četvrtak, 29.11.2012.

GREŠNE VEZICE LJUBAVI

Na tankom smo crnom ledu. Hoće li puknuti ispod nas. Umrijet ćemo, ugušiti se ili proklizati u nepoznate dvere neke prošlosti Kraljevne.
Past ću ti pod noge. Oko članaka vezati vezice grešne. Jezikom vrludati prema preponama do niti što te skrivaju, tako malo a opet smjelo. Zauzet ću ti brežuljke slasne. Lagano preko međice krenuti prema odaji vrelosti.
Jagodicama prstiju zavoditi te sluzavo. Iskre će ti iz tijela frcati. Zapalit ćeš me. Izgorjet ću na tebi, presahnuti u tebi.
Trag ćeš moj pratiti do vrtuljka. Na Njega sjesti. U glavi će ti se zavrtjeti zbog Ljubavi, osmjeha.
Reci moja draga je li ti dovoljno ili bi željela još jedan krug. Vožnju na rollercoasteru kroz nepoznati grad. Uz mene dok me čvrsto držiš za ruku. Pogledom te obožavam, jedem te pomalo, uz med i kiseli preljev od limuna.


17:04 | Komentari (10) | Print | ^ |

nedjelja, 25.11.2012.

MOJE SRCE PURPURNO

Zar ti je srce plakalo? Želim ti obrisati tu crnu suzu sa tijela. Učiniti te Božicom mraka, u jednom trenutku ćeš bit kao sjajna zvijezda nebesko plava. Nemoj omatati tugu u okvire samoće. Pusti me, želim ti prići, za ruku nježnu uhvatiti. Provesti divljinom postojanja pjesnika i probisvijeta. Upoznati sa svijetom potpuno drugačijim od onoga u kojem si do sada živjela.
U opustjeloj krčmi gdje nikoga nema proći ćemo do vrata u drugu dimenziju strasti. Ukrast ću te ovome životu, vremenu. Kroz nevrijeme kapi znoja blistat ćeš mi kao Snježna kraljica bjeline. Lagano i zanosno pokucat ću na dveri dame. Pokloniti se kao vitez. Odložiti mač i štit. Željela si moju bit a od tebe ne mogu ništa krit. Zlo me je uzelo. Bludno nadražen, vođen Mjesecom ulovit ću te u zamku. Oko ruku stegnuti šećerne okove, povući te k sebi. Nisam ni strašan ni bijesan vodi me ljubav u tebe, u tebe srce moje purpurno.



16:45 | Komentari (8) | Print | ^ |

subota, 24.11.2012.

PROBUDI U MENI DEMONA SVOJIH ŽELJA

Sjeo sam na stolac omanji i stari. Zadigao nogavice, noge podigao na rub pećice vrele. Neka mi se krv vrati natrag. Zarolao jednu cigaretu. Povukao dim.
Ups, pa ti si u njemu. Bokovima zavodljivo plešeš. Nudiš mi se, širiš. Baš si beštija. Ja umoran kao tamni oblak. Ne znam gdje mi je glava (dobro sada malo lažem). Jednu si upregnula, evo raste, diže se. Priđi bliže. Probaj ga usnama crveno našminkanim. Obliži ga vrelo i požudno. Probudi u meni demona koji te je opsjeo, uklizao bez pameti sa željom bludnom.
Neka se upale sve zvijezde na nebu. Reci kako želiš, sprijeda ili straga?
Danas na sve pristajem. Tako sam slab i onemoćao, ti me ispunjavaš energijom jurećeg vlaka. Neka ova moja misao traje i poslije mraka.


13:08 | Komentari (3) | Print | ^ |

srijeda, 21.11.2012.

