SONGFORDEAD

Čekao sam te ovu zadnju zimsku noć presvučen čokoladnim preljevom vreline. Jezikom me probaj, okušaj sreću pod svijećama putenosti. Miluj me strasno, znaš da je i onako svima jasno. Ljubi me posvuda, horizontalno i vertikalno. Treperiš kao novogodišnja lampica. Palim te velikim naponom uz pomoć krijesnica što nam mute um. Ako nas tko i sluša, nije ni bitno, znaš kod mene nikada nije sitno. Ušne rese ti resim srebrnim pahuljama davnih rudnika. Oči ti istražujem, ogledala nagoga tijela.

Po vratu ti ostavljam sočne ugrize zadovoljstva. Sva se rumeniš, još si na meni. Prenijet ću te preko rijeke srama, neka i za ostale to bude drama. Polutke će se bljeskati na sunčevim pogledima, mazit ću ti bedra. Moja si, samo moja, čuvarica parka vedra.

Voljet ću te kao nijednu drugu, jer sam oduvijek volio samo tebe.