smotani

nedjelja, 22.03.2009.

Proljetni vikend :)

Prošao je ovaj, prvi proljetni, vikend. Dakle, sijećam se ja snijega i u svibnju, ali, da me je ovaj iznenadio – e je! U petak je već u Zgb vrijeme najavljivalo neke „neuralgične“ promjene. Leđa su me počela „štrecati“ – ko Jeremiju hehe..ali, ipak nisam očekivao ovo što slijedi. Uputio sam se prema viksi, nakon izlaska iz grada po koja kap kiše najavila je „moguće padaline“, vjetar je puhao mahom na takve udare da me zanosio na cesti – ma dobro, jesam ja smršavio, ali je auto malo otežao – no, ništa nije pomoglo da ostanemo stabilni – prošetali smo se koji put ko pravi „veselići“. Uf, samo zamišljam kako je bilo u Dalmaciji – no, vidim, sve su mi drage Dalmatinke i Dalmatinci na broju, što će reć – nije ih otpuhalo... I, kako sam se sve više bližio viksi tako je vrijeme bivalo sve nestašnije....a ne samo vrijeme, i ja – ali iz drugih razloga... I taman dok sam iskrcao stvari, pripalio peć (centralno sam već nafrljio na maksimum) uzeo kolu i zapalio jednu...sjednem, pogledam kroz vrata od terase...a ono......... Mislim, odmah sam bio svjestan da planovi za subotu dolaze u pitanje... I dok sam obilazio svoj ranč i bacio „noćni“ pogled na njega, smišljao sam što ću pametno u subotu raditi a da mi baš ne „propadne“ dan. Ma, ne može on propasti – čim sam u prirodi, u „divljini“ sa svojim biljkama...sve je nekako opuštajuće, mirno – no, ipak, volio bi nešto i korisno napraviti kad sam već tu. Odlučio sam pričekati jutro i odlučiti..... Jutarnja šetnja dala je zaključiti.... vjetar pići ko lud, sve je bilo pod snijegom, a hladno je za poludit... odluka je pala – ništa od rezanja voćke, neka još malo poživi a ja se bacam na „unutarnje“ radove. Primio sam se čišćenja friza i kuhinjskih elemenata – više iz radoznalosti što se u njima nalazi, nego iz potrebe za nekom generalkom. Hm, malo sam se iznenadio da još imam pečenog povrća – mislio sam da ako sam doma sve potrošio da tek tu nema niti traga tom omiljenom mi jelu....dobro je ponekad malo „dubinski“ prošnjofkati Popodne sam malo opet zabavljao se aparatom i čeprkajući po mojem cvijetnjaku... morao sam provjeriti da li su vjetar i snijeg napravili kakve nepodopštine...ali, čini se sve je pod kontrolom. Narcise i tulipani će, izgleda, čim malo zatopli ugledati svijetlodana, neki su se pupovi počeli i otvarati, a ruže, pa čak i one koje sam jesenas posadio.... pupaju hihi... i kad vidim taj život u prirodi sav se zanesenem...a kada me prekine fazazananje fazana...joooj.... kako mi je samo proletio iznad glave... i jurcao sam ga po ranču ne bi li ga sliknuo, a ono, ja klik a on zbris – koje je to naganjanje bilo sve do trenutka dok nisam stao na trulu jabuku i proklizao livadom – uf kako mi se trtica naljutila.... Poslije malog oporavka, malo sam napilio drva, a pri cijepanju sam se tak sočno opalio u koljeno da i danas vidim zvijezdano nebo... ima li nešto da napravim bez popratnih pojava? A ne, to onda ne bi bio ja..... i tako, dok se kost žali i cvili od bolova, dok leđa malo njurgaju jer su opet dobila umjesto gimnastike pojačano opterećenje, ja pomalo napunjen svime osjećam lagani, ugodni, umor . . . Pred večer sam se zavukao u kuću bez namjere više izlaziti jer sam se nakon male šetnje smrznou ko pingvin... (on se smrzava? Hehe), spremio sam si klopu i taman pjevao sa zvijezdama i papao.. koja uživancija... iskreno, moje je mišljenje da su trebali ispasti Katja i Đani – ali, ko sam ja da im sudim? Ja, ja bi vjerojatno ispao u prednatjecanju hihi Danas je osvanuo predivan dan – i uz malu šetnju samo sam na breskvi otpilio grane koje me uvijek dočekaju u glavu kad prolazim, a sada me, za "oproštaj" opalila grana koju sam otpilio.. opet obišao svoje biljčice, i opet se iznova čudio jorgovanu (e sad, ako ga skužite u ovim slikama bit će umjeće hihi) i provjerio, nije li koja biljka izašla na dijelu koji pokušavam „oplemeniti“ – ali, pa tek sam posijao, koji sam ja nestrpljivko........ I sada, u nedjeljnom popodnevu, malo sam uživao u slikicama, malo i nešto poprčkao, spremio krš i lom kojeg sam u petak ostavio, ali, i danas dopunio... i, polako.... u novi tjedan.... Prvi proljeni tjedan, nadam se sve topliji....... I, mojoj „Partnerici“... sa zakašnjenjem, ali od srca...... SRETAN ROĐENDAN! Draga moja, život je, a to i sama znaš, pun trnja ali i lijepih dana... i nekako, sve me podsjetilo na ovu pjesmu Arsena........ i želim Ti još puno, puno SRETNIH dana...a bit će ih...polako.... i ja ih, po malo, „knjižim“ , a siguran sam i ti ćeš početi isto...

- 19:26 - Komentari (29) - Isprintaj - #