smotani
srijeda, 01.04.2009.
travanjnjnj
|
Današnji dan pamtit ću...dugo! Došavši na posao primio sam se «jutarnje» hiće i napravio neke zahvate kako bi drugi mogli «nastaviti niz». Cure su mi od jutra bile nešto vesele i razdragane. Pomislio sam, evo još jednog ludog dana. Na gmailu sam čitao jedno drago pismo i već u glavi razrađivao akcijski plan ostvarenja nekih namjera - i u tim mislima pogledao sam novoprispjeli mail – hm—sadržaj istog polako mi je navlačio mrenu na oči.... postajao sam crven, blijed  ...a onda....Aprililililili Smoto ....  uf... iako sam u jutarnjom razgovoru upozoren na Dan šale...ipak sam popio... e Smoto, Smoto... i, mislio sam da je za danas gotovo sa šokovima...Otišao sam na kavu , nakon koje počinju nove zavrzlame....Udubio sam se u neke tablice i zove tajnica - guzda te treba... Glas nije odavao neku opuštenost a obzirom da moram danas napraviti analizu za prošli mjesec – malo sam se zamislio...  «Pa dobro Smoto... ti ne bi rekao novosti?» Prekinuo me njegov glas iz razmišljanja... šutio sam jer nisam znao o kojim novostima govori.. uslijedio je nastavak... «ne bi se ni pohvalio? Ja moram iz novina saznati vijesti? Mogao si reći da mi radiš iza leđa, da svoje znanje nesebično dijeliš...» Ne, nisam znao što bi rekao jer pojma nisam imao i čemu on to..... Bio je ozbiljan, jako ozbiljan... a ja, ja sam počeo mucati, počeo sam zapinjati u praznim riječima. Nisam znao što bi rekao jer pojma nisam imao o čemu se radi. Cure su me pogledavale i kao s upitnikom iznad glave čekale neku moju reakciju – a nje, nje nije bilo..... Konačno je, vrlo odlučno rekao...»Sad se praviš da nemaš pojma? Pa ti bi morao znati da mi imamo službu koja prati dnevnu štampu.....» glas se gubio.... valjda mi je tlak skočio na 200 nisam imao pojma o čemu se radi, a još manje što bi mu rekao... kao da me iz sna prekinuo glas..:»OK, praviš se bedast . dobro, poslat ću ti na mail da ti osvježi pamćenje....» Ubrzo je došao mail koji me vodio na neki članak...kliknuo sam na link i s nestrpljenjem čitao... Dakle, u onom šoku, niti sam primijetio da su to vijesti iz Srbije, niti sam primijetio sve nelogičnosti teksta... samo sam vidio svoje ime i prezime i roleta mi je pala...Što je ovo? Kakva je ovo idiotarija?...On je čekao s druge strane moj komentar... a ja, ja nisam imao pojma što reći. Tek kad sam počeo nešto sebi u bradu mrmljati cure su prasnule u smijeh.... kako su one prasnule, tako se urlik čuo i iz sobe do....... imam osjećaj da su svi čekali da nešto prozborim da otpuste kočnice.... a tada, tada sam čuo i njegov (mislim da je to prvi puta da sam čuo) duboki, i kako je nepoznat, čini mi se od srca, ha ha ha... joj... .nisam znao da li bi urlao, smijao se...ili... pucao od bijesa – no, naravno, prasnuo sam u smijeh...samo, do kraja radnog vremena nisam uspio otkriti koja je to moja «darovita cura» smislila.... sve su mi sumnjive, sve su obilježene.... i, iskreno, iznenadio sam se kako je guzda to prihvatio...no, i tu sam u dilemi.... da li je i on prvo popio pa prihvatio ili.... ali, nije ni bitno..ove su godine dali si oduška na meni... inače, ja sam bio taj koji je radio gluposti njima, ali kako sam ove godine u nekom svom filmu mislio sam ih pustiti na miru...greška! No , i to je samo dokaz da se malo opuštamo i ponovno vračamo u «onaj» ritam....samo, opet mi nije jasno...kako se guzda pojavio u toj priči?? Ma, baš me briga.... ako je to bila cijena da čujem kako zvuči kad se smije od srca spreman sam još koju žrtvu podnijet!  