SONGFORDEAD

Dok je na satu otkucavala ponoć u krevetu si se prevrtala sanjiva i naga. Ljetna noć je. Ne spavam, samo te promatram i čekam, čekam ranu zoru.

Želim te probuditi, uroniti zube u te razbarušene, zavodljive polutke. Spuštati se niže prema stopalima koja stvaraju vrele otiske po putovima sreće.

Prstima razdvojiti dva slatkasta brežuljka, jezikom plivati po žudnoj odaji. Vlažno te zadovoljiti dok mi krutost usplahireno ne da mira.

Osjeti me pod jagodicama, do korijena .. tvoj sam vojnik u oklopu strasti.
Trgam stranice uspomena, po grudima ti tečem, trbuhu gorim kao baklja vjere.

Još ovaj dan dok traje razbudit ću te, uzeti još jednom. Prisloniti na rub kreveta i straga te navoditi do osmjeha i vriska. Vriska kojim ćeš razbuditi sve ptice slobodnog leta.