target=_blank>
Bilo je već veče masno i sluzavo što mi se pokušavalo zavući pod kaput ojađen i zlovoljan. Pod nogama sitni kamenčići što su stenjali pod koracima dok sam se kretao u pravcu Avangarde. U mraku sam ustreptalo umoran nakon teško obavljenog posla nijansirao tmurnost sa njenim bokovima u mislima.
Dao bih joj mjesec u zapučku Gospodina, mladu jesensku snenu kišu. Osvježio prohladnim dlanovima po propupalim grudima, razjedrio na travi zelenoj.
Željan sam Nje. Crvenokose Sonje koja vapi za uzdahom pohotnika bez odijela, sa kravatom isprekidanih udarca u njene slasne polutke. Neka nas i Sunce vidi, neka i anđeli plaču, ljubim te oko pupka naniže. Ističeš zanos Muškosti. Opojnost vrenjem što mi vrije u nogama. Želim te još, želim te sada dok glazba udara neprekidno u bubanj nabrekli. Špijun sam tvoj u sjenci. Krijem dah, donosim ti oštricu klesanu u Maglovitom gorju.
Prebirem srebrnu kovanicu kroz prste. Ako bude pismo uzet ću te dva put straga. Ako bude glava slasno ću ti liznuti trikove i žele po nogama. Unijet lice u dlačice malene, dok se miješaju sa injem na bradi trznut ću te.
Kao na autoputu brzo voziti. Skinuti zelenu haljinu. Zbrisat ću uspomene kao divalj čovjek. Kupujem te čarima putnika namjernika. Ovo je ludi Planet i ti na njemu.
Jednom si mi rekla da je moj svijet nestao ili se samo varam dok ti dodajem naranču koja pušta sokove našeg grubog stiskanja.
Post je objavljen 21.11.2012. u 01:07 sati.