SONGFORDEAD
06.12.2009., nedjelja
SLAGALICA LJUBAVI (fijasko)
|
Znaš li ti što me čini čovjekom koji sklapa oči noću i budi se ranom zorom Znaš li ti kako mogu biti kao magla, sada me ima, sada me nema I to što sam kao prašina i kao ljuta riječ koja se teško izgovara, kada umor na trenutke postane realnost a glazba u mojoj glavi poziv za snom Znaš li ti da me slušaš kada govorim nesuvislo, jer riječi su nekada preskupe a ideja o savršenstvu samo prilika da se pobjegne I to što sam na trenutke slab kao biljka bez vode i Sunca kada se Zemlja dovoljno okrene i skrene nam pogled sa izvora energije JA TE VOLIM, SVAKI KOMADIĆ TVOGA TIJELA, I KADA SAM ODSUTAN TVOJE RIJEČI UPIJAM I SLAŽEM U KOMADIĆE MEMOARA ZA VJEČNOST, GLAS TVOJ SKUPLJAM U SVOJA KRVNA ZRNCA I MIJENJAM IH SA NIKOTINOM KOJI SE NAKUPI TIJEKOM DANA, Jednom kada starost nas svlada, našim vjeđama ovlada, znat ćeš da sam te uvijek volio, svoje misli samo tebi poklanjao i pjesme tebi sa radošću pisao, JER TI SI MOJA VJERNA ČITATELJICA, ZVIJEZDA NA PLAVOM NEBU MEĐU VANZEMALJCIMA OČARANIM NAŠIM PRELIJEPIM MOREM I DIVNIM JEZERIMA, Očaran sam tobom i kada pomislim da će biti fijasko i kada nas sreća pazi a tvoja ruka me mazi Znaj, ja ću te uvijek voljeti i kada život bude zbrka, opčinjen strahom i kada bude zrnca pijeska u guzovima tvojim i među nožnim prstima mojim. |