Crvenokosa Sonja, Vrckava Mala

target=_blank>


Bilo je već veče masno i sluzavo što mi se pokušavalo zavući pod kaput ojađen i zlovoljan. Pod nogama sitni kamenčići što su stenjali pod koracima dok sam se kretao u pravcu Avangarde. U mraku sam ustreptalo umoran nakon teško obavljenog posla nijansirao tmurnost sa njenim bokovima u mislima.
Dao bih joj mjesec u zapučku Gospodina, mladu jesensku snenu kišu. Osvježio prohladnim dlanovima po propupalim grudima, razjedrio na travi zelenoj.
Željan sam Nje. Crvenokose Sonje koja vapi za uzdahom pohotnika bez odijela, sa kravatom isprekidanih udarca u njene slasne polutke. Neka nas i Sunce vidi, neka i anđeli plaču, ljubim te oko pupka naniže. Ističeš zanos Muškosti. Opojnost vrenjem što mi vrije u nogama. Želim te još, želim te sada dok glazba udara neprekidno u bubanj nabrekli. Špijun sam tvoj u sjenci. Krijem dah, donosim ti oštricu klesanu u Maglovitom gorju.
Prebirem srebrnu kovanicu kroz prste. Ako bude pismo uzet ću te dva put straga. Ako bude glava slasno ću ti liznuti trikove i žele po nogama. Unijet lice u dlačice malene, dok se miješaju sa injem na bradi trznut ću te.
Kao na autoputu brzo voziti. Skinuti zelenu haljinu. Zbrisat ću uspomene kao divalj čovjek. Kupujem te čarima putnika namjernika. Ovo je ludi Planet i ti na njemu.
Jednom si mi rekla da je moj svijet nestao ili se samo varam dok ti dodajem naranču koja pušta sokove našeg grubog stiskanja.


01:07 | Komentari (9) | Print | ^ |

nedjelja, 18.11.2012.

Nesanica Sječivom Rastvorena

Dok hladni vjetar tuče mi lice, nesanico koja ti je misao u očima. Želiš li još snažni osjećaj topline u utrobi, rasute kuglice ljubavi po bedrima. Stisak pustinje oko struka dok oaza kipuće vode iz mene se pjeni. Zadovoljan i sretan gledam kako se njišeš, pratiš ritam moga razvojačenoga smiraja lutanja?
Dok putujem na jug, čezneš li za mnom nesanice?
Vruća čokolada ti grije usne i dah. One usne što su ga obujmile, natapale uzdasima i slinom svetice. Slatkom bojom jutra tjerale na buđenje, jačanje i kitnjasto osvajanje crvenih ti obraza.
Omaglica je u sobi rasparana sječivom uz lagane ubode jezika mi pod skute tvoje. Razmičem ti tkaninu od pamuka. Pod sitnim dlačicama nemira bridiš kao srna u trku, ustreptala u vrijeme parenja ljepotice i zvijeri.


22:24 | Komentari (6) | Print | ^ |

ZAHVALA

hvala teuta i more ljubavi na upomoći oko dizajna bloga


songfordead


14:45 | Komentari (5) | Print | ^ |

subota, 17.11.2012.

LJUBAVNI KAVEZ NOĆENJA

Krase nas namotaji ljubavi dok gladno te promatram. Kao pustinjak u oazi paklenih zrnaca pijeska prebirem ti po trepavicama. Oči ti svjesno izbjegavam, jer vuku me, tjeraš me u ponor uzajamnosti.
Strasno mi grizeš omamljene usne uljima premazane. Kliziš niz lice kroz vene do srca gdje gradiš zamak noćenja.
Voljeni smo dok te okrećem na bok. Otvaram ti mesne guzove, rastvaram grubo. Tu pronalazim tajnu koja me razbuđuje. Kruti me. Grčiš mi tijelo slatkice moja.
Po nogama mi zabijaš sidra, duge nokte. Ludo, ludo će ti biti.
I nakon ove noći bit ćeš omamljena dimom cigarete, željet ću te vlažnu što mi bridiš na zapuštenoj bradi u kavezu ljubavi.


18:00 | Komentari (6) | Print | ^ |

četvrtak, 15.11.2012.

