SONGFORDEAD

Bezobrazno je mirisala na svježu jesen. Prve listove jabuke što su se počeli crveniti i žutjeti. Skrila je ključ zavodljivosti u krošnju plodova. Mislim na tebe, tvoje polutke dok grizem zadnju ubranu jabuku. Sok mi curi niz usta preko brade do tamne ti puti kože. Klize ti posljednje vrele kapi niz vrat prema čvrstim grudima. Mutiš mi um leptiru livade.
Lijepiš se po meni, zabijaš nokte do kostiju. Vješto me podižeš, zadižeš svoje skute. Želiš me u sebi grubo i tvrdo. Rasplamsalo kao vatra što pali sve pred sobom.
Moj si ponor, u kojem utapam patuljke zagonetnosti. Otkrivena svjetlost priziva me u sebe preko međice u nemir moga srca. Kao oštrica bridim ti po neutaženoj gladi izazova. Na meni skrovito ljubiš usne budućnosti.