SONGFORDEAD

U kosi si imala lišće stare šume. Vrijeme je polagano odmicalo u noć. Naga si trčala. Tražiš me, možda? Znaš gdje me možeš naći. Uz jezero modro, naše prve Ljubavi. Tu sam ti upoznavao tijela linije. Usne ti žario ugrizima, obrazima ti skladao noćne tonove bespuća. Spuštao se niz vrat do grudi božanstvenih. Vrtio te kao rolu staroga crno-bijelog filma.
Preko leđa te ''šibao'' dodirima vrelim. Raspleo mrežu oko tebe. Uhvatio te oko struka, podigao na teški hrastov stol. Raširio ti prepone. Uplivao jezikom u prostranstvo nepregledno. Zadovoljio u zoru ranu dok je Sunce spremalo zvijezde u ormarić dnevni. Do ponovnog susreta, rapsodije na jezeru plavom.

Čekao sam te ovu zadnju zimsku noć presvučen čokoladnim preljevom vreline. Jezikom me probaj, okušaj sreću pod svijećama putenosti. Miluj me strasno, znaš da je i onako svima jasno. Ljubi me posvuda, horizontalno i vertikalno. Treperiš kao novogodišnja lampica. Palim te velikim naponom uz pomoć krijesnica što nam mute um. Ako nas tko i sluša, nije ni bitno, znaš kod mene nikada nije sitno. Ušne rese ti resim srebrnim pahuljama davnih rudnika. Oči ti istražujem, ogledala nagoga tijela.

Po vratu ti ostavljam sočne ugrize zadovoljstva. Sva se rumeniš, još si na meni. Prenijet ću te preko rijeke srama, neka i za ostale to bude drama. Polutke će se bljeskati na sunčevim pogledima, mazit ću ti bedra. Moja si, samo moja, čuvarica parka vedra.

Voljet ću te kao nijednu drugu, jer sam oduvijek volio samo tebe.

Bila je noć, ta vražja noć. Hladnih ruku sam prebirao po stranicama ljubavi. Ponekad sam znao tako dugo u tebi noćiti. Sjećam se prvog skidanja. Vrludao sam ti jezikom po guzovima.
Sočnim, vrelim pod težinom moga glasa. ''Bliže, priđi mi bliže''. ''Raširi ih''.
Želim vidjeti što skrivaš dok krutošću te osvajam.
Ne moraš me podsjećati. Znam, grubo i jako.
Ne moraš me uvjeravati. Vlažna si i podatna.
Nabijaš se na mene dok za grudi te držim. Punim te, vrebam te.

Pucaš kao zrela jabuka napola. Glava ti pada na jastuk, tijelom ti struji žudnja. Prstima te otvaram.

Straga, prelazim ti preko leđa do vrata. Bez daha ostaješ. Na meni, sklapaš oči. U mraku ga tražiš, sama osvajaš odaje bluda.

Dugo nas nije bilo na pašnjacima na kojima sam te hranio, opijao pod plamtećim nebom.