smotani

nedjelja, 09.11.2008.

Ponovno zajedno...

Još jedan prođe dan, uzburkan ko more… Jutarnje buđenje bilo je neuobičajeno… probudio me nježni glasić Kume, pa kaj ti još spavaš? Naravno, mrvica se naspavala i ajmo….ustajanje… Nakon doručka zavalila se na trosjed i zagledala u crtiće . . . pogađate Jagodica Bobica…. Ja sam, uobičajeno, svoj jutarnji ritual uz kavicu proveo u mom svijetu…Morao sam se još malo pripremiti za popodnevni tulum. Kumovi su došli po malenu, a ja krenuo put Tihane. . .Iako sam krenuo sa dozom straha da li će biti nepoželjnih gosta nastojao sam o tome ne razmišljati. Odlučio sam….ništa mi neće ovaj dan pokvarit!! Sva sreća da je sutra radni dan…ko zna kako bi nas se Tihana riješila. Ne znam, ne znam kako početi, pun sam dojmova…sretan sam, po malo sjetan, ali tako nekako…ispunjen. Bilo je lijepo vidjeti nas, nakon toliko vremena na okupu. Nas koji smo ostali….. bilo je lijepo sjetiti se i onih koji više nisu s nama… potekla je i po koja suza, ali to je normalno… No, sjećanje na njih, spomen na njih samo je znak da su oni tu, sa nama – zauvijek. Naravno, zna se ko uvijek kasni..ali, neka…ma nismo na prozivci. Barem sam malo uspio popričati sa budućim tatom..Bože, kako je ozaren…nikad ga nisam vidio takvoga…a Tanja, a ona mi je već po malo vidljiva buhtlica… dobro joj stoji ova mala bušica i sretan sam da su to konačno danas i svima objavili..jer ja više ne bi mogao šutiti…. Hm..pa i nisam, zapravo, bili su izazvani mojom repijadom hihihi…pa zašto bi se samo oni veselili, a za što još služe prijatelji? Svima je bilo sumnjivo kako to da se Žac tako naglo povukao, zašto ga ima manje, zašto je stalno doma? Znao sam ja, ali…zabranio mi je da zborim…kao, ne još..Ma da, sam buš nazval i rekao ja tata! Da ne bi, pa ne bu bebu roda donijela! Još jednom sam, vrlo ozbiljno, pitao Tihanu da li je ona pozvana…. I po posljednji puta mi je rekla Smotani, stvarno ću te klepiti! Ti si zaboravio što moja riječ znači? OK, OK..neću dalje…. Nakon kratke galame pozdravljanja, ljubljenja, grljenja, suza..ali radosnica, konačno smo se smjestili u hm, nekako premali dnevni boravak… bilo nas je i po podu….ma nije niti bitno – bitno da smo našli svoj kutak….Svako je ukratko ispričao najvažnije crtice u proteklih 10 godina….Naravno, domaćica je bila prva…. I vjerujte, sada kad malo razmislim…bila je kraća od mene…ja sam ipak imao za dodati i ovo razdoblje koje se počelo događati…a ona…više nam je ispričala o ovih dva mjeseca od kada se vratila, nego o prethodnih 10 godina…. No, brzo smo krenuli dalje… dakle, ja sam znao da Mladen može puno pričati..ali toliko??? Bez zareza, bez stajanja, bez pića…tek pokoja stanka da zapali cigaretu… nevjerojatno.. ali tim svojim monologom vratio me u dane kada smo radili glupost na glupost.., kada su svi bježali od nas strahujući od podvale koju smo u tren smislili…i naravno, povukao me.. Shvatio sam koliko mi je to falilo.., ta opuštenost, to druženje, ti ludi trenuci… a…a počeli su se događati kada sam mislio da mi se ruši i onaj posljednji kamenčić koji me držao…..Danas, danas sam doista siguran..krenuo sam naprijed – još samo da noge posluže i ponesu me…do mog cilja…samo još to želim..Ali, kako ono ide…dosta smo pričali o mojim mislima idemo malo o meni….(BTW jedna od groznijih reklama…) Mladenu sam rekao da nemam spremnu repijadu…ma, pokušao sam je napamet naučiti da kao ispadnem faca… ali, moje oči..ma ko bi njima vjerovao..koliko se trudim malo muljati, nema šanse…te izdajice moje… Vama ću, zbog dužne zaštite nekih podataka, dati samo jedan dio mog monologa…ostalo smo spremili u Tihanin dnevnik kojeg i danas redovito piše, baš kao i ja. I ovih dana, kad smo se sreli, sjetili smo se kako smo znali razmijeniti dnevnike, jer..nismo stigli ispričati sve jedan drugome…. Danas, danas mi je dala dnevnike prve tri godine provedenih u Americi…. Ne može mi sve ispričati, a opet, ništa mi ne želi tajiti..pa bili smo ko brat i sestra… Obećao sam joj donijeti svoje dnevnike…ali za početak, samo one koji će je radovati, one dok smo još svi bili na okupu…. Ima vremena za one druge…ima… poživjet ćemo mi još dugo. Dakle…evo mali dio mog monologa…. Trebalo je vidjeti tu izvedbu.. stvarno