smotani007@gmail.com


Uranova pikula
oprostit ćeš mi
sam sebi neću
ne plaši se
molim te
nemoj me se plašiti


Pahuljica
U visine k tebi, do zvijezda ću ići
k ostavljenima dolje anđeo će sići
Zajedno ćemo dragi vinut se do zvijezda
za voljene svijat neka nova gnijezda



















smotani

petak, 30.01.2009.

DAN POTPORE DREAM_MAKER I ČISTOJ I POŠTENOJ BLOGOSFERI!!



Dragi moji prijatelji, Photobucket

Možete li vjerovati da sam danas napravio brejk od rukometa???? VJERUJTE!!! Danas, 30. siječnja 2009. post, kao i mnogi drugi blogeri, posvetit ću našoj i mojoj jako dragoj Dream_Maker – R. koju, već jako, jako dugo pratim ( još od svog prošlog bloga) i u čijim sam stihovima ne jedan put nalazio snagu ali i utjehu koja mi je bila toliko potrebna.

Kao uvod, za one koji ne znaju, samo ću Vas, kratko, obavijestiti da je draga Dream , sasvim slučajno otkrila kako jedna „blogerica“ njene pjesme objavljuje na svojem blogu, pod svojim imenom….. Nakon objave tog teksta, kao i velikog truda Dream da i ukaže na neka oteta autorska dijela krenula je lavina podrške, ogorčenja, nevjerice……

U riječima podrške, raznih prijedloga, naša draga Dinaja dala je jedan predivan prijedlog:


„• draga moja prijateljice ovo je uistinu užasno, nečovječno, ne ljudski....uh ne znam kako bih to nazvala...........čista krađa ali.ne može tebi nitko ukrasti tebe i tvoje snove......moj predlog je....hajmo se dogovoriti, hajmo jedan dan svi objaviti na našim blogovima tvoje pjesme pod tvojim imenom, objavit tvoje pjesme koje su nam svima ostale u sjećanju , objaviti vtvoje pjesme TEBI U ČAST i iz zahvalnosti da postojiš i da stvaraš i za nas snove..........sve ukradene pjesme skupiti i objaviti na svim prijateljskim blogovima.razmisli.......i nedaj si krasti snove koje sama sanjaš............:-))) (odmor za umorna srca 27.01.2009. 20:27)“

Kada sam to vidio… čekao sam reakciju Dream…. Nisam dugo čekao……

„Dinajo, mila moja, hvala ti na prekrasnoj gesti kojom mi želiš pokazati
kako si na mojoj strani. Uistinu sam iskreno dirnuta i počašćena time.
Ne želim ispasti bahata i samoživa, no ako želiš, ako
želite i na taj način iskazati potporu meni osobno kao i svakome drugome kome
se slične stvari događaju, imaš, imate moje dopuštenje objaviti na svojim blogovima
koju god poželite moju pjesmu.
Željela bih da odabir bude vaš, "uzmite" onu koja vam se najviše sviđa. Pristup mojoj
arhivi je slobodan, tako da ... ;)))
Evo uzeti ću si tu slobodu i odrediti dan objave - neka bude petak, 30. siječanj.

Još jednom, velika, iskrena zahvala svima, od srca.

Vaša Dream.

R. (Dream_Maker 28.01.2009. 16:43)“


I tako…. Evo i mene u DANU POTPORE DRAGOJ DREAM I ČISTOJ I POŠTENOJ BLOGOSFERI!

Draga Dream, nadam se da ne zamjeraš…dala si odobrenja za jednu pjesmu, ali nisam mogao izdvojiti onu naj…kad mi je svaka, od ove tri, (a ima ih još, o ima) na jedan poseban način obilježila neke dijelove mog života koji kao da su bili u tim tvojim pjesmama.
Redoslijed pjesama nije uopće bitan, prva koju sam odabrao …. koju je, eto, na moju nesreću, već i „blogorica – kopirka“ objavila…ali, koja mi je u trenutku kada sam je davne 2007 pročitao jako, jako puno značila…….



KULA OD SVJETLOSTI (27.10.2008. by Mia - 27.02.2007.by Dream Maker;)

Ja ne utapam Tvoj svijet
u moru mirisnih laži,
ne tražim da budeš ono
što ne možeš biti.
Otvaram vrata svoga srca
ulazeći u odaje Tvojih misli;
u vrtlozima tišine noći
na umornim rukama
donosim Ti nježnost na dar.
Miljama dug korak do sreće
prelazim ne osjećajući bol.
Na obzoru između sna i jave
kula je od snova,
utvrda svjetlosti
ka kojoj Ti si put.
Možeš li vjerovati u ono
što vrijeme Ti oduzima
iako nazivaš ga svojim?
U čudnom svijetu onih
za koje ljubav nije ništa
moje riječi su nečujne.

27.02.2007. U 07:09



Ali, prošetao sam malo i po arhivi drage Dream…i tražio još jednu koja još nije kopirana…. (ili ipak je?) a isto, jako, jako me „zdrmala“ kada sam je pročitao, davne, 2007….


LAKOĆA POSTOJANJA

Kroz san,
ka istini;
korak po korak u susret smiraju;
- u svijet gdje postojim.

