SONGFORDEAD

Ušli smo u malu hotelsku sobu. U desnom kutu između ormarića i prozora bio je krevet. Imao je željezne stranice. Odmah sam se sjetio jedne tvoje davne želje. Navukao sam te narančaste zavjese. Ti si stajala nasuprot mene. Gledao sam te proždrljivih očiju. Skidala si crvenu haljinu, što je na tebi zavodljivo plesala dok si hodala. Približio sam ti se. Okrenuo te, otkopčao grudnjak. Gačice sam zubima svukao. Lice sam ugnijezdio među tvoja bedra. Lagano krenuo jezikom gore. Ljubio ti i grickao napetu kožu. Prstima dražio slatkaste brežuljke. Prodirao s njima u pupoljak rascvjetali. U tijelu su se stvarali sokovi, kao da su se kuhali u kotlu ispunjenom lavom i pjenom mora. Pod nokte mi se zavlačila vlažnost kojom si me palila. Nagnuo sam te prema krevetu. Pogledao oko sebe. Dohvatio svoju majicu sa poda. Razderao ju na dva dijela. Vezao ti ruke. Noge raširio. Još jednom ovlažio stjenku koja se već lagano grčila. Uhvatio te za grudi, pomalo zvjerski, pomalo u zanosu. Prodro u tebe. Ispustila si jauk. Jauk zadovoljstva, jauk ispunjen pohotom i željom za ekstazom. Postepeno sam ubrzavao ritam. Sve si se više širila. Ulazio sam dublje i dublje. Do granice muškosti. Ispunio sam te tekućinom bludnika. Klonula si, a ja zajedno sa tobom. Ostao sam još neko vrijeme u toplini noći. Nisam želio izgubiti taj moment, magiju. Očarala si me. Još i sada me trnci prođu kada se sjetim tebe i male hotelske sobe.