smotani
nedjelja, 25.01.2009.
Počelo je ....
|
Iako me gđica Celzijus ne pušta iz zagrljaja, po malo postajem imun na nju…učim se nositi je na svojim leđima, koja su, ipak sad vidim, malo ojačala… pa ni Celziji nisu tako teški. Sve u svemu ,malo me zbunjuje ali, još joj nisam dao da se smota… Danas sam morao izaći van, obaviti neke stvarčice. Mislio sam brzo se vratiti kući, no to je bilo nemoguće… Moj brzo uvijek završi sa nekoliko sati..malo ovdje, malo ondje… No, priredio sam sve rekvizite za utorak – malo se ponovio..jer kockice ne mogu biti isprane.. Dakako, tu je i nova kapica, mala truba ali zvoni bolje od stare…uz postojeće rekvizite bit će sasvim dovoljno. Kratki, dugi rukavi…nek se nađe…..  Imao sam i jednu incidentnu situaciju… a ono što sam nakon nje napravio – ni sam ne vjerujem da sam to bio ja. Za dobro jutro, krenem prema autu i vidim da su mi zastavice slomljene… Pomislim da nije možda bio jak vjetar i slomio mi moje zastavice? Tanka je to plastika… Iz razmišljanja me prekinuo susjed koji mi je rekao da mi je klinac.. nekih 12 tak godina, jučer, prolazeći pored auta, namjerno iste strgao…i ne samo meni…sve zastavice, po svim autima… Taj mali je inače odgajan u nekim drugim uvjerenjima i već sam imao jedan okršaj s njegovim ocem prije par godina… isto po nacionalnoj osnovi… iako, ja nisam osoba koja će izazivati, i svi su mi dragi samo ako su prvo i jedino pošteni, ne mogu otrpiti uvrede na račun svoje Domovine od osobe koje je sve što se mogla od nje uzela a ništa, baš ništa joj nije dala…. Čak niti poštovanje! Naravno da sam se razljutio, ali krenuo sam dalje svojim putem jer onako bijesan ne bi ništa pametno napravio. Putem do Konzuma pala mi je na pamet jedna suluda ideja, ali odlučio sam je ostvariti. No, pred Konzumom druga scena.. Dolazim ja na parking, vidim prazno mjesto, stanem.. izlazim iz auta a ono iza mene, neki auto se stvorio niotkuda, zatvorio mi izlaz. Mislim, ma ok..čovjek stao, nekoga čeka.. kad izađe van neki striček i veli.. Majmune jedan šta me nisi vidio da čekam parking!!?? Pogledam ga, onako s nevjericom, pitam ga..Oprostite, a gdje ste vi to čekali i zašto? Ne razumijem… Lavina riječi, prostota koja su iz tih usta izašla van nije za prepričati ali je bit bila da je on tu, di sam ja parkirao, prošao prije pet minuta i čekao.. Pokušavam mu objasniti, kao prvo, da ja nisam vještica da znam da on petnaestak auta niže čeka baš taj parking, pokušavam mu objasniti da je parking mjesto bilo prazno i ne vidim razloga da je čekao.. zašto nije parkirao, i kao treće , pitam ga, da li je to neko dobitno parking mjesto kad baš tu mora parkirati? Naime, praznih mjesta, dok je došao do mene, bilo je tri…… Zaprijetio mi je da do noći se neće maknuti, da neću moći van… Pogledao sam ga, nasmijao se i rekao..baš vam hvala što ste me upozorili pa ću si odmah kupiti pečenog piceka, kruha i kole..ako ogladnim. Krenuo sam prema njemu, a on bris u svoj auto..ne znam, ali mislim da nisam izgledao kao da ću ga udariti..uzeo sam olovku i papir, stao pred njegov auto, zapisivao registraciju… Ajme da ste ga samo tada čuli.. bit je bila..zašto zapisujem broj? Odgovor je bio kratak..ma ako mi bude nešto na autu, dok se vratim… vi ste mi prva rezerva… dakle, nisam još olovku pospremio tip je već nagazio po gasu i otišao… Nasmijavši se, krenuo sam u svoju nabavku. Uz sve potrepštine, kupio sam i dvije zastavice koju sam stavio na poseban račun…13,98 Kn. Ne, ne radi se o tih 14 kuna..radi se o principu i ponosu…Kad sam sve obavio i konačno došao doma, sa već postavljenim novim zastavicama, prvo sam svratio do tog ponosnog oca. Otvorio mi je vrata, vidno iznenađen mojim posjetom. Ukratko sam mu objasnio koje su me vode donijele, pružio mu račun, iznenađeno i s podsmjehom me pogledao, ali sam mu..najmirnije što sam mogao objasnio---Nije meni do 13,98 Kn ali, dragi susjede, kada vam dvadesetak ljudi dođe sa ovakvim računom, pitat ću vas da li ćete se i onda podsmjehivati… i… ponovi li se to, vjerujte, vidjet ćete i mene opet… I naravno, ne sumnjate, nagovorio sam još neke da isto naprave… Nije stvar u vrijednosti zastavica, iako je i to, ali…danas 14 kuna, sutra 140 kuna……….. Ono što sam tada iz njegovih usta