Kroz sebe,
ka Tebi;
riječ po riječ grleći tajnu;
- u svijet gdje osjećam.

Kroz Tebe,
ka sebi,
misao po misao gradeći mostove;
- u svijet gdje pripadam.

30.05.2007. u 07:04



A ovu sam pjesmu vidio u trenutku svog nekog „buđenja“… i ima jedna riječ koja me tada jako, jako protresla… i ovu sam pjesmu danima čitao, tražio snagu….za slijedeći korak…


10.04.2008., četvrtak
NEGDJE U MENI


Vjetar sakuplja riječi u beskrajne skute
pa zasjeni me znamenje ritma
još bunovnog i vlažnog
iscrtanog mojim letom
između sjaja i tame.
Čuvam ga
tamo gdje spokoj prestaje
gdje nebo zemlju tek ovlaš dodirne
i ljube se kišne kapi;
između sna i buđenja
u dnu srca gdje tuga se skriva
znam,
pod istim smo nebom
beskonačno sami.

Kad poviju glave suncokreti
sa znakom snijega na čelu
ne moraš ni reći što ti duša ćuti

to pjesma vri na usnama, ponovno pronađena.

10.04.2008. 06:49



Još jednom, hvala Ti draga Dream na ovim, ali i mnogim drugim predivnim pjesmama…………
I, nadam se da će naša podrška dati za razmisliti i Mii ali i svim drugim Miama koje bi se odlučile na ovaj korak…….



U znak moje osobne podrške, od slika objavljenih na blogu drage mi Dream, od kojih su neke i njene – dakle, naglašavam…autor nekih slika je i sama Dream! – i uz dio jedne predivne pjesme opjevane Tošinim glasom dragoj Dream_Maker R. poklanjam ovaj mali uradak…….


- 00:00 - Komentari (33) - Isprintaj - #

< siječanj, 2009 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

O blogu
Kada sam se prestao okretati
Koraci su postali laki...
Nisam prestao misliti...
Niti želim zaboraviti....
Samo.... želim živjeti....





Neka niko ne dira u naš mali dio svemira....

svemir,svemir

 photo kava2.jpg



kavu/e molim:)


Counter
Vas je bilo...













Od drage Mirjam...
Kada Vas neko podari svojim strpljivo prikupljanim raznim dijelovima jedne cjeline, kada u njemu probudite želju da umjesto u svom domu ovdje ostavi svoj trag začinjen tim predivnim snažnim mislima ali i nečim iskreno toplim, ljudskim, prijateljskim... kada Vam uz taj komentar još doda „... prisjetih se i potražih nešto....što sam spremala za post........i nisam stigla.... a, evo, neka je tu.....kod dragog odmotanoga smote.....našega Kikija.....;-)“- tada Vam je srce, ma koliko „bolesno“ veliko da primi svu tu prijateljsku ljubav....a opet... tako malo i neiskusno da istom snagom to širi dalje... tada, možda postajem „nemoćan“ ali...postajem i odlučan..... slijedit ću draga Mirjam, i ne samo ove, tvoje predivne misli, citate koje tako brižno prikupljaš i podsjećaš nas na njih – kao i na ovaj na koji sam gotovo zaboravio a kojeg iskreno želim živjeti, biti dio tog predivnog zapisa.....

Otvoren si za sreću svoje obitelji, za sreću svojih znanaca i prijatelja. Oni trebaju tebe, tvoju dobrotu, tvoj osmijeh, tvoje srce. Ako si sebičnjak i misliš jedino na sebe, zapravo si suvišan i samo na teret drugima, a možda i sebi samomu. Nemoguće je da sebičnjak bude sretan.
/Phil Bosmans/
/hvala Mirjam/



Khevenhiller
(mojoj majci)

Nigdar ni tak bilo
da ni nekak bilo.
pak ni vezda ne bu
da nam nekak ne bu.

Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo,
kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo.

Tak i vezda bude da nekak ne bude,
kakti biti bude bilo da bi biti bilo.

Ar nigdar ni bilo da ni nišće bilo,
pak nigdar ni ne bu da niščega ne bu.

kak je tak je, tak je navek bilo,
kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu!

Kajti nemre biti i nemre se zgoditi,
da kmet ne bi trebal na tlaku hoditi.

Nigdar još ni bilo, pak nigdar nemre biti,
da kmet neje moral na vojščinu iti.

Kajgod kadgod bilo, opet je tak bilo,
kak je bilo, tak je i tak bude bilo.

Kak je navek bilo, navek tak mora biti,
da muž mora iti festunge graditi,

bedeme kopati i morta nositi,
z repom podvinutim kakti kusa biti.

Kmet nezna zakaj tak baš mora biti
da su kmeti gladni, a tabornjiki siti.

Ar nigdar ni tak bilo da ni nam tak bilo,
pak nigdar ni ne bu da kmet gladen ne bu,

kajti nigdar ne bu na zemlji ni na nebu,
pri koncu pak Turčin potukel nas se bu.

A kmetu je se jeno jel krepa totu, tam
il v katedrale v Zagrebu,

gde drugog spomenka na grebu mu ne bu
neg pesji brabonjek na bogečkem grebu.

( Miroslav Krleža )






..... i... meni.....