I da... nekako me jedan mail danas podsjetio na moju nedavnu kaznu.... doduše ne radi se o razgovoru mobitelom, ali, možda da provjerim ima li tu koje rupe...... Poštovani Sude! Dana 02.03.2009. godine sam stvarno kraj ceste zamijetio neki okrugli znak sa crvenim obrubom u kome je na bijeloj podlozi stajao broj sedamdeset, ali pokraj tih brojeva nije stajala nikakva oznaka koja oznčava mjernu jedinicu na sto se taj broj odnosi. Kako i sami znate Hrvatski sabor je Ukazom o proglašenju Zakona o mjernim jedinicama od 10. lipnja 1993. godine (NN 58/93) proglasio da su mjerne jedinice određene na temelju međunarodnih ugovora koji obvezuju Republiku Hrvatsku i da su u RH zakonite mjerne jedinice SI sustava. U toj uredbi pise da je mjera za duljinu metar, a mjera za vrijeme je sekunda. Izvedenica za brzinu je jedinica duljine kroz vrijeme. Ne mogu si zamisliti da djelatnici Ministarstva unutarnjih poslova krše jedan od temeljnih Zakona u RH. Dakle, ako kod znaka nije napisana mjerna jedinica za pretpostaviti je da se radi o mjeri koju je RH međunarodno prihvatila i Zakonom ozakonila. Tako sam ja, cijenjeni sude, pretpostavio da se radi o 70 m/s, odnosno nešto vise od 250 km/h. Kako sam ja vozio samo 180 km/h sto je daleko ispod dozvoljenih 70 m/s (252 km/h) molim da mi se vrati vozčka dozvola koju su mi revnosni prometni policajci bespravno oduzeli! I, kao što ste vidjeli, Teuta mi je javila žalosnu vijest.... da se , draga mi, Santeica potrgala.... Na moj upit da se ne radi o prvoaprilskoj šali... odgovorila je negativno..... Santeice, nadam se , ipak, da sam OPET popio prvoaprilsku šalu..... jer, rađe to nego tvoj lom... no, ipak, nekako vjerujem Teuti, ipak je to ozbiljna žena... pa ti želim brzi oporavak!!! i, malo da te nasmijem u ovom bolnim trenucima.... ali, se nadam da pad nije sličio ovima..... velika pusa za brzo ozdravljenje! |
- 18:04 - Komentari (22) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
O blogu
Kada sam se prestao okretati Koraci su postali laki... Nisam prestao misliti... Niti želim zaboraviti.... Samo.... želim živjeti.... Neka niko ne dira u naš mali dio svemira....   kavu/e molim:) Vas je bilo... Od drage Mirjam... Kada Vas neko podari svojim strpljivo prikupljanim raznim dijelovima jedne cjeline, kada u njemu probudite želju da umjesto u svom domu ovdje ostavi svoj trag začinjen tim predivnim snažnim mislima ali i nečim iskreno toplim, ljudskim, prijateljskim... kada Vam uz taj komentar još doda „... prisjetih se i potražih nešto....što sam spremala za post........i nisam stigla.... a, evo, neka je tu.....kod dragog odmotanoga smote.....našega Kikija.....;-)“- tada Vam je srce, ma koliko „bolesno“ veliko da primi svu tu prijateljsku ljubav....a opet... tako malo i neiskusno da istom snagom to širi dalje... tada, možda postajem „nemoćan“ ali...postajem i odlučan..... slijedit ću draga Mirjam, i ne samo ove, tvoje predivne misli, citate koje tako brižno prikupljaš i podsjećaš nas na njih – kao i na ovaj na koji sam gotovo zaboravio a kojeg iskreno želim živjeti, biti dio tog predivnog zapisa..... Otvoren si za sreću svoje obitelji, za sreću svojih znanaca i prijatelja. Oni trebaju tebe, tvoju dobrotu, tvoj osmijeh, tvoje srce. Ako si sebičnjak i misliš jedino na sebe, zapravo si suvišan i samo na teret drugima, a možda i sebi samomu. Nemoguće je da sebičnjak bude sretan. /Phil Bosmans/ /hvala Mirjam/ Khevenhiller (mojoj majci) Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo. pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu. Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo, kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo. Tak i vezda bude da nekak ne bude, kakti biti bude bilo da bi biti bilo. Ar nigdar ni bilo da ni nišće bilo, pak nigdar ni ne bu da niščega ne bu. kak je tak je, tak je navek bilo, kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu! Kajti nemre biti i nemre se zgoditi, da kmet ne bi trebal na tlaku hoditi. Nigdar još ni bilo, pak nigdar nemre biti, da kmet neje moral na vojščinu iti. Kajgod kadgod bilo, opet je tak bilo, kak je bilo, tak je i tak bude bilo. Kak je navek bilo, navek tak mora biti, da muž mora iti festunge graditi, bedeme kopati i morta nositi, z repom podvinutim kakti kusa biti. Kmet nezna zakaj tak baš mora biti da su kmeti gladni, a tabornjiki siti. Ar nigdar ni tak bilo da ni nam tak bilo, pak nigdar ni ne bu da kmet gladen ne bu, kajti nigdar ne bu na zemlji ni na nebu, pri koncu pak Turčin potukel nas se bu. A kmetu je se jeno jel krepa totu, tam il v katedrale v Zagrebu, gde drugog spomenka na grebu mu ne bu neg pesji brabonjek na bogečkem grebu. ( Miroslav Krleža ) ..... i... meni..... |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||