GUSAR USAMLJENOG MORA

Kružila je jezikom po usnama propupalim, upitno bludnim. Prizivala me u skladnost buđenja Sunca, prvi dodir čovjeka sa Ženom. Iz očiju je bljeskala prema hridi kao usamljeni svjetionik Ljubavi. Vatreni plamen realnosti.
Život ponekad zna biti zbijen između prolaznika slabo maštovitih.
Upoznajem ju sa pustolovinom znoja, dima što grize za poglede. Voljena je uvijek; dok je nijansiram od predaje do slamanja u trenutku erupcije.
Pred stablima novoga dana odlučuje; Je li spremna za hranjenje najsočnijim plodovima što se kriju ispod tvrde kore. Uzima me neokrnjenog, netaknutoga. Bez žaljenja za ostavštinom ishitrenih postupaka prilazim njenom krevetu, kao uspavanoj Ljepotici. Sa okusom slobode podvlačim se pod škrge disanja.
Nabujao i bludno nastrojen vežem se uz njene potpetice štikli. Putujem, putujem u njoj kao na tratinčicama vlažne od rose. Uvojci zanosa me kradu, petljam petlje po njenom ritmičnom grčenju.
Postavljena na tron ''filozofa'' uživa isto kao i prošle večeri kada sam bio tek gusar njenih purpurnih bespuća.


18:51 | Komentari (9) | Print | ^ |

srijeda, 14.11.2012.

NEMIR DIVLJEG SRCA

Bezobrazno je mirisala na svježu jesen. Prve listove jabuke što su se počeli crveniti i žutjeti. Skrila je ključ zavodljivosti u krošnju plodova. Mislim na tebe, tvoje polutke dok grizem zadnju ubranu jabuku. Sok mi curi niz usta preko brade do tamne ti puti kože. Klize ti posljednje vrele kapi niz vrat prema čvrstim grudima. Mutiš mi um leptiru livade.
Lijepiš se po meni, zabijaš nokte do kostiju. Vješto me podižeš, zadižeš svoje skute. Želiš me u sebi grubo i tvrdo. Rasplamsalo kao vatra što pali sve pred sobom.
Moj si ponor, u kojem utapam patuljke zagonetnosti. Otkrivena svjetlost priziva me u sebe preko međice u nemir moga srca. Kao oštrica bridim ti po neutaženoj gladi izazova. Na meni skrovito ljubiš usne budućnosti.


19:40 | Komentari (4) | Print | ^ |

četvrtak, 08.11.2012.

I U PAKLU BI NAM MOGLO BITI LIJEPO

Zagrizao bih uzbudljivost njenu. Korak vjernice koji me vuče u svoj bordel spavanja. Čeznem za njom na oblaku plavom. Letim lakim krilima zanosa. Nosim joj pismo brižljivo upakirano u ritam tijela.
Uradi sa mnom što god želiš. Dajem ti se, nudim. Hajde sa mnom prema vratima pakla. Možda tamo nije ni tako loše.
Svući ću te, ljubiti grudi bujne što mi ne stanu u dlanove. Privi se uz mene, barikadu mladosti. Osjetit ćeš svaku moju misao u sebi.
Viči, deri se, grcaj na meni. Tko još mari za oči što nas gledaju kroz okna usidjelice.
Tvoj sam uz ritam gitare, na vjetru nošen. Ljubavlju dame od noći pokošen.


17:37 | Komentari (8) | Print | ^ |

ponedjeljak, 05.11.2012.

NA TRONU SI UŽIVALA

Sudarile su se dvije Planete. Ti i ja, u odorama nagih tijela. Svukli smo odijela jesenskih boja. Pod nama je bila tek vlažna mahovina, zaljubljeno cvijeće koje je jecalo zvukom razbijenih krinki. Razbacali smo jutarnju maglu po putovima slabo vidljivim.
Usne si mi nudila, tek okupane poljupcima zvijezda. Gladno sam ih želio osvojiti, raskoliti kao neubranu trešnju što pucala je pod mojim prstima.
Sokovi su ti curili niz vrat nježni. Skupljao sam ih, miješao sa iskricama što su nam frcale iz tijela. Mazao sam ih preko grudi, ustreptalih, željnih Ljubavi, ugriza zadovoljstva.
U doticaju sa kožom stvarao se džem sluzav, vrući. Sudila si mi, gurala među svoje prepone. Igrom svetice i bludnika napast mi je isijavala.
Brežuljke odajama sam ti usplahirio. Uklizao lagano u opne tijela ti svetoga. Oprobao crvenkastu kratku kosu pod zubima što je stenjala.
Još si željela. Jače, sve do kraja. Neću te iznevjeriti. Na tronu Muškarca uživala si.


11:33 | Komentari (11) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.