SONGFORDEAD

Očekivao sam te ranije, ali dobro. Snaći ćemo se i ovako. Danas moramo biti brzi. Nema izmotavanja, premotavanja želja. Dođi mi bliže, već me steže žudnja za tobom. Nema potrebe za predigre. Naslućujem, i ti si spremna. Hajde za mnom, idemo u park. Mrak je pao, nitko neće ovdje proći. Samo ti, ja i ustreptalost mjeseca. Uz drvo ću te nasloniti. Noge ti zadići, vruće otkriti što to od mene kriješ. U meni nemir razbuđuje se. Još od sinoć sanjam ti tijelo kada smo romantiku zgrčenih prstiju prekinuli. Ipak drago mi je što si mi ostavila poruku, broj mobilnoga. Rukama ti razdvajam polutke što mi bride pod rukama.
Dlanovi znojni, tvoji na prsima mi se igraju. Vatrom sam te okovao. Opijao ljetnim pogledom. Oči utapam u beskraju divljine. Rukama kao more stijene oplahujem ti struk. U tebi čeznem za kapljama sirovih misli. Pjena nas topi u jedno biće što se lijepi za dugine ceste. Ne možemo stati. Za tebe vrijedi umrijeti draga u tišini lipe koja nas je zavela, na put srodnih duša izvela.