smotani
četvrtak, 13.11.2008.
Smotani, sretan ti imendan
|
Super… da nema mojih cura ja bi sigurno zaboravio da je danas jedan poseban dan u godini… za mene, moje pretke, i još mnoge, mnoge ljude….. Na jutarnjoj kavici dobio sam neki mali smotuljak i, sav začuđen, gledam…Kaj je to? Mali paketić, dugoljasti, lijepo zamotan, sa jednom malom mašnicom…..a ja u čudu…Kaj, opet neki oproštajni poklon? Opet su me smijenili? Njihovo smijuljenje me dovelo do ludila jer pojma nisam imao o čemu se radi. I tada sam se sjetio da je ovih dana, ne znam točno kad, pretpostavio sam sad, kolegici rođendan, pa sam mislio da joj taj smotuljak, kad dođe „kod Jožeka“ , trebam, uz naravno pusicu, uručiti. U tom je trenutku „slavljenica“ dolazila u našu „pušionu“ na jutarnju kavicu, i ja, onako kako se to obično i radi, zaželio joj sve po spisku i, naravno izljubio je…  Nakon prvotne nevjerice nazočnih, nastao je smijeh koji je mnoge uznemirio - naravno nepušače, koji su, ko sumanuti, opet, počeli dolaziti u naše službene prostorije. Kaj sam sad napravio??? Ništa mi nije bilo jasno! Odvrtio sam svoj „govor“ unatrag…pa niš nisam takvoga rekao da se ovako valjaju..kaj je sad? Dok su, konačno, došle do daha, kroz suze od smijeha, jedva, promucale su….Smotani, sretan ti imendan!!!! O Bože, pa koji je datum? Imendan? Ostao sam bez riječi! Doslovno! Dobio sam, kao vječito piskaralo, predivno nalivpero…. Mmmmm ..kako lijepo piše, a kako je ugodno za ruku…mmmm. Sad će moj Dnevnik doživjeti preporod! Eto… sve i da hoću, uz ovakve cure, ne mogu zaboraviti ni na što…one su moja savjest! Naravno da sam ih počastio gablecom…… Kad sam došao kući počeo sam malo razmišljati o samim imenima... Moj se imendan u obitelji uvijek slavio, kao i imendani svih mojih prethodnika, imenjaka, koji sežu daleko u prošlost. Davno sam, dok je još i baka bila živa, radio obiteljsko drvo našeg imena… da, imenjak sam bake, ujaka, djeda, pradjeda, … i svih ostalih pra pra pra djedova … nekoliko stotina godina unazad. Korijeni obiteljskog imena, ono do kuda smo mi uspjeli „doći“ su još iz 13 stoljeća……. Bilo je nekih izvedenica tog imena…to je staro Slavensko ime koje je doživjelo mnoge izvedenice kroz povijest. Značenje imena, prema nekim zapisima iz vremena kada se vjerovalo da riječ djeluje kao magija - urok, bilo je da se tim imenom može zaustaviti umiranje djece u nekoj obitelji ili obrnuto, zaustaviti daljnje rađanje djece tamo gdje ih već ima puno. Neki pak zapisi govore da je davanje toga imena označavalo roditeljsku želju da se dijete održi i ostane na životu. Dodjelivši to ime meni, obitelj je mislila da će se tradicija nastaviti…da će opstati ova teza da se dijete rodi i opstane ....no, izgleda da sam ja uveo novo značenje tog imena – prekid tradicije. Ne znam kako će se moji preci s time nositi, a bilo ih je svih fela…od plemića preko malih kapitalista do gradonačelnika i običnih radničkih sinova……. Eto, i to ću jednog dana saznati. Kad sam već zapeo s tim imenima… naluknuo sam se u numerološku analizu svog imena i prezimena… evo što tvorci ove analize, kad su numerološki jezik preveli na nama razumljivi, kažu o mom identifikacijskom kodu – Ovo je karmički broj, često osobe ovog broja žive drugačije, skoro drugi život. Smireni, često povučeni, svoj privatni život i misli drže za sebe, skrivaju od okoline. Često su obavijena velom tajne. Pa sad..koliko su u pravu? Ne bi se štel mešati!!Još samo jedno promišljanje o imenima ljudi…ako se o njima razmišlja na kršćanski način sreo sam se sa zapisanim riječima Proroka Izaije „imenom sam te zazvao: ti si moj!