo i malu bojicu u licu. Pospremili smo kuhinju, svečano uredili stol sa cvijećem koje smo nabrali na ranču, košaricom s jajima i malenim zekom i pilićima.... Nakon tuširanja sjeli smo gledati Zvijezde pjevaju, uz koje smo se mi i napjevali i naplesali... a prekinuli su nas kumovi koji su (konačno) stigli. Malena je, puna priče zaspala kumi u naručju pa ju je premjestila u krevet. No, usred noći, čuo sam kako neko tabana po štengama i uskoro se kumica pojavila na vratima sa svojom bebom i medekom i onako pospana prozborila „Zašto me nisi poveo sa sobom?“ i, ne čekavši odgovor, uskočila u krevet, na „svoju“ polovicu, između nas smjestila svoje mališane i rekla „laku noć kume, pokri ih.....“ Naravno da su kumovi ujutro prvo doživjeli šok jer nema djeteta...a i oni imaju tvrd san.... Došavši u selo na misu malena je bila toliko uzbuđena da sam se morao nasmijati. Prvi je puta na „seoskoj“ misi i bila je sva važna sa košaricom u rukama. Prišao nam je Kapelan i, iznenađen što i mene ( konačno) vidi, uz čestitke, obratio se „mladoj dami“.. Dakle, od njene sramežljivosti ja sam ostao zatečen, ali, ubrzo se oslobodila toliko da je rekla Kapelanu „Znate, ja sam kuma natjerala da dođe, on nije htio..ali, ja znam da se na Uskrs treba na misu......“ dakle, koliko ta mala može pričati.. Uz zahvalnost što je tako dobro djelovala na mene dobila je i malog čokoladnog zeku, kojeg, svi klinci dobe na misi. Kako je bila ponosna! A pogled Kapelana i kumova bio je pun ljubavi, ali, mislim i iznenađenja što sam (ipak) bio na misi, na koju, iskreno, već nekoliko godina nisam išao... Otišao sam ja u crkvu...sam sa svojim mislima, ali ... misa... posljednja Uskrsna je bila kada smo svi bili zajedno.... davno – doista davno......Ove sam godine, posvetio ne samo misli, nego i molitve jednoj dragoj osobi, ali i sebi.... za snagu i volju da izdržim u svom cilju – ne znam jesam li na tome putu...ali, još nisam odustao, a i to je napredak. Nakon mise popričali smo još malo sa mještanima, isčestitali si Uskrs, i lagano, sa košaricom, krenuli kući na doručak. Koje ludilo od iščekivanja... a koje tek hvaljenje kako je ona pomogla mi da umotam šunku u tijesto...dakle, sve u svemu sve je ispalo izvrsno ... i sam sam bio iznenađen kako je kruh fin, a tek pletenica - mmmm....... mali termit je pojeo četiri jaja... samo smo se bojali da je poslije buša ne boli od toliko luka, rotkvice, a bome i šunke.....ali, zdravo je to dijete. Kolača nije nedostajalo.. Kuma je donijela nekoliko vrsta kolača, ali kao da su hlapili na predivnom suncu koje je žarilo cijeli dan. Poslije podne smo zapalili vatricu i pripremili Janka za peku. Dakle, koliko god sam mislio da ipak neću uspjeti sve ugurati – smotao sam nekako.. dok se Janko migoljio pod pekom mi smo se loptali i uživali u predivnom danu. Kratke hlače, majice kratkih rukava – doista je bilo toplo i ugodno. Povremeno smo odmor potražili pod suncobranom na ležaljci, a povremeno igrajući se lovice. Kumica je već padala s nogu, ali.. nema odmora. Sve nas je iscijedila do besvijesti uživajući što smo, konačno, na okupu . Nakon kasnog ručka ili rane večere, bacili smo partiju Čovječe ne ljuti se... i naravno, naljutili kumicu... ajme, ta ne zna gubiti... a ja, ja uživam pojesti ju, uživam kad se ljuti, kad se „svađa“, kad mi prigovara „zašto nisi mamu pojeo?“ No, pomirili smo se brzo, i krenula je na spavanac – naravno, ona će s kumom... Mi, odrasli, još smo malo proćakulali i krenuli u krpe. Nakon cjelodnevnog muvinga ulazak u krevet izgledao mi je kao ulazak u bestežinsko stanje... .koji raj za tijelo... ali, ne za dugo – s jedne strane me klepila beba (ili ja nju ?), a malo kasnije je medo poletio zrakom i pogodio me ravno u tintaru - kumica ga je izbacila iz svog zagrljaja.... zanimljiva noć.... Ujutro smo, nakon kavice, polako počeli spremati stvari.. a to, to je potrajalo... dok smo posložili „ostatke“ klope izgledalo je da nećemo skoro krenuti – no, ipak, oko pola dva smo krenuli. Zajedno smo otišli Sanjinim roditeljima – ipak je to i njihovo kumče na neki način . Naravno da nas je ručak čekao, naravno da je punica opet prigovarala “kako izgledam“, koliko sam oslabio, naravno da sam je i opet uvjeravao da je sve OK, da se baš dobro osjećam...ali, badave ... Oduševila se pisanicama male umjetnice i naravno, rasplakala... tako da smo, zadržali se malo dulje od planiranog .. I, naravno, spomenula mi je da ju je "Nasljednica" zvala i pitala što je sa mnom, jer danima me zove – ne javljam se, šalje poruke – ne odgovaram, a „tužila“ me kako joj ni čestitku za Uskrs nisam uzvratio... ma, dođe mi da ju nazovem i da kažem da ženu pustim na miru, ali, dobio sam zabranu od punice – jer, očito je, to baš i želi.... No, kako bilo da bilo, ja sam baterije napunio..... malo se oporavio od prošlog šoka i sada, nadam se spreman ulazim u ovaj tjedan – tjedan u kojem ću, nadam se, zauvijek raščistiti sa još nekim stvarima koje želim zaboraviti, bez sjećanja i gorkog okusa želim, mirne i čiste savjesti, krenuti dalje.... Sve u svemu, lijep produženi vikend, ispunjen smijehom ali i sjećanjima... koja, kao da postaju miran dio moje svakodnevice...... Nadam se dragi moji da ste i Vi proveli lijep vikend sa svojim najmilijima i da ste, kao i ja, uživali u lijepom vremenu sa svojim najmilijima... I naravno, malo mojih foto zapisa ovih dana....

- 03:09 - Komentari (28) - Isprintaj - #