Marketing
Ponovno zajedno...
Još jedan prođe dan, uzburkan ko more…
Jutarnje buđenje bilo je neuobičajeno… probudio me nježni glasić Kume, pa kaj ti još spavaš? Naravno, mrvica se naspavala i ajmo….ustajanje… Nakon doručka zavalila se na trosjed i zagledala u crtiće . . . pogađate Jagodica Bobica…. Ja sam, uobičajeno, svoj jutarnji ritual uz kavicu proveo u mom svijetu…Morao sam se još malo pripremiti za popodnevni tulum. Kumovi su došli po malenu, a ja krenuo put Tihane. . .Iako sam krenuo sa dozom straha da li će biti nepoželjnih gosta nastojao sam o tome ne razmišljati. Odlučio sam….ništa mi neće ovaj dan pokvarit!!
Sva sreća da je sutra radni dan…ko zna kako bi nas se Tihana riješila. Ne znam, ne znam kako početi, pun sam dojmova…sretan sam, po malo sjetan, ali tako nekako…ispunjen. Bilo je lijepo vidjeti nas, nakon toliko vremena na okupu. Nas koji smo ostali….. bilo je lijepo sjetiti se i onih koji više nisu s nama… potekla je i po koja suza, ali to je normalno… No, sjećanje na njih, spomen na njih samo je znak da su oni tu, sa nama – zauvijek.
Naravno, zna se ko uvijek kasni..ali, neka…ma nismo na prozivci. Barem sam malo uspio popričati sa budućim tatom..Bože, kako je ozaren…nikad ga nisam vidio takvoga…a Tanja, a ona mi je već po malo vidljiva buhtlica… dobro joj stoji ova mala bušica i sretan sam da su to konačno danas i svima objavili..jer ja više ne bi mogao šutiti…. Hm..pa i nisam, zapravo, bili su izazvani mojom repijadom hihihi…pa zašto bi se samo oni veselili, a za što još služe prijatelji? Svima je bilo sumnjivo kako to da se Žac tako naglo povukao, zašto ga ima manje, zašto je stalno doma? Znao sam ja, ali…zabranio mi je da zborim…kao, ne još..Ma da, sam buš nazval i rekao ja tata! Da ne bi, pa ne bu bebu roda donijela! 
Još jednom sam, vrlo ozbiljno, pitao Tihanu da li je ona pozvana…. I po posljednji puta mi je rekla Smotani, stvarno ću te klepiti! Ti si zaboravio što moja riječ znači? OK, OK..neću dalje….
Nakon kratke galame pozdravljanja, ljubljenja, grljenja, suza..ali radosnica, konačno smo se smjestili u hm, nekako premali dnevni boravak… bilo nas je i po podu….ma nije niti bitno – bitno da smo našli svoj kutak….Svako je ukratko ispričao najvažnije crtice u proteklih 10 godina….Naravno, domaćica je bila prva…. I vjerujte, sada kad malo razmislim…bila je kraća od mene…ja sam ipak imao za dodati i ovo razdoblje koje se počelo događati…a ona…više nam je ispričala o ovih dva mjeseca od kada se vratila, nego o prethodnih 10 godina…. No, brzo smo krenuli dalje… dakle, ja sam znao da Mladen može puno pričati..ali toliko??? Bez zareza, bez stajanja, bez pića…tek pokoja stanka da zapali cigaretu… nevjerojatno.. ali tim svojim monologom vratio me u dane kada smo radili glupost na glupost.., kada su svi bježali od nas strahujući od podvale koju smo u tren smislili…i naravno, povukao me.. Shvatio sam koliko mi je to falilo.., ta opuštenost, to druženje, ti ludi trenuci… a…a počeli su se događati kada sam mislio da mi se ruši i onaj posljednji kamenčić koji me držao…..Danas, danas sam doista siguran..krenuo sam naprijed – još samo da noge posluže i ponesu me…do mog cilja…samo još to želim..Ali, kako ono ide…dosta smo pričali o mojim mislima idemo malo o meni….(BTW jedna od groznijih reklama…) 
Mladenu sam rekao da nemam spremnu repijadu…ma, pokušao sam je napamet naučiti da kao ispadnem faca… ali, moje oči..ma ko bi njima vjerovao..koliko se trudim malo muljati, nema šanse…te izdajice moje… 
Vama ću, zbog dužne zaštite nekih podataka, dati samo jedan dio mog monologa…ostalo smo spremili u Tihanin dnevnik kojeg i danas redovito piše, baš kao i ja. I ovih dana, kad smo se sreli, sjetili smo se kako smo znali razmijeniti dnevnike, jer..nismo stigli ispričati sve jedan drugome…. Danas, danas mi je dala dnevnike prve tri godine provedenih u Americi…. Ne može mi sve ispričati, a opet, ništa mi ne želi tajiti..pa bili smo ko brat i sestra… Obećao sam joj donijeti svoje dnevnike…ali za početak, samo one koji će je radovati, one dok smo još svi bili na okupu…. Ima vremena za one druge…ima… poživjet ćemo mi još dugo.
