SONGFORDEAD

Za klavirom sjedim. Prebirem po tipkama. Mada više iz grčevitih radnji nego iz želje da nešto i naučim svirati. Pored mene se udobno smješta žena koja trenutno daje smisao mom životu u ovim čudnim danima. Usne je romantično skrila ispod ruža plamene boje. Dodiruje mi prepone rukama dok se spušta. Pokušavam se kontrolirati, ostati pribran, ne razmišljati što će poslije biti. Stavlja nogu preko noge. Suknja joj se razdvaja, tek toliko da joj vidim gola koljena. Svira uvodnu melodiju. Iskreno nisam ni bio siguran s kojim je razlogom taj klavir tu smješten. Zbog zavođenja ili ipak zbog poduke iz klavira. Melodija me odnosi, čak pomalo i zanosi. Kao da doziva sirovost tijela u meni. Razbuđuje divljinu, kišu, vjetar, oluju. Svi svjetionici plavih mora se pale. Njihova svjetlost mi pokazuje put. Put kako ju osvojiti. Oploviti brodom kao gusar koji je željan valova i osvajanja zlatnih planina. Grudi joj prpošne promatram dok u pravilnim razmacima diše. Pri svakom izdisaju bradavice joj se naziru kroz majicu. Sočne su kao jagode crvene. Želim ih grickati, pod zubima osjetiti sitna ispupčenja. Utapati lice u te dvije krupne obline, sočne kao dozrele jabuke kada ih zagrizem pa mi se niz usne cijedi kiselkasti sok. Ako ne zapalim cigaretu, postat ću agresivna zvijer koja se neće moći kontrolirati. Strgat ću joj odjeću. Rasplamsala je vatru u meni. Izgorjet, izgorjet ću u njoj. Cigaretu gasim, žar me opekla. Pokušavam ju otresti sa prsta. Pada na pod. Spuštam se dolje da ju ugasim. Širi noge. Smijem se. Oči svijetle kao lampe grada. Jezikom se oblizujem po ustima. Hvatam ju za bedra. Približavam joj se. Koljena vučem po podu. Prstom pomičem u stranu tange. Oblizujem ju. Hvata me za kosu. Unosi sve dublje u sebe. Kradem joj noći, zvijezde sa neba, granice koje pucaju pri mome prodoru u njene vlažne dubine. Disanje joj ubrzava dok se nosnice skupljaju sve više. Prebirem po njenim usnama. Želim naći točku slada. Neka jeca, vrišti, grči se. Moja je večeras ta Božica okusa proljeća. Što donosi vihor u moju dušu. Gnječi ju. Stavlja mi okove kamene. Podižem se. Nabijam na taj drveni klavir. Zadižem suknju. Tange zatežem. Dražim ju sa svojom krutošću. Sladim joj brežuljke u koje joj se krv pumpa. Prstom prelazim između razmaknutih guzova do vrele stjenke koju tako brižno čuva. Prodirem u njene purpurne odaje. Ubrzavam tempo. Pod mojim naletima trese se i taj čarobni klavir. Utroba joj vrišti. Ruke je ispružila. Noge joj klecaju. Sokovi strasti se skupljaju u meni. Znoj sa moga čela kaplje joj po leđima. Zadajem zadnji udarac. Samo je pala. Okreće se i gleda me. Svoje zadovoljstvo činim sam.

Nakon petnaestak minuta nekako sam se dovukao do hlača. Iz zadnjeg džepa izvukao zgužvanu kutiju cigareta. Zapalio ju. Sa njom ju podijelio.
Samo mi je rekla ''Dobro si svladao tehniku, jednom ćeš i ljubav''.