sam malo pukao… ponekad se više i ne prepoznajem..zapravo, zapravo kao da po malo postajem onaj stari..ne znam…ma, nije niti bitno..samo, zamislite još uz ovo.. pratnju..glazbenu pratnju..Mladen na gitari, Žac na sintiću…ja se naravno glupiram, a upadica sa strane kao u priči…još da se Tihana pridružila…predivno svira klavir, i naravno sintić…. Dobro došla natrag draga Nek si riješila onoga vraga Sudbinu sami pišemo mila Nek si ti nama zdrava i živa Sada nek počne tulum tvoj Prazan je želudac moj Tri dana jeo nisam ništa A ovdje dobih samo gemišta No draga, dogodilo se mnogo jada Ne pijem ti više sada Dva puta sam riječ prekršio Jednom dobro da se nisam skršio Al, sad riječ držim do kraja Kad popijem..bit će slavlja! Danas se želimo provesti draga Želimo da zaboraviš toga gada To muški su prasci koji postoje i nesretne sudbine ženama kroje Ali mila vjeruj nismo svi isti Nadam se da prisutni nisu na toj listi Evo, gle Ivanu kako se smije Vidi kako Mladen redovito se brije Goran nam opet ljubavno zrači Vjeruj mila to nešto znači Ea nas nekako zagonetno gleda Nekad se ponaša kao deda Koji u kutu svoje sobe Proučava ove lude spodobe A čupavi je opet kod frizera bio Pola litre gela na sebe izlio Njegove zurke uvijek su bajka Od izgleda njegovog muka me hvata O gnjusobi pričat neću ti sada Nisi je pozvala baš ti hvala Draga mislim da shvatila si do sada Da nanijela mi je puno jada No ajmo mi opet na vedrije teme Opustio sam se, nema treme Što se sve u ovih 10 godina zbilo Za neke propuštene stvari nek ti bude krivo Nekih se danas nećemo sjećati Al, ne nisam mislio ne spomenuti Na Sanjin ćemo lik svakako skrenuti Jer bila je žena života moga Opijala me kao droga Al, evo i sada se trudim Samo da ne poludim Spomenuti je i pri tom se lijepoga sjetiti Nastojeći onaj nož ne osjetiti Ako sam suzu pustio sada Možda je to samo mala nada Vježbao sam ovaj dio dugo draga Al kako obuzdati ovoga vraga Brzo se selim na drugu temu Želim ti reći virtualno sam upoznao jednu ženu A ne neće se sada svi sladiti Nećete od mene bedaka raditi Pričat ću ti o njoj Tihana draga Bit će još za priču dana Al samo, samo ću svima reći Ona je razlog mojoj povremenoj sreći Sada trenutno tuga vlada Ali moje se srce još uvijek nada I htio sam sebe zaobići u ovoj priči Ali kako kad se na meni sve vidi No ajmo mi sada draga Uloviti se nekog drugog prisutnog gada Žac se do sada slatko smijao E dragi, sad si dolijao Moram ti nešto o njemu reći I on je na putu novoj sreći Sigurno ti frajer još priznao nije Al budući se otac u njemu krije Ček, sad jednu zdravicu molim Za ovo malo nerođeno biće, koje već volim A tebi Tanja draga Želim da uspješno trpiš tog gada ma nije on u stvari loš za to postoji koš ali volim ga gadom zvati jer samo me on nekada shvati tada mu onako od srca znam reći gade, volim te…kako nalaziš te riječi o onima kojih ovdje nema ne želim da su, ogovaranja, tema njima sam posvetio reping jedan ali ostat će samo u tvojem dnevniku vrijedan i sada…vidim da cupkate već polako vidim da su me neki shvatili olako ne želim danas teme tužne ne želim uspomene ružne veselimo se jednom povratku sretnom veselimo se svemu lijepom, proteklom veselimo se danima koji dolaze nasmijmo svoje obraze…… sa smijehom i veseljem u srcu krenimo u novu životnu bitku nastojmo tugu ne zaboraviti jer ona će nam osjećaje vratiti al s njom mirne duše krenimo kada vjetar sreće zapuše…… Iskreno…od uzbuđenja…pomiješao sam dijelove..frajer je mislio da je uspio savladati gradivo, pa je stvar ispala komična do bola… al, evo, otprilike to je bio moj doprinos dobrodošlici, uz još poneka glupiranja..o kojim hm…radije ne bi…. Moram priznati, ne sjećam se da mi je vrijeme tako proletilo… ma, morat ćemo to ponoviti.. bilo je super. Zadovoljno sam krenuo laganim korakom doma. Godila mi je ova kratka jesenja šetnja… sav sam smušen..od dima, od misli, od uzbuđenja.. i prejeo sam se… Da je barem sutra nedjelja…ali nije… novi je radni dan, tjedan..treba se malo smiriti i pokušati ovo ludilo misli na pozitivni način iskoristiti…Kako? Ne znam..ali to jako želim…. * sa Eom se još uvijek gledam preko "nišana"...ali napredak je....nismo se posvadili

- 21:50 - Komentari (18) - Isprintaj - #