“ Roditelji, često, djeci biraju imena sveca, a odabirom imena i krštenjem, uvode dijete u život….Krsno ime sam dobio po imenu krsnog kuma – ujaka…dakle…i svjetovno i krsno ime..su mi isti. Ali, imena se ne daju samo ljudima…. Svoja imena imaju i biljke, životinje, stvari, planete, gradovi, crkve, države, automobili, poduzeća……….. I svi su oni svrstani u neke imenike, svi oni sa sobom nose neku priču, neke godine, i lijepa i loša siječanja, i žive, svaki na svoj osebujan način… Dalo bi se i o značenju imena po tim područjima puno….ali…ma ne slavimo njihov imendan…….. I tako sam, ne znajući, nastavio kao neku priču u nastavku…. Sa Smotanim sam počeo zbog Vas, izazvali ste me  , sa Imenom sam nastavio zbog svojih cura – izazvale su me…  i sada..nešto si mislim…a što je sutra na redu??? I dragi moji prijatelji….. popijte sa mnom jednu, veselimo se bilo čemu za veselje uvijek temu nađimo jer i veseljem dušu hranimo!!!!! Pijte dragi moji prijatelji Pijte sada sa mnom i vi neka ostvare nam se snovi u veselju dočekajmo dan novi! i, za trošak šampanja nema brige poslala ga je Quince iz neke knjige  ** i ova pjesma nema veze s mojim imenom….ali ima lijepo ime „ Barka lipog imena „ koju pjeva Gina Picinic i Klapa Reful….. i osim lijepog imena….pjesma ima i nešto…nešto lijepo što me ponese..... ovu sam sliku snimio danas, vračajuć se kući, sa mobom...nisam znao da li je to vatromet u moju čast ili je novi znak za poziv Betmena u pomoć..ili...samo neke svijetle zrake sa Interlibera na Velesajmu   |
- 22:10 - Komentari (37) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
O blogu
Kada sam se prestao okretati Koraci su postali laki... Nisam prestao misliti... Niti želim zaboraviti.... Samo.... želim živjeti.... Neka niko ne dira u naš mali dio svemira....   kavu/e molim:) Vas je bilo... Od drage Mirjam... Kada Vas neko podari svojim strpljivo prikupljanim raznim dijelovima jedne cjeline, kada u njemu probudite želju da umjesto u svom domu ovdje ostavi svoj trag začinjen tim predivnim snažnim mislima ali i nečim iskreno toplim, ljudskim, prijateljskim... kada Vam uz taj komentar još doda „... prisjetih se i potražih nešto....što sam spremala za post........i nisam stigla.... a, evo, neka je tu.....kod dragog odmotanoga smote.....našega Kikija.....;-)“- tada Vam je srce, ma koliko „bolesno“ veliko da primi svu tu prijateljsku ljubav....a opet... tako malo i neiskusno da istom snagom to širi dalje... tada, možda postajem „nemoćan“ ali...postajem i odlučan..... slijedit ću draga Mirjam, i ne samo ove, tvoje predivne misli, citate koje tako brižno prikupljaš i podsjećaš nas na njih – kao i na ovaj na koji sam gotovo zaboravio a kojeg iskreno želim živjeti, biti dio tog predivnog zapisa..... Otvoren si za sreću svoje obitelji, za sreću svojih znanaca i prijatelja. Oni trebaju tebe, tvoju dobrotu, tvoj osmijeh, tvoje srce. Ako si sebičnjak i misliš jedino na sebe, zapravo si suvišan i samo na teret drugima, a možda i sebi samomu. Nemoguće je da sebičnjak bude sretan. /Phil Bosmans/ /hvala Mirjam/ Khevenhiller (mojoj majci) Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo. pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu. Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo, kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo. Tak i vezda bude da nekak ne bude, kakti biti bude bilo da bi biti bilo. Ar nigdar ni bilo da ni nišće bilo, pak nigdar ni ne bu da niščega ne bu. kak je tak je, tak je navek bilo, kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu! Kajti nemre biti i nemre se zgoditi, da kmet ne bi trebal na tlaku hoditi. Nigdar još ni bilo, pak nigdar nemre biti, da kmet neje moral na vojščinu iti. Kajgod kadgod bilo, opet je tak bilo, kak je bilo, tak je i tak bude bilo. Kak je navek bilo, navek tak mora biti, da muž mora iti festunge graditi, bedeme kopati i morta nositi, z repom podvinutim kakti kusa biti. Kmet nezna zakaj tak baš mora biti da su kmeti gladni, a tabornjiki siti. Ar nigdar ni tak bilo da ni nam tak bilo, pak nigdar ni ne bu da kmet gladen ne bu, kajti nigdar ne bu na zemlji ni na nebu, pri koncu pak Turčin potukel nas se bu. A kmetu je se jeno jel krepa totu, tam il v katedrale v Zagrebu, gde drugog spomenka na grebu mu ne bu neg pesji brabonjek na bogečkem grebu. ( Miroslav Krleža ) ..... i... meni..... |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||