čuo..ne želim ponoviti, ali ipak sam zaključio..ja sam Domovine sin! Eh, to je kad zagorska krv prokola…ja sem za pravicu i se bum vas tužil ! Možda je bilo bolje da sam ostao doma….. Prolazeći Novim Zagrebom vidio sam kako se puni parking na istočnoj strani Velesajma, vidio sam nekoliko ZET ovih autobusa, kako strpljivo čekaju da se popune ljudima koju su tamo parkirali svoje ljubimce, i krenu prema Areni… Uskoro počinje prva naša tekma u Zagrebu … Mađarska…. Na radiju slušam Sonju Šarunić kako poziva nekoga ko zna Mađarski da dojavi prijevod rečenice Preko Mosta Slobode doći ćete do istočnog parkinga Velesajma, otkuda autobusi voze prema Areni… Nasmijao sam se.. Dakle, uvertira počinje.. lijepo je vidjeti zastavice po gradu.. mislim da se stvar zahuktava. Vidio sam i nekoliko grupa navijača kako polako kreću put Arene..lijepo, a tek su dva sata…… osmijeh mi se oteo, osmijeh zadovoljstva…  Domaćinstvo ovog djela prvenstva kojeg ćemo malo posebnije pratiti, preselilo se u Zagreb, gdje igraju uz naše dečke i Mađari, Francuzi, Švedska, Slovačka i J. Koreja Nadam se da neću pogriješiti sa ovom pjesmom..jer nekako, mislim, kako su prethodnih dana sva naša srca bila uprta u Split, kako smo svi disali i uživali sa tim predivnim gradom, sada, dajem si za pravo pomisliti, da smo svi mislima i srcima u Zagrebu..uz naše dečke… |
- 06:17 - Komentari (28) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
O blogu
Kada sam se prestao okretati Koraci su postali laki... Nisam prestao misliti... Niti želim zaboraviti.... Samo.... želim živjeti.... Neka niko ne dira u naš mali dio svemira....   kavu/e molim:) Vas je bilo... Od drage Mirjam... Kada Vas neko podari svojim strpljivo prikupljanim raznim dijelovima jedne cjeline, kada u njemu probudite želju da umjesto u svom domu ovdje ostavi svoj trag začinjen tim predivnim snažnim mislima ali i nečim iskreno toplim, ljudskim, prijateljskim... kada Vam uz taj komentar još doda „... prisjetih se i potražih nešto....što sam spremala za post........i nisam stigla.... a, evo, neka je tu.....kod dragog odmotanoga smote.....našega Kikija.....;-)“- tada Vam je srce, ma koliko „bolesno“ veliko da primi svu tu prijateljsku ljubav....a opet... tako malo i neiskusno da istom snagom to širi dalje... tada, možda postajem „nemoćan“ ali...postajem i odlučan..... slijedit ću draga Mirjam, i ne samo ove, tvoje predivne misli, citate koje tako brižno prikupljaš i podsjećaš nas na njih – kao i na ovaj na koji sam gotovo zaboravio a kojeg iskreno želim živjeti, biti dio tog predivnog zapisa..... Otvoren si za sreću svoje obitelji, za sreću svojih znanaca i prijatelja. Oni trebaju tebe, tvoju dobrotu, tvoj osmijeh, tvoje srce. Ako si sebičnjak i misliš jedino na sebe, zapravo si suvišan i samo na teret drugima, a možda i sebi samomu. Nemoguće je da sebičnjak bude sretan. /Phil Bosmans/ /hvala Mirjam/ Khevenhiller (mojoj majci) Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo. pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu. Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo, kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo. Tak i vezda bude da nekak ne bude, kakti biti bude bilo da bi biti bilo. Ar nigdar ni bilo da ni nišće bilo, pak nigdar ni ne bu da niščega ne bu. kak je tak je, tak je navek bilo, kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu! Kajti nemre biti i nemre se zgoditi, da kmet ne bi trebal na tlaku hoditi. Nigdar još ni bilo, pak nigdar nemre biti, da kmet neje moral na vojščinu iti. Kajgod kadgod bilo, opet je tak bilo, kak je bilo, tak je i tak bude bilo. Kak je navek bilo, navek tak mora biti, da muž mora iti festunge graditi, bedeme kopati i morta nositi, z repom podvinutim kakti kusa biti. Kmet nezna zakaj tak baš mora biti da su kmeti gladni, a tabornjiki siti. Ar nigdar ni tak bilo da ni nam tak bilo, pak nigdar ni ne bu da kmet gladen ne bu, kajti nigdar ne bu na zemlji ni na nebu, pri koncu pak Turčin potukel nas se bu. A kmetu je se jeno jel krepa totu, tam il v katedrale v Zagrebu, gde drugog spomenka na grebu mu ne bu neg pesji brabonjek na bogečkem grebu. ( Miroslav Krleža ) ..... i... meni..... |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||