Dakle…evo mali dio mog monologa…. Trebalo je vidjeti tu izvedbu.. stvarno sam malo pukao… 
ponekad se više i ne prepoznajem..zapravo, zapravo kao da po malo postajem onaj stari..ne znam…ma, nije niti bitno..samo, zamislite još uz ovo.. pratnju..glazbenu pratnju..Mladen na gitari, Žac na sintiću…ja se naravno glupiram, a upadica sa strane kao u priči…još da se Tihana pridružila…predivno svira klavir, i naravno sintić….
Dobro došla natrag draga 
Nek si riješila onoga vraga
Sudbinu sami pišemo mila
Nek si ti nama zdrava i živa
Sada nek počne tulum tvoj
Prazan je želudac moj
Tri dana jeo nisam ništa
A ovdje dobih samo gemišta
No draga, dogodilo se mnogo jada
Ne pijem ti više sada
Dva puta sam riječ prekršio
Jednom dobro da se nisam skršio
Al, sad riječ držim do kraja
Kad popijem..bit će slavlja!
Danas se želimo provesti draga
Želimo da zaboraviš toga gada
To muški su prasci koji postoje
i nesretne sudbine ženama kroje
Ali mila vjeruj nismo svi isti
Nadam se da prisutni nisu na toj listi
Evo, gle Ivanu kako se smije
Vidi kako Mladen redovito se brije
Goran nam opet ljubavno zrači
Vjeruj mila to nešto znači
Ea nas nekako zagonetno gleda
Nekad se ponaša kao deda
Koji u kutu svoje sobe
Proučava ove lude spodobe
A čupavi je opet kod frizera bio
Pola litre gela na sebe izlio
Njegove zurke uvijek su bajka
Od izgleda njegovog muka me hvata
O gnjusobi pričat neću ti sada
Nisi je pozvala baš ti hvala
Draga mislim da shvatila si do sada
Da nanijela mi je puno jada
No ajmo mi opet na vedrije teme
Opustio sam se, nema treme
Što se sve u ovih 10 godina zbilo
Za neke propuštene stvari nek ti bude krivo
Nekih se danas nećemo sjećati
Al, ne nisam mislio ne spomenuti
Na Sanjin ćemo lik svakako skrenuti
Jer bila je žena života moga
Opijala me kao droga
Al, evo i sada se trudim
Samo da ne poludim
Spomenuti je i pri tom se lijepoga sjetiti
Nastojeći onaj nož ne osjetiti
Ako sam suzu pustio sada
Možda je to samo mala nada
Vježbao sam ovaj dio dugo draga
Al kako obuzdati ovoga vraga
Brzo se selim na drugu temu
Želim ti reći virtualno sam upoznao jednu ženu
A ne neće se sada svi sladiti
Nećete od mene bedaka raditi
Pričat ću ti o njoj Tihana draga
Bit će još za priču dana
Al samo, samo ću svima reći
Ona je razlog mojoj povremenoj sreći
Sada trenutno tuga vlada
Ali moje se srce još uvijek nada
I htio sam sebe zaobići u ovoj priči
Ali kako kad se na meni sve vidi
No ajmo mi sada draga
Uloviti se nekog drugog prisutnog gada
Žac se do sada slatko smijao
E dragi, sad si dolijao
Moram ti nešto o njemu reći
I on je na putu novoj sreći
Sigurno ti frajer još priznao nije
Al budući se otac u njemu krije
Ček, sad jednu zdravicu molim
Za ovo malo nerođeno biće, koje već volim
A tebi Tanja draga
Želim da uspješno trpiš tog gada
ma nije on u stvari loš
za to postoji koš
ali volim ga gadom zvati
jer samo me on nekada shvati
tada mu onako od srca znam reći
gade, volim te…kako nalaziš te riječi
o onima kojih ovdje nema
ne želim da su, ogovaranja, tema
njima sam posvetio reping jedan
ali ostat će samo u tvojem dnevniku vrijedan
i sada…vidim da cupkate već polako
vidim da su me neki shvatili olako
ne želim danas teme tužne
ne želim uspomene ružne
veselimo se jednom povratku sretnom
veselimo se svemu lijepom, proteklom
veselimo se danima koji dolaze
nasmijmo svoje obraze……
sa smijehom i veseljem u srcu
krenimo u novu životnu bitku
nastojmo tugu ne zaboraviti
jer ona će nam osjećaje vratiti
al s njom mirne duše
krenimo kada vjetar sreće zapuše……
Iskreno…od uzbuđenja…pomiješao sam dijelove..frajer je mislio da je uspio savladati gradivo, pa je stvar ispala komična do bola… al, evo, otprilike to je bio moj doprinos dobrodošlici, uz još poneka glupiranja..o kojim hm…radije ne bi….
Moram priznati, ne sjećam se da mi je vrijeme tako proletilo… ma, morat ćemo to ponoviti.. bilo je super. Zadovoljno sam krenuo laganim korakom doma. Godila mi je ova kratka jesenja šetnja… sav sam smušen..od dima, od misli, od uzbuđenja.. i prejeo sam se… Da je barem sutra nedjelja…ali nije… novi je radni dan, tjedan..treba se malo smiriti i pokušati ovo ludilo misli na pozitivni način iskoristiti…Kako? Ne znam..ali to jako želim….
* sa Eom se još uvijek gledam preko "nišana"...ali napredak je....nismo se posvadili 
Post je objavljen 09.11.2008. u 